MALI SUNCOKRET
01.01.2010., petak
BAKLAVA
Neka je otišla...volim parne godine. Nadam se da je ona strašna kiša s munjama pred ponoć, prvi put viđena u mojim novogodišnjim noćima, značila ispraćaj te teške neparne godine. Ne može biti da je označila dolazak Nove...pa obukla sam nešto crveno, lijepo...doduše ispod, da ne vidi svatko moje praznovjerje. Ali ja znam!
Što starija, to sujevjernija. Noć bez veselja, jutro bez ma(h)murluka. Ma ne očekujem ja već godinama da mi TV program stvori raspoloženje, ali ne volim kad mi ga kvari. Kada voditelji u žutom pokušavaju biti glumci, i to komičari...to je krajnje ozbiljno. Krivi termin za cirkus, koji je po meni u svojoj suštini, tužna pojava. I kada gotovo anoreksična, loša pjevačica, ima ulogu sex bombe, a jedna se druga s kilažom u plusu predstavlja kao curica u „djed Mraz“ haljinici, ja na to popiz..., prebacim program, i vidim John Wayne...E, je..ga, majstore. Psić izgubio kaputić; mora da su ga zbunile njegove prve petarde ili mu je bilo vruće na onoj kišurini. A možda mu se i ne sviđa stari, "tatin" kaput. Na prve munje, ugasim TV, na što se muž ozbiljno pobuni i skoro se posvađamo, i jedva ga uvjerim da više ne važi ona „o koprivama“ . Sam sebe čuvaj. Možda sam nešto propustila u tom intermecu. Bilo bi mi žao. Npr. Ovo: A tek ovo: U ponoć puče šampanjac, i razli se u naše dvije kristalne čaše, kad gle! Rubin, crveni...Muž se nakostriješi, u trenutku koji volimo i koji nam puno znači. Nazdravismo kao i uvijek...i odmah otvorismo novi! Opet puče...i bi bianco. Ne trebam puno razmišljati da zaključim kako mi je baklava bila najbolja, „k'o na Suncu pečena“... zlatno žuta, hrskava, slatkkkaa... Dragi moji, sretan vam ulazak u novu godinu, bez točke na čestitci... nadam se da ćemo je staviti na kraju nekih drugih događaja koji nas očekuju. „Da smo živi i zdravi.“ |
Hvala Đorđe! 
