MALI SUNCOKRET
01.12.2009., utorak
DECEMBARStigao je decembar s južnim vjetrom. Neuobičajeno topao donio je sobom i netipične događaje: hapšenja, smjene, rasplete, bankrote...Donio je i novu gripu i novo cjepivo, uz dvostruko strahovanje ljudi. Gadno je kad se ljudi jednako boje i bolesti i lijeka u velikim bočicama. Loše je kad se bojiš vlastitog izbora. Jedna žena je rodila svoje dijete, nakon nekoliko posvojenih u godinama čekanja. Lijepo. Lijepo je što moje crvene pelargonije uveliko cvjetaju...kao Božićne Zvijezde. Nije lijepo što su poskupile SMS poruke gotovo 100%; pored skupih impulsa, oduzeta mi je i ta mogućnost kontakta s onima kojih sam željna. Nostalgija i ljubav koštaju. Nije lijepo što je kućni budžet sve plići, tanji, a zahtjevi poslodavaca sve veći. Je li to humanitarni rad? Kao pokradeni koncerti. Tko pjeva i svira, a tko pleše? Loše je što neće biti Božićnice, a "13. plaća" još nije zaboravljena. A ja bih se radovala...pa ovo je Mjesec radosnog čekanja. Htjela bih skromnu raskoš; kupovala bih poklone bez velikih ograničenja i maštala o danima koji dolaze bez velikih briga... Išla bih na koncerte svih onih koje sam „pozvala“ lijepeći ih uz svoje riječi; lijepo je što su se „odazvali“. Kao u bajci... Neka bar to bude (dovoljan) razlog za moju ovogodišnju decembarsku radost... |
Hvala Đorđe! 
