MALI SUNCOKRET
26.05.2009., utorak
NEPUŠAČIOšamućena bauljam gradom; vrelina ulica i tramvaja me skroz iscrpila. Ulazim u moj šoping centar da obavim i zadnje zadatke ovog dana. Radujem se rashlađenom prostoru, coli i kavi koju ću popiti, odahnuti i noge odmoriti i natikače izuti pod stolom. Sve je po starom, no, nešto mi fali. Dugo me nije bilo...ali već znam da je renoviran, a moja trgovina proširena, u kojoj, da budem iskrena, jako rijetko kupujem, ali to nije razlog da se ne divim Murinoj izložbi. I misleći šta mi to fali, osim para haha, pomislim prvo na "bojkot", ali koliko znam, i to je, kao, prošlo. Pusto, prazno... Fale mi ljudi. I skoncetrirana, shvatim...nije me bilo od kad je stupio na snagu zakon "Marš van, pušači jedni." Aha! To je dakle, TO! Sjednem na jednu od središnjih klupa. Gledam zabezeknuto. U najposjećenijem kafiću jedan čovjek pije pivo; u lijevom, muškarac i žena piju sok; desno, troje ljudi jedu sladoled. Kasnije, na "galeriji" vidim dvije žene koje piju kavu. Ne lažem. Sati je 19.00, inače vrijeme kada je ljeti, ili na proljetnoj jari, centar uvijek pun. Postavim si pitanje...a gdje su nepušači? I onako, ovlaš, zaključim: -nepušači su škrti... ili, -nepušači su ovisnici...o pušačima... ili, -nepušačima je dosadan čist zrak; Možda je i nešto sasvim peto u pitanju, ali, pošto mi je plan propao, a odmor u hladovini izostao, prestanem razmišljati i još se samo prisjetim dijelića neke prastare pjesme, pa ju parafraziram... "prazne stolice će poželjeti pušača, a pušača više «neće biti»..." |
Hvala Đorđe! 
