Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/staroinovo

Marketing

LICA


ZAGONETKE NA LICIMA


„...Osjetio je želju da mirno živi u svijetu u kojemu je svaka stvar samo ono što jest. U tom slučaju ni tekstovi, ni slova, ni lica, ni ulične svjetiljke, ni Dželalov stol, ni ormar strica Meliha, ni škare, ni kemijska olovka s Rujinim otiscima ne bi bili sumnjivi tragovi tajni. Pitao se kako ući u svijet u kojem će zelena olovka biti samo zelena olovka, i u kojem neće željeti biti netko drugi. Pogledao je karte na stolu poput djeteta koje mašta da živi u dalekoj stranoj zemlji iz filma: želio je samog sebe uvjeriti da i on živi u tom svijetu. Načas mu se učinilo da vidi lice nekoga starca jako naborana čela; potom su mu se ukazala lica sultana koja su se stapala jedna s drugima. Poslije toga ukazalo se lice nekog njemu poznatog, možda sultanova sina, ali je i ono nestalo prije nego što ga je uspio razabrati.

Sjeo je u fotelju misleći da će fotografije koje je Dželal sakupio u proteklih trideset godina moći gledati kao prizore novog svijeta u kojemu je želio živjeti. Gledao je lica na fotografijama koje je nasumce izvadio iz kutije, nastojeći ne vidjeti tajne i znakove na njima. Tako su sva lica počela dobijati samo tjelesne obrise: nos, oči i usta, baš kao i ona na osobnim iskaznicama i potvrdama o prebivalištu. A kad bi ga načas rastužilo neko lice, na primjer bol na znakovitom i lijepom licu žene s iskaznice zdravstvenog osiguranja, pribrao bi se i odmah bacio pogled na neko drugo lice, na kojemu se nisu vidjeli ni bol, ni priča, baš ništa osim njega samoga. Da ga ne bi ponijele priče s tih lica, nije čitao napomene ispod fotografija ni tumačio znakove koje je Dželal stavljao na njihove rubove i na njih same. Dugo ih je promatrao primoravajući se da ih gleda samo kao mape ljudskih lica.

Kad je uvečer promet na Trgu Nišantaš postao življi, a Galipu opet potekle suze iz očiju, bio je pregledao samo mali dio fotografija koje je Dželal sakupljao punih trideset godina...“


Orhan Pamuk, Crna knjiga, Zagreb, 2010
.








Vicente Aleixandre y Merlos (Sevilla, 26. travnja 1898. - Madrid, 14. prosinca 1984.), španjolski književnik.
1977. - Nobelova nagrada za književnost.



Post je objavljen 04.12.2010. u 01:50 sati.