NAĐA
Čitam u novinama vijest o sutrašnjem prilogu: Ispovijest Tomislava P. o njegovoj velikoj i jedinoj ljubavi Eni B.
Sjećam se zgodnog mladića iz nebodera za kog se pričalo da se zabavlja s jednom glumicom. Dva puta sam ih srela...lift, ulaz, izlaz, kaslići...Djevojka je bila vitka, visoka, nasmijana i obična, neobične ljepote. Bolje rečeno, jednostavna...kakvi i jesmo kada doista volimo. Kad je mladić odselio, prestala sam viđati i njegovu majku na kulturnim događanjima u našoj knjižnici, a Enu sam gledala u kazalištu. Ne sjećam se koliko puta, ali ću četverosatnu kazališnu predstavu „Roman o Londonu“ Miloša Crnjanskog u režiji Koste Spaića pamtiti po tom što sam HNK napustila nakon 2,5 sata i „kraj“ dočekala pred Kavkazom. Ena je glumila Nađu, a i Mia se pojavila u jednoj od sporednih uloga. Ne znam tko je "kriv" za to; vjerojatno moja nerealna očekivanja od dramatizacije romana koji sam toliko voljela, dva puta do tad pročitala, i ne sluteći da ću ga ubrzo, iza te 1988. čitati i treći put, oblivena suzama u bezizlazu rata koji je stigao. E, da je bilo sreće... |
< | kolovoz, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |