MALI SUNCOKRET
17.08.2009., ponedjeljak
8. i 9.SILVANA ARMENULIĆ (1939. - 1976.) Silvana Armenulić koja je zapravo Zilha Bajraktarević slavu je stekla preko noći zahvaljujući pjesmi koja je nadživjela. Svoje arhivske snimke sevdalinki snimila je za arhiv Radio Beograda šezdesetih godina 20. vijeka. Snimila i duete sa raznim izvođačima širom bivše Jugoslavije: Aleksandrom Trandafilovićem (A što ti je mila kćeri jelek raskopčan, Ima dana), Cunetom Gojkovićem (Gdje si, da si moj golube, Kad u jesen lišće žuti), Arsenom Dedićem (Život teče, Sve bilo je muzika). Snimila također singlicu sa grčkim pjesmama. Život tragično gubi u saobraćajnoj nesreći sa svojom trudnom sestrom i pjevačicom Mirjanom (Mirsadom) Bajraktarević i violinistom Jašarevićem. Iako je poginula davne 1976-te, njene pjesme i dalje traju i smatraju se evergrinom prave narodne muzike. (Wikipedia) „Mojih pet minuta očituje se onda kad izlazim na pozornicu, odakle ponekad silazim tek nakon deset-petnaest minuta aplauza. I što je onda važnije: mišljenje trojice, četvorice pjevača ili oduševljenje i priznanje ponekad i više tisuća ljudi koji se o meni izjašnjavaju pljeskom? Godinama se nalazim na vrhu top-liste popularnih pjevača. Po visini zarade sam među prvima, zadovoljna sam svojim izgledom, osjećam da sam još mlađa. Zar zaista trebam svima na nos nabijati još i svoju pamet? Osim toga, smatram da postoji nekoliko vrsta inteligencije. Netko lako pamti latinske poslovice, netko citira Camusa ili Prousta, a netko ni jedno ni drugo, već jednostavno osjeća. Osjećam da poznajem sve ljude. Umijem im se približiti, oni meni daju iz sebe što mogu, što žele dati, a ja njima sve čak i ono što bih htjela zadržati za sebe. Moj život je ispunjen pozornicama, mikrofonima, ekranima. Što mu se više predajem, to meni manje ostaje. S time sam izmirena, gledam u oči činjenicama i znam da ih više ne mogu izmjeniti. Ja više ne umijem drugačije živjeti... Govorim tako iako znam da se sva moja htijenja, svi moji neispunjeni snovi javljaju zato što u meni žive dvije osobe: Zilha Barjaktarević i Silvana Armenulić. Tek kad se one uspiju u svojim htijenjima spojiti u jedno, kad se one 'poklope', tek tada ću naći svoje zadovoljstvo, svoj mir... Pitam se samo kad će se to zbiti?" Izjava iz posljednjeg intervjua, kojeg je Silvana-Zilha Armenulic dala novinarki Zdenki Marok i koji je VUS posthumno objavio 16. oktobra 1976. SNEŽANA SAVIĆ |
Hvala Đorđe! 
