MALI SUNCOKRET
27.06.2009., subota
ANTURIJUM I "ONO I ONO"Tužna sam. Otišla u grad da se izgubim u masi, izlozima, šarenilu, nakon jednog telefonskog razgovora koji me neprijatno iznenadio, a reakcijom sam vjerojatno nekog povrijedila. Presreo me prolom oblaka, munje i gromovi, vatrogasne sirene. Propao izlazak...mokra, rastrzanih živaca od jutra, pokušavam se dovesti u red i dogovoriti sa sobom. U praznom stanu čekao me samo cvijet...Anturijum. Nemam više ukrasnog sobnog bilja, jer ga zbog moje odsutnosti nema tko zalijevati niti mu pričati , što kažu da je neophodno cvijeću kao i ljudima. Međutim, moj jedini cvijet, koji sam dobila u ožujku na poklon, potpuno se drugačije ponaša. Tri mjeseca živi uglavnom bez društva, sa izgleda dovoljnom količinom vode koju korijenom crpi iz veće posude u koju sam postavila teglu i okrenula ga s pogledom prema prozoru. Pri svakom našem susretu on je sve ljepši i bujniji; listovi čvršći, krupniji i sjajniji, a srcoliki lakirano crveni cvijetovi brojniji i kao nasmijani me dočekuju. Ne mogu se oteti dojmu da je Anturijum cvijet koji voli mir i tišinu. Možda sam otkrila njegovu novu osobinu, vidjet ćemo... Lijepo je...pokušajte. Iako sam drugačije planirala, večeras želim ispratiti dan i dočekati novi "malo onako"... Ili, ovako... |
Hvala Đorđe! 
