MALI SUNCOKRET
18.08.2009., utorak
10.
GERTRUDA MUNITIĆ
Gertruda Munitić, najveća diva bh. operne scene, nakon više od 30 godina provedenih u Sarajevu, ovih dana odlazi u Zagreb. Svojevremeno je bila čudo od djeteta, svoje prve pjevačke korake napravila je sa nepunih osam godina i nastavila koračati putem koji će joj donijeti velike uloge. Redovno je gostovala na svim scenama bivše države, ali i Evrope, Rusije, SAD-a i Meksika. Dobitnica je Šestoaprilske nagrade Sarajeva i 27-julske nagrade Republike BiH. Gertruda Munitić je i predsjednica humanitarne organizacije Naša djeca, senator Prve dječije ambasade na svijetu, te koordinatorica Crvenog krsta BiH i UNICEF-a Početkom 2007.godine preselila se u Hrvatsku. Pred odlazak iz Sarajeva istaknula je kako u Hrvatsku odlazi zbog nekorektnog i ponižavajućeg odnosa kolega prema njoj, te zbog činjenice da nije pozvana na obilježavanje 60 godina sarajevske Opere, to je bila kap koja je prelila čašu. "Vjerojatno je kontradiktorno, ali sam upravo u ratu, koji je nešto najružnije što se čovjeku može dogoditi, doživjela intimni duhovni preporod, prosvjetljenje koje mi se nikada u normalnim okolnostima ne bi dogodilo. Tada sam shvatila da u meni postoje neke skrivene snage, energije za koje nisam ni znala da postoje. Otkrila sam jednu novu Gertrudu, jednu novu osobu koja može još mnogo toga dati." "Shvativši to, shvatila sam i da je moje mjesto u Sarajevu. Nisam imala hrabrosti otići. Jedino sam željela spasiti svoje dijete sa Dobrinje i kada sam to uspjela i poslala je van zemlje, tada sam se u cijelosti posvetila svoj djeci grada. Nastupala bih samo zbog njih, a honorar su mi bile čokolade, mlijeko, igračke, bilo šta od onoga što djeca trebaju. I kada sam bila najumornija, nisam mogla ne otići na neki koncert, jer je to bila prilika za još stvari koje trebaju djeci." Gertruda Munitić je svojevremeno bila jedna od najljepših žena bivše države i zasigurno operna diva sa najviše novinskih naslovnica u karijeri. Visoka, plava, prekrasnog glasa, budila je pažnju svuda i uvijek, a njena vesela narav posebno je šarmirala. Kobna desna strana.Svojim ponašanjem na sceni i van nje, Gertruda nikada nije "sedmoj sili" davala previše materijala za pikantne priče. No, bit će dovoljna samo jedna koja će je pratiti čitav život - ona vezana za Josipa Broza Tita. Mnogi su tada "znali" da je ona u vezi sa predsjednikom nekadašnje države, a priče o tome gdje su i šta rade dugo nisu jenjavale. Kako je bilo nositi se s tim? "A, čujte, nosila sam se. A tačno znam i kada su priče krenule. Bilo je to jedne Nove godine, nastupala sam pred njim i nakon nastupa smo sjedili za stolom, ja sa njegove desne strane. Bio je veliki čovjek, ali toliko jednostavan da sam u jednom trenutku zaboravila s kim razgovaram, a pričali smo o svemu: o filozofiji, o kulturi, o pjevanju. U jednom momentu sjetila sam se s kim sjedim - znoj me oblio, s kim ja i kako govorim, kao da sam puru kusala s njim. E, tad se on nagnuo prema meni i pita me šta mislim šta bi novinari dali da imaju sliku njega i mene, tako, za tim stolom i u tom razgovoru. Nisam ni tada shvatila odmah, a onda mi svane: pa ja sjedim sa desne strane. I tada su zaista počele priče. Ta desna strana je bila kobna." ."Mnogi me nisu zvali da pjevam misleći da sam negdje s njim; nisam smjela ići vani, čak mi je bilo prijećeno da ću biti oteta, tako da sam jedno vrijeme bila u vrlo teškoj situaciji. Ali sve sam stoički podnijela, shvatila da tako mora biti, shvatila da je meni, na koncu, čast da se o tome piše, pa to je čovjek kojeg je cijeli svijet poštovao, koji je mene obožavao kao umjetnika... To je velika stvar i ne možete prijeći preko toga." "Rekao mi je, ne jednom, da posebno voli slušati i gledati mene, jer učinim da se sve drugo zaboravi i da imam nešto što drugi nemaju. Neki su čuli te riječi i - voila! Priče su dobile na jačini..." I za Titovu suprugu Jovanku primadona ima samo riječi hvale. "Ona je meni prišla u Jajcu nakon nastupa, odgurnula sve koji su se okupili oko nje i pružila mi ruku sa riječima zahvale na divnom pjevanju. Taj gest ne mogu nikada zaboraviti." "Sreća koju tražimo samo za sebe ne može se naći, to je velika mudrost koju sam shvatila. Shvatila sam i to da postoji lažna i trenutna sreća u samozadovoljstvu, ali ona uvijek vodi u nekakvu tugu, jer sužava i slabi naš duh. Shvatila sam, nakon svih peripetija koje sam prošla, da se prava sreća nalazi u nesebičnoj ljubavi, u ljubavi koja raste onoliko koliko se dijeli, i budući da to dijeljenje nema kraja, onda je moguća sreća takve ljubavi bezgranična." " Dugo nisam bila svjesna svog fizičkog izgleda. Znala sam da mi je Bog dao nešto više i bolje nego drugima, ali nisam bila toliko svjesna tog fizičkog dijela. U meni je bila jaka ta moja suština: ljepota vas krasi ako imate osobnost, a ako je nemate, onda nemate ni ljepotu. Bog mi je zaista mnogo dao - dao mi je glas, muzikalnost, dao mi je taj fizički izgled, i sve to bi me, da sam, recimo, pjevala bilo gdje u svijetu, zbrinulo do smrti. Ali, ovdje..." (izvor Gracija) |
Hvala Đorđe! 
