MALI SUNCOKRET
05.08.2009., srijeda
VESNA
Vjerujem da već znate tko je tvorac pjesme kojoj ne mogu odoljeti u ovoj svježoj, kristalnoj ljetnoj noći.
Šukerijada Kad poskupi benzin, skratit ćemo ceste. Kad iščezne kerozin, imamo paštete. Za dojilje je lako: bit će ptičjeg mlijeka. Jeftinija bit će jahta neg kolijevka. Bravo, majstorice! Vječno Proljeće naše! I ne mogu otići u san bez snova... NE PITAJ VIŠE Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život. Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. DA SI BLIZU Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna ne može da usne ni u noćnoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima. Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini. kao nad morem surim krik galeba što odlijeće pred dolazak oluje u večer punu briga. O da si barem tako tužno blizu kao cvijet što spava zatvorenih očiju pod bijelim krovom snijega u tišini kamenih šuma, čekajući proljeće. Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim što već sahnu klonuti od bdijenja. Ali noć je, i svijet je daleko. A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje s mojih su grana sašle. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi. |
Hvala Đorđe! 
