MALI SUNCOKRET

10.08.2009., ponedjeljak

MAŠI...MAŠI MI


Ispratila sam prijateljicu. Dugo joj mahala s obje ruke, a napućenim usnama "cvrčala" puse.
Ne volim rastanke. Znam da nisam jedina. I njene zelene oči bile su pune suza i smijeha.
A ja stisnula vodene kapi...zarobile dušu, malo mi preslano, al' ne dam im van.

S knjižicom u ruci napustih autobusni kolodvor.
Lijepo je gledati danas Zagreb i ljude koji su možda prvi put vidjeli sliku Bona, od kojih će možda netko i pročitati bar dio biografije U2 "Buntovnici izrasli pod krvavim nebom". Hvala Jutarnjem i A. Dragašu na daru.

Idem se odmoriti.
Pozvala sam neke drage ljude, iz nekih drugih priča da podijelimo radost
REPRIZE.
Htjela bih bar dijelom biti sretna kao sinoć.

Ako ne uspijem, nadam se da ću to pružiti njima.

Vino se hladi...nastavak slijedi
...




11. 08. '09. 00:50


Uz prve zvuke, prijateljica veselo pita: Gdje smo!
Kažem, još veselije: U mojoj kući, na našem balkonu...u centru Svijeta.


Krak svjetlosne lepeze krenuo je u susret Mjesecu...
on je čekao otvorenih usta, i kao sinoć, ličio na dinju kojoj nedostaje samo jedna kriška.
Nebom je povremeno nježno bljesnula ljetna munja, ali nije poslala kišu.
Bio je to samo pozdrav, krajnje korektno izveden
.










NAKON...


Kiša se nemilosrdno sručila, što više i nije bilo posebno važno. Kupala je još dugo iza ponoći osvijetljenu, sada mirnu i u srebro odjevenu pozornicu. Bilo je ugodno sjediti na rashlađenom balkonu i u tišini još malo uživati u raskoši prizora.
Ali, približila se grmljavina i to ona u kojoj se bez pauze oblaci preglasno sudaraju i nebo nad Zagrebom zapalile su munje.
Kao da sam s manjim strahom odjurila pod jorgan, i zajedno sa snom, čekala da prođe.

Jutros, uz kavu i prvu cigaretu, sjedeći na blagom suncu koje je leglo na balkon, bacim pogled na Maksimir...zbog ostataka čelične konstrukcije pozornice kandže, osjetih lagani grč.
Ali nemam prostora da ga slijedim, žurim.

Znam, odlazi cirkus...

Sjedim u busu. Prozorom se ritmično smjenjuju kuće u cvjetnom šarenilu.
Tražim neki papirić da sve to ne zaboravim.

Smiješim se...nemam ni lap ni top...
ali može i bez mašine, uz dragu staru olovku i papir.






11.08.'09. 13:46


- 18:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2024 (1)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (8)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)