MALI SUNCOKRET
14.03.2009., subota
PISMA DUGADragi moj, Pitat ćeš se otkud Ja. Eto, bila na koncertu jednog veterana...pjeva čovjek "pisma duga...razglednice tople s juga...Niša...Drniša ", pa pomislih kako nikad nisam vidjela Niš, i tako se prisjetih tvojih vojničkih pisama nama, koja su stizala sa žigom Niša. Misliš da ih nisam sačuvala...jesam, jesam. Samo, ne otvaram često tu riznicu zvanu MI...ponekad se napravim hrabra, ponekad pobudalim, pa krenem i tamo gdje se "ne smije"... I, tako...evo me. Ali prije nego što počnem, tj. prije nego ti pošaljem tvoja pisma, ha ha, da te pitam nešto: sjećaš li se priče naših roditelja koja se na svakom našem obiteljskom okupljanju, a bilo ih je srećom puno, pričala: na jednom od mojih predškolskih rođendana, kad te mama pitala zašto ne jedeš ništa sa bogate trpeze, rekao si da bi ti malo suhog kruha. Svi su se smijali...kakvo je to dijete koje neće kolače i tortu...a kasnije si mene nagovarao da ugasimo svjetlo jer ti je dosadno, pa ćemo se "zaljubljivati" ha ha ha...jer to radi tvoj puno stariji brat, a i sestra kada slave rođendane. A karnevala se moraš sjećati, pa, bio si princ. Evo i pisma: "(Pisano u Nišu 11.07.1976.godine od 16.sati pa nadalje) Nekoliko redova za B., G., R., S., Ž. i B. koji nisu više zajedno kao nekad, ali koje ipak veže "neka tajna veza"? Dragi moji golubani, (djelimično usrani nekim besmislenim govnima), ali ipak golubovi. Sjedim u kancelariji i evociram neke davne, pomalo izbledjele uspomene na neka protekla ljeta koja nisu bila ni malo slična ovome, koje više miriše na jesen nego na proljeće. Evo, upravo se čudim kako sam to mogao pasti u neku jebenu melanholiju kad vrijeme nije ni malo pogodno za takvo raspoloženje. Uostalom, zašto mora biti kiša i vjetar da bi neko bio tužan i nostalgično (ne) raspoložen. Mogu ja žaliti za djetinjstvom i ranom mladosti i kada je vrijeme divno, toplo, sunčano... A nisam ja ni toliko star da bih tako razmišljao. Ovo je, vjerujem, neka prolazna zajebancija mojih podivljalih vijuga koje odlučuju bez moje volje o mom najrođenijem raspoloženju. A i te vijuge su moje rođene pa neću ni da se ljutim na njih. Iako čeznem pomalo za K., volio bih da sam sada tamo, makar sam...našao bih valjda u toj divnoj prirodi neki motiv koji bi PRISTAO da popuni ovu provaliju u meni koja se povremeno pojavljuje, nenadano i nasilno... Nego, kako ste mi vi? Sigurno negdje na Adi nabacujete blek farbicu u nekoliko nijansi, uz pomoć raznih preparata za sunčanje i lagano roštiljanje na julskom suncu. I sigurno se žalite na već hroničnu ljetnu monotoniju K. u kojoj ipak ostajete do daljnjega i obećavate sebi da se to više neće ponoviti i da ćete slijedećeg ljeta otići negdje gdje je mnogo uzbudljivije, gdje vas čeka nešto nepoznato, lijepo, na neko mjesto koje ne postoji i koje se javlja samo u mašti kad nam je dobro dosadno, i, kad u toj dosadi ne znamo naći ništa lijepo. O sebi nemam mnogo za reći. Jedan sam od onih iz ergele seksualno ugroženih konja koji nedeljom lutaju gradom i traže nešto slično sa zavičajem pa nalaze da su ipak najsličnije slastičarne koje po pravilu drže isti ljudi. Dani mi prolaze tromo, ali idu. Eto, dok pođem misliti na svoje dane, postaje mi još dosadnije, pa ću završiti. Sa dubokom nadom da ćemo se ipak vidjeti ovo ljeto u K., sve vas voli vaš "čuvar" M. V.P.6592 18002 Niš I bilo je ljeto. I bio si ti. Zajedno smo se vratili obavezama, ti u v.p. a mi u p.m. ha ha, na ispite. Ima još...dijelovi: Niš 08.09.1976. godine "Drage moje, Danas iznenada dobih od vas pismo, uzeh mašinu u lijevicu i desnicu ruku da vam opišem svoju muku. Počelo je pjesnički... Ne radim više u kancelariji, nego na prijavnici...to vam je ono kad neko dođe u posjetu, a ja kažem...itakoto, itomeslično...Bitno je da nema nikog ko bi me zajebavao i gnjavao( ovo je nepravilni oblik, zbog rime). ............... Inače, ovdje je septembar hladan, a baš je to DIVAN mjesec. Jer, dao je toliko toga lijepog. Sada zriju razne voćke, kukuruzi, paprike, luk, peršun, mrkva, pa onda "drinovi" itd. Samo putar-salata niče u proljeće. A dudovi ljeti. Pored toga u septembru je rođen i vaš Miki, što ga čini još plodnijim (ovo je tek toliko da mi ne zaboravite čestitati rođendan). Inače dani mi prolaze ludo. Ne okrenem se ni desetak puta, a ono prošao minut. I tako minut po minut, nakupi se toga preko tri minute. Ali, još se držim...jer se zanimam onom malom žagicom...pravim Ajfelovu kulu, pa ću brod, a onda lampu. Ustvari, nisam još...ali kad vam napišem da sam počeo, onda sam popizdio, totalno. ................ Samo mislim o K. i našem ljetu. Bilo je...po povratku sedam dana nisam došao k sebi, a mislim da još u krvi imam malo konjaka, onog k. Kako to da ćete u Bg. biti tako kratko? Gdje ćete poslije...K. ili možda Kembridž, Oksford, Sorbona, Priština...Ja "ne bih mogao" doći sad... .............. Tranutno jedem nougat kocke, dobio od neke žene u posjeti. Osjećam kako bi ih R. slatko "žmavila". Nema više...voli vas vaš čuvar M." Da i ja privedem priču kraju. Bila sam u K., jednom i tko zna kad još?! Guši me hotel, a i prate sjenke, pere paranoja, tražim vas...Dočekala me teta N., šetale smo, palile svijeće za naše. Lijepa starica, uredila frizuru, obula svoje cipele od zmijske kože...i torbicu...kaže, zbog mene. Pričaju mi starosjedioci da su plakali kad su nas ugledali u laganoj šetnji. Kako je u Sacramentu? Znam da je tvoj V. u Švedskoj, a M. u Austriji. I moji su u Kanadi, to znaš. Ostavljam ti ovu pjesmu ( znaš da bez nje nije "išlo"...a i da mi je prevedeš ha ha), a P. Harum klikni sam, nemam ga više. Koliko je San Francisco udaljen? A koliko Povratak? Ma, samo da očistimo ova krila... A, da...čujem da ti se unuka zove LEJLA. Iznenađena?? Ne, nisam...naprotiv, bravo! Voli te karnevalska princeza. |
Hvala Đorđe! 
