MALI SUNCOKRET
10.12.2009., četvrtak
DAR
Počastila sam se novom knjigom u mjesecu darivanja. Zove se Susret. Autor je jedan od mojih dragih poznanika, dragog mi imena, Milan. Da ne bi tko pomislio na krivog imenjaka i neko predizborno trik iznenađenje, prezime je svjetsko: Kundera.
Dan obećavajuće vedar, čist i jasan...zdrav. Terasa Gradske kavane zagrijana i prepuna ljudi. Grijači su me oduševili; ne znam da li smo to kopirali ili je izum nas, kako reče jedna voditeljica iritantnog glasa, „pametnih Hrvata“. Napokon su vraćeni gosti na demode gradsko mjesto. Pozdravljam brigu o pušačima; vi nama, mi vama...Lijepo i korektno. Pušim uz kapučino, otvorim knjigu, izvadim olovku i napišem posvetu: Sebi na dar, s ljubavlju! (Uz datum i vrijeme) Nek' se zna kad i kud pare idu. Spominjem pare, jer je to društvena top tema, a i nedavno sam otkrila da se rezervacija u knjižnici, uz predugo čekanje i plaća 30.kn. Sramotno otkriće...razočarenje. Da vas ovo ne obraduje i navede na krivi zaključak, kako narod više čita...ne, knjižnice su siromašnije. I čekaj, i plati. Bolnička posla... Otkrit ću vam još nešto...tajnu, ali ne do kraja. U torbi imam još jednu knjigu. Nisam mogla odoljeti. A dolazi zima, možda duga i hladna, tko zna. Kad ju pročitam, umjesto posvete, ostavit ću epilog na temu: da li sam se „opet zaljubila“. Dotad, mir i tišina. „Ruže su crvene, tajne su skrivene...“ Jer, mogli bi reći: luda žena, knjige dvije, a loša vremena... |
Hvala Đorđe! 
