MALI SUNCOKRET
08.11.2009., nedjelja
JUČERAŠNJE NOVINE
Dočekala nas je ledena kuća, nakon jedanaest godina bez dragog zvuka. Bez pozdrava, skoka, plesa, sreće... Ali nam se obradovalo neko novo stvorenje istrčavši na zvuk auta iz prostorije koju smo odabrali za njega. Lijepo. Naučit će on i mene svojom radošću kako da mu se radujem. Polako. Na prsima ima malu bijelu ružicu.
Stare kuće debelih zidova brzo se zagriju. Drva nestaju u plamenu uz ugodno pucketanje, toplina se širi, raspremam stvari i čujem sve glasniju kišu. Slušam usput nastavak istih vijesti, i pored odluke da me više ništa ni slučajno ne začudi, ipak se čudom čudim i pitam kako i dokle. Sjetih se kako me začudila i kolona vozila na jučerašnjem obilasku jednog šoping centra, ali to sam objasnila remontom dijela ceste i zastojem u saobraćaju. Uzeh jučerašnje novine...za ono dobro u njima nikad nije kasno. Dok se muž pokušava uživjeti u dosadnu utakmicu da bi odgodio pripreme za sutrašnji posao, kažem mu: Jel' znaš da u Bgd ima desetak katoličkih crkava? Pogleda me i kaže: „ Znam. Neke sam obišao. Ima u jednoj zabačenoj uličici i crkva Sv. Antuna u koju sam vodio mater kad mi je bila u posjeti. To je njoj puno značilo.“ Nasmijem se blago i pružim mu novine. I kažem da mi brzo vrati. Ima još toga što će mi pomoći da lakše potrošim ovu tmurnu novembarsku noć. |
Hvala Đorđe! 
