MALI SUNCOKRET
08.05.2009., petak
VEČE UZ TV
Gledam HTZ...i osjećam se dobro...dobro do ushićenja od ljepote...djece, glasova, teme, izvedbi i sreće onih kojima su pjesme posvećene. Nekako svečano, iskreno suzno, dojmljivo za pamćenje, nabijeno emocijom koja ni žiri ne ostavlja bez suznog sjaja u očima.
Matej, koji se čak pred tužnim Tonijem „usudio“ otpjevati "Igru bez granica", kako reče Jelena: „dostojanstveno, lijepo, prekrasno...“; Bojan...rasplakao se uz svoje roditelje kojima je posvetio pjesmu, i publiku, koju ni Čolić više „ ne može“ osuziti tim našim evergreenom i našim Ciganima čergarima; Barbara...tužno, iskreno; Nikolina...izuzetna, jaka, talentirana djevojka... Duško...snažno, osjećajno... Carla...Vannina meni najbolja pjesma, potpuno drugačija i uz jedno „volim vas“ koje je uspjela ubaciti, zatekla me... Iva...najmlađa natjecateljica koju tek čekaju „Zlatne godine“ posvećene bratu, čija majka reče „oko materino“, i svi zasuziše; I... ZORAN...za kog sam na početku, ma, još i prije početka htjela viknuti: Zvijezda je rođena...ali, samo ću šapnuti...neka ga njegova zvijezda čuva... Užitak... Šta reći... Slušati...  Bila je ovo prijatna noć uz TV...osvježenje...noć ljubavi. |
Hvala Đorđe! 
