MALI SUNCOKRET
30.07.2009., četvrtak
SLIKAR
Enver Krupić (Bosanska Krupa, 1911. - Bihać, 1992.), slikar
„Enver Krupić školovao se najprije u Zagrebu a zatim završio umjetničku školu u Beogradu 1937. Dobivši stipendiju otišao naredne dvije godine studirati na Ecole Nationale Superieure des Beaux-Arts u Parizu. Istovremeno izvanredno studira povijest umjetnosti na Sorboni. Po tome studira teoriju i primjenu kompozicije u l’atelier d’André Lhote. André Lothe, Cezanov adept ne mijenja mnogo u rigidnom Krupićevom poimanju nepromjenjivosti ljudske senzibilnosti. Krupić ostaje, unatoč očitom daru, slikar koji ne istražuje jezik boje kao strukturirarni govor već kao puko sredstvo dekoriranja prirode. U povijesti umjetnosti poučava da je Piccassovo slikarstvo plod tržišnih narudžbi bogatih Amerikanaca. Godine 1939. primljen je za člana Udruženja jugoslavenskih likovnih umjetnika u Parizu. Naredne godine vraća se u Beograd, gdje je živio i radio kao gimnazijski profesor povijesti umjetnosti. Svu svoju ostavštinu poklonio je gradu Bihaću. Svojim djelom nije se daleko odmakao od poimanja umjetnosti kao intimnog odraza eksterne prirode.“ (Wikipedia) Viđali bi ga najviše ljeti na terasi vodenice-ateljea na Uni, na mostovima ili obalama, uz štafelaj s odsutnim pogledom usmjerenim ka...ljepoti. Vjerujući da nas ne vidi u prolazu, čineći se malim i beznačajnim sami sebi, nismo ga pozdravljali u tim svetim trenucima. Činili bi to na korzu, u njegovoj večernjoj šetnji ili sjedenju pred gradskom kafanom. Vjerujem da je taj markantan muškarac , slikar...prepoznao u našim srdačnim pozdravima divljenje, ponos i zahvalnost što on umije ovjekovječiti našu zajedničku ljubav, Unu i Krupu. U mom najranijem sjećanju postoji i danas živa slika; djevojčica, naslonjena na prozor svoje sobe, radoznalo raširenih očiju... gleda: gospodin boemskog izgleda, aristokratskog držanja na putu od svoje rodne, begovske kuće, odlazi u večernju šetnju sa sestrom, teta Advijom i suprugom, gospođom Mirjanom. Iza njih je ostajao trag velegrada iz kog su upravo stigli i radosna slutnja ljeta koje dolazi. |
Hvala Đorđe! 
