MALI SUNCOKRET
30.04.2009., četvrtak
1.MAJUvijek sam voljela 1. Maj; zbog Sunca, proljeća i prazničkih običaja. Noć uoči, nakon prigodne priredbe koja je počinjala neuobičajeno rano, prije sumraka u Domu kulture, kretala bi svečana povorka veselih, lijepo obučenih ljudi kroz grad. Predvodili su ih ljudi s upaljenim bakljama u čast Praznika rada. Bakljada se kretala glavnom ulicom, korzom do najstarijeg „drvenog mosta“... nastavljala svjetleći put ispod Starog grada do drugog „željeznog mosta“ i ponovo se korzom vraćala na naš najljepši most. Tu bi se bakljonoše zaustavljale i lagano ih pristizali ljudi iz povorke. Na mostu, iznad svjetlošću baklji i mjeseca obasjane rijeke, dugo se stajalo uživajući u prizoru, spontanim razgovorima i smijehu. Sutradan, na praznik, odlazilo se na Uranak u najbliže izletište, Šujnovac...šumu čijim središtem je tekao potok. Okupljale bi se tu obitelji iz cijelog grada; pristizali sa cekerima i korpama punim hrane, pića i kolača, dekama i ponjavama na kojima bi se sjedilo, ležalo. Pečenjari bi dolazili još u zoru, pa se šumom širio miris janjetine, koji me i danas, bilo gdje i kad, podsjeća na 1.Maj. Prestala sam se sjećati kišnih uranaka...pamtim samo one, kada se sunce stidljivo probijalo kroz krošnje drveća, i iz sata u sat bivalo sve jače i toplije, pa bi se mi djeca oslobađali suvišne garderobe, i svojih mahom novih sandalica i bosi trčali u potok, gazili vodom pazeći da ne nagazimo na boce pića koje se hladilo: rakije, piva, vina, soda vode, malinovca i orandžade, a kasnije i kokte. Roditelji bi pravili ugođaj, raspoređivali metalne kutije s hranom u hladovinu da se ne grije, pripremali vatru za zajednički roštilj i...tjerali nas iz vode da ne pretjeramo i prehladimo se. Srdačno bi se pozdravljali pristigli ljudi i vremenom bi se izletište popunilo u dva niza s obje strane potoka. Šum potoka gubio bi se u žamoru ljudskog razgovora, pjesme, zvuka harmonike i gitare. S nestrpljenjem se čekala prva janjetina; kupovalo se malo, tek toliko da se „zasladi“ uz obilje donesenog jela. Bio je to „red“ i običaj, pa 1.Maj je... Godinama su proslave postajale drugačije, punile se novim sadržajima...kupovali su se televizori, pratile prvomajske parade, jelo više janjetine, odlazilo autima na nova i atraktivnija izletišta, na more i turistička putovanja... Ali večeras, u ovoj kišnoj noći, kada sam dva puta isključivala komp da ne „rikne“ od sve glasnije grmljavine...i kada ne smijem iz istog razloga izaći u dvorište do korpe za drva, a hladno mi...ostala sam u ovim najranijim sjećanjima na prvomajske proslave, sa slikom sretnih mojih roditelja, mojih ranih prijateljstava, slikom općeg zajedništva za koje i danas vjerujem da je bilo iskreno. I nekako mi tu najtoplije. Sretan Vam 1.Maj! Radite sutra ono što volite i želite, a možete. |
Hvala Đorđe! 
