MALI SUNCOKRET

04.12.2010., subota

LICA


ZAGONETKE NA LICIMA


„...Osjetio je želju da mirno živi u svijetu u kojemu je svaka stvar samo ono što jest. U tom slučaju ni tekstovi, ni slova, ni lica, ni ulične svjetiljke, ni Dželalov stol, ni ormar strica Meliha, ni škare, ni kemijska olovka s Rujinim otiscima ne bi bili sumnjivi tragovi tajni. Pitao se kako ući u svijet u kojem će zelena olovka biti samo zelena olovka, i u kojem neće željeti biti netko drugi. Pogledao je karte na stolu poput djeteta koje mašta da živi u dalekoj stranoj zemlji iz filma: želio je samog sebe uvjeriti da i on živi u tom svijetu. Načas mu se učinilo da vidi lice nekoga starca jako naborana čela; potom su mu se ukazala lica sultana koja su se stapala jedna s drugima. Poslije toga ukazalo se lice nekog njemu poznatog, možda sultanova sina, ali je i ono nestalo prije nego što ga je uspio razabrati.

Sjeo je u fotelju misleći da će fotografije koje je Dželal sakupio u proteklih trideset godina moći gledati kao prizore novog svijeta u kojemu je želio živjeti. Gledao je lica na fotografijama koje je nasumce izvadio iz kutije, nastojeći ne vidjeti tajne i znakove na njima. Tako su sva lica počela dobijati samo tjelesne obrise: nos, oči i usta, baš kao i ona na osobnim iskaznicama i potvrdama o prebivalištu. A kad bi ga načas rastužilo neko lice, na primjer bol na znakovitom i lijepom licu žene s iskaznice zdravstvenog osiguranja, pribrao bi se i odmah bacio pogled na neko drugo lice, na kojemu se nisu vidjeli ni bol, ni priča, baš ništa osim njega samoga. Da ga ne bi ponijele priče s tih lica, nije čitao napomene ispod fotografija ni tumačio znakove koje je Dželal stavljao na njihove rubove i na njih same. Dugo ih je promatrao primoravajući se da ih gleda samo kao mape ljudskih lica.

Kad je uvečer promet na Trgu Nišantaš postao življi, a Galipu opet potekle suze iz očiju, bio je pregledao samo mali dio fotografija koje je Dželal sakupljao punih trideset godina...“


Orhan Pamuk, Crna knjiga, Zagreb, 2010
.








Vicente Aleixandre y Merlos (Sevilla, 26. travnja 1898. - Madrid, 14. prosinca 1984.), španjolski književnik.
1977. - Nobelova nagrada za književnost.


- 01:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2024 (1)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)