~°.Rose Ocean.°~
Put polaska
Eto nakon sunca i guštanja,
kavica uz knjige i pisanje
lepršave misli lete put stvaraju
do novih susreta inspiracije otvaraju.
I idem dalje a došlo je i vrijeme
da se rješim muke koja me prati
što se mora, mora se
bolje sada nego poslije.
Uz stihove veselja malo
uzdrmalih osječaja spremam
se na operaciju tako da me neko
vrijeme neće biti na blogu, dok
ne dođem na svoje i eto me
u blogovske avanture nove.
I samo pozdrav svima od mene do
mog povratka..put dolaska!:))kissy
Oznake: Put polaska, dolaska..
26.04.2018. u 08:15 | 3 Komentara | Print | # | ^Rose
Toliko mi lepršavih sitnica
a ja želim samo biti poput
ptica, letjeti te probuditi se
i napokon gotovo je... u gnijezdu
svom sa svojom ružom mirisnom.
Idem tamo da ostavim trag,
tamo ću vječno ostat mlad.
Put stvaram i gdje ga nema,
moj si put poput miris ružinih
parfema.
Oznake: rose
24.04.2018. u 22:05 | 7 Komentara | Print | # | ^hmm
Volim tvoj osmijeh i tvoje obraze
kada ti lice promjeni izraze
kada me gledaš zoveš me imenom
možda već slutiš, luda sam za tobom
ja priznajem....
Sa potpisom: Lana Jurčević
...ti si ono moje...
što nitko ne vidi...
nitko ne čuje...
samo ja osjećam...
Oznake: čudo mojih čuda..
23.04.2018. u 19:04 | 4 Komentara | Print | # | ^Bijeg od..
Nekad imaš kratki fitilj i trebaš odmor
od svega što je oko tebe.
Put mašte oblaka i zvijezda,
do nekog tko je poslan samo
za mene, moj putnik kroz vrijeme.
Tamo negdje gdje se smijeh u pjesmi
čuje srce moje stanuje, tamo će naći
putnik sebe kroz vrijeme moje, tragom
puta stvori se bijeg od...
Oznake: bijeg, odmor, Mašta...., oblake
20.04.2018. u 11:34 | 9 Komentara | Print | # | ^Samo vjera
Potraga za Bogom
Čovjek jednom prošaputa Bogu:
„Bože reci mi nešto“
U tom trenutku ševa zapjeva,
ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu:
„Bože reci mi nešto!“,
i grmljavina se prolomi nebom,
ali čovjek to nije primijetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče:
„Bože dopusti da te vidim!“
Sjajna zvijezda zasja,
ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek:
„Bože pokaži mi čudo!“
I život se rodi,
ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran, čovjek proplaka:
„Samo me dotakni i znat ću da si tu“.
Zbog toga, Bog spusti ruku i dotače čovjeka,
ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek
da je Bog u malim svakodnevnim stvarima oko nas,
u roditeljima,
prijateljima,
pijesku
i vjetru.
Samo trebamo otvoriti oči
da bismo ga vidjeli.
Zar nije vrijedno:
Vrijediš toliko koliko vjeruješ sebi.
Vrijedan si u Božjim očima.
Vjerujem a to je dovoljno i sigurno će doči..
sve On posloži, onako kako treba biti.
S razlogom, iako ne razumijemo.
Svrha je živjeti, pustiti korijene u prolazu
ovog života.
Pusti trag..
budi put..
Prođi i ponovo budi beskraj koji nekamo vodi..
Neka vas vodi svijetlo na putu života!
Oznake: samo vjera, bog, otvori oči..
18.04.2018. u 13:35 | 11 Komentara | Print | # | ^Istinom do..
Djelima potkrijepljuješ sve, dokažeš što znači
srcem nekoga dotaći. Budi joj iskren, pravi
njoj novi a ne neki stari. Riječi govori svatko
a djela onaj tko voli iskreno i slatko, rijetko se
to nađe jednom se pojavi kao da život na
tren zaustavi. Tko tako dođe za ženu se bori
jer nju tako duboko, dušom dira a takav vrijedan
je njenog pogleda te zajedničkog mira. Tko može
uz nju, nego netko strpljiv, pošten, onaj tko vidi ono
što nitko drugi ne vidi, tvoje vrline i mane uz osmijeh sa strane,
pa i kad boli da razumje i poštuje te grli i njeguje. Savjet ti
daje da hrabro nosiš svoje boli i osjećaje. Kad padaš diže
te a nikom neda te uz Boga sa tobom se moli kao što dubinama
voli. Netko tko prijatelj ti je u dobru i zlu neda te, već skromno
uz tebe stoji anđeo tvoj zemaljski postoji!:))kissy
Takva je istina prava, duša bez kraja sa puno osjećaja.. :)))
Pokreni se i dušom dodirni oblake
Oznake: istinom do, pokreni se, dušom dodirni oblake.
17.04.2018. u 13:48 | 7 Komentara | Print | # | ^??!!
Muškarac je nebo,
Žena je zemlja.
Zadatak neba je da shvati zemlju.
Oznake: muškarac, žena, nebo, zemlja
16.04.2018. u 21:43 | 9 Komentara | Print | # | ^Ti i ja..kao nota
Glazba je hrana ljubavi. Glazbom se izražavam sa njom je ljepše.
Dušom pjevam sunce sija moje srce nota puni a ljepota grije.
Nota moja to si ti, zovem te moj voljeni. Tamo gdje se pjeva,
pleše sve je puno ljepše, zove me i spaja ludo otkačeno bez običaja.
Spaljeno ja volim sa i bez reda postojim. Onako od oka Ti si moja pjesma duboka.
Pjesmom radim društvo mislima, dok duh pleše a radost svima donese.
Samo Ti kažem budi nota mog života..
Voljet,
grlit,
pjevat, u tome je..
LJePoTaaa!!!!!!!!
Voli me kao što nikada nisi znao, u pogledu dušu sam ti obečao.
Osmjehom sam te očarala suzom smijeha obarala.
Tugu lječila da ne padneš ruku ti dala za krila uhvatila, srcem mojih uzdaha.
Za ovaj svijet moraš biti dovoljno lud i dovoljno jak inače padaš u mrak.
Svaka rijeć nosi tišinu a ti čuj tišinu mojih rijeći. Šapatom dozivam sve tvoje suze da ih spriječim
da me rastuže jer mislim na tebe, osmijeh mi na lice dovede.
Gledaj me srcem, vidjet češ tko sam. Slušaj moje misli znat češ gdje sam.
Dubinama svojim znat češ tu sam, postojim... ..........:))
From here to forever.....
U svemu je nešto, nešto je u svemu.
Čini se sve, eto je .. ...dok nota zasvira ...
U zanosu..ljubav..
Ljubav je oduvijek bila najveća pokretačka snaga. Tužno je čuti kako mnogi misle da je mržnja daleko veća i jača snaga od ljubavi. Bez obzira što tko mislio istina je u ljubavi. Uvijek će jača snaga biti ona koja gradi od one koja razara i uništava. Ljubav pokreće i Boga. Ljubav je najljepši i najveći Božji dar čovjeku. Onda kada i čovjek ljubi tada je najsličniji Bogu. Radost je kad voliš a onda sve je drukčije. Kad ljubice male beskrajnu ljubav daju moje srce rastopit znaju. One su mi sve radost, sreća i ljubav posebna od večeg veča. Toliko me raduje kad su sretni tad je odmah sve ljepše i lakše. Djeca su čudo, vole te i prihvate kakav god da jesi a kad se prilagodiš njihov si. To je ljepota i raj osmijeh djeteta i njihov jedinstven sjaj.
LjuBaV je odabir koji činimo iz trena u tren!!
Svaka je ljubav drukčija a opet posebna. Primi me za ruku i vodi jedina.
Kad te tvoj dragi onako gleda a time njeguje to ti na taj naš način posebno je. Ipak to smo mi skupa a dovoljno je pogledat se i kažemo si sve. U pogledu je ljubav, time mi govori hej draga voli me voli, za ovakvu ljubav se moli. Bog spaja, rađa se ljubav koja nema godine. Beskrajna i nježna, koja te dira i neda ti mira. Ljubav u duši svira, to je moja melodija vodi me kroz sve pa i oluje života do postojanja bez odustajanja. Bori se jer kad voliš postoji ono više a sve ostalo se briše. Nisi više samo ti, več onaj tko pored tebe stoji i skupa s tobom se bori a tako i za dvoje moli. Sloboda povezanosti.. ona voli i mane i vrline a grli i sve moje i tvoje osobine. E to je to, tragom ljubavi.
Samo opusti se..dušom voli..:)) Nešto u mašti a nešto u javi to su sve važne stvari..opusti se u ovoj vožnji kad su ljubav, poštenje i slično vagoni za dinamično..putuj sa nama vožnja je besplatna i vrijedna svakog truda ipak radi se o ljubavi pa nek zahvati cjeli svijet kao vatromet. Živio..:)):*
Oznake: ljubav, rast u Bogu, sloboda povezanosti..
13.04.2018. u 23:38 | 11 Komentara | Print | # | ^Jedna ruža.. uvijek ruža
Pravu ružu pustiš da raste a ne da vene
puput ljepote jedne žene. Žena je kao
ruža njeguj je i voli za nju se bori ona raste
i miriše za njom se ruškasto uzdiše. Ipak nije nego
obična i lijepa kao neka biljka sveta.
Ruža je kao žena moćna, lijepa uz dozu romantike
za čovjeka. Božji dar u vrtu raznolikosti.
Zadivila me, i tako zauvijek ostala moja
ruža ružice...
"Prvih dana Bog je stvorio ženu, a zbog njenog zadovoljstva ružu."
Toliko jednistvenu, jednostavnu za dušu.
Tako je moja...
Baš kao i ja...
Oznake: jedna ruža.. uvijek ruža, malo cvijeta..
11.04.2018. u 21:22 | 12 Komentara | Print | # | ^Spoznaja kroz borbe..*!*
Dok se spremam u novu avanturu života, srce mi piše u tome stoji ljepota. Teško mi stat pa riječi moje vole plesat i po suncu i po kiši gibat i njihat ništa manje dok mi sve u srce ovdje stane. Ima tako puno načina za ulazak u život ljudi. Ali, postoji samo jedan za ostati .. poštovanje. Posvjesti se što si, gdje si, kamo ideš...put povratka, prolaz putnika..
Borba
Srce mi gori, za ono bitno se moli jer kad se iskreno voli i cjeli svijet uz anđele se za to izbori. Tako malo želim a tako puno znači da sreću u najbitnijem i nekog leptira uz mene da razumije i podupire mene i moje probleme zajedno rješavamo tako smo jači. Korak po korak uz sunce da srce grije, milo tu je i dar za društvo meni, kad već dani teškoča su određeni. Čekam te i zovem leptiru moj da te tvoja krila dovedu ka mome smjeru. Borbena sam ja baš koliko treba te toliko i naučena, ne mazi me već iznova baca u razne kušnje kroz nevere do bonaca. Eh život je kao vožnja nekad se pitaš kuda ideš ali put ti je zacrtan i svaki je poseban, ideš kako put pita puno je putnika uz ponekog koji se ureže kao pauk za svoje mreže. Bog zna što radi i zašto samo opusti se i pusti da vodi te tad sve djeluje, u svoje vrijeme bez dileme. Umor me nekad snađe ali to normalno je i nađu se baterije te jedna il dvje i odmah lakše je..hehe.. Mjesto gdje te put odvede je put tvog srca trenutak koji je vječan. Svaki je trenutak, trenutak borbe i radosti. Borbe sa samim sobom koja iz teškoča raznih rađa se jakoča. Uz razne radosne trenutke grubo je kad te život ne miluje po ranama dodiruje ali i ljubav najbližih pruža utjehu, nadu uz snagu ko najljepša ruža. U srcu želja raste da na papir jedne moje životne knjige ispunim svoje bijele stranice do napisane granice. Nekog dobrog " good boy" friend da možeš podjeliti sa strane uz vrline i mane da te malo razveseli kad dođu muke uz vesele i drage buke. Na krila leptira doleti mi radost prijatelja dragog mog da iskrena leta bude mi anđeo poštenog svijeta. Teško je nači nekog srca mekog. Daš svu sebe i puno te puta ljudi izigraju, i kako opet vjerovati jedino što možeš je opet prihvatiti taj rizik. Zbog toga se stvari u tebi mjenjaju. Mjenjaš stajališta i pogled na život. Trenutak spoznaje da svoj život želim stavit na noge uz dašak slobode.
Kad sagledaš realno, dogodi se preobrat tebe, najviše tvog srca. Svakoga nanese put na borbu kroz život, svaka je dručija a može biti slična i različita jer svi smo mi olovke u Božjim rukama oblikovani životom stvoriteljevim željama a što će biti velika enigma je...ali život što je hm?!! Dobro pitanje, jedino što znam je da treba živjeti i guštati u malim stvarima, voljeti i poštivati.
Eto šarolik je ovaj čovjekov svijet, zvan život gdje ima zbilja svega a na kraju prolazni smo ovdje i zato živim spremamo ovaj zemaljski put za ono vrijeme poslje što svakaga čeka a zove se vječnost poslje zemaljskoga svijeta. Budi svoj jer srce se gleda a samo se njime dobro vidi. :))kissy & Bb
Oznake: Spoznaja kroz borbe, život zemlja, vječnost
10.04.2018. u 14:17 | 10 Komentara | Print | # | ^Krila mog leptira
Osmijehom sam tu da te dotaknem, da znam da postojim što puno je. Dirnuo si me pogledom, ljubio osmijehom, grlio i šaptao svojoj voljenoj. Ne kao nekoj prolaznoj već onoj trajnoj koja je tu da voli sve što tišina između nas je-krila naših dodira leptir bez povratka sjena čovjeka ljubav naših stanica i do nebeskih granica. Samo jednostavno prolazi što se sa dušom iskreno gradi, eh to je ono što zna onaj tko tako gleda. Srce daš i puno puta se razočaraš ali i učiš do onog nekog tko će znati srce srcem da cjeni i da to kao blago nikad ne podcjeni već iskreno voli i nikad ne zaboli. Duša će dušu naći jer takav je čovjek koji nešto znaći. Samo onaj tko je spreman da te nikom neda zlata je vrijedan ali treba strpljenja i snage da očima duše to ti Bog dade jer takav netko je negdje put putem treba prijeći pa i rijekom ploveči. Ludo je i borba ovog života je velika, svašta se prođe i trnje do ruža dok se dođe malo se pogrebe i zaraste i tako iznova dok se zaliječi i dođe ti čovjek veči, tko te cjeni i voli i za tebe se bori i srcem moli. Taj je vrijedan i čuvam ga dok me grli i za me čuva dok me nađe i u srcu nam postane slađe. Šaljem ovog svog leptira da krilima moju ljubav bira i s puno mira mi se vrati i srećom mi život pozlati. Jer takvog vrijednog nekog moj leptir traži pomoč za srce i dušu, vjeran tko ti iskreno želi dušom sa tobom sve lijepo djeli kao leptir ljubav i mir želi..anđeo anđele neka se nađe po mojoj mjeri..leptiru proljeća ljeta morskog zalaska i beskraja daleka voljet zna... moja voljena krila leptira..:))) leptir mira sa krilima poslanja srca darovana..
Proljetna nota života!!!!!!!!:)))kissy
Oznake: Krila mog leptira
07.04.2018. u 20:00 | 8 Komentara | Print | # | ^Biti svoj..
a to je kao stvoreno za mene, ovih trenutaka se najbolje sječam.
Koliko sam se samo puta znala izgubiti i opet pronaći u svom smijehu,
a puno se puta opet vratim u misli tih divnih trenutaka šarenog svijeta recept
ovog jednostavno prirodnog lijeka. Koliko se zapravo smijemo?
jer smijeh je glas koji ostaje tvoj i u tebi,djeliš ga sa drugima tako ga i oni
vrlo dobro upamte a posebni trenuci se događaju
sa posebnim ljudima jer zbilja tek onda shvatiš da u tim posebnim i
malim trenucima kao i sitnicama života.. Istina je da:
Oznake: život čine sitnice, smijeh, život je lijep
06.04.2018. u 12:04 | 13 Komentara | Print | # | ^U oku je sve..
Ne mogu si pomoći, toliko mi srce za nježnošću i
ljepotom duše...
Kada maštam vratim se u vrijeme kauboja
da mi konji budu sredstvo jahanja i vožnje
oko svijeta nešto normalno, prirodno i lijepo
kao i prijatelj za dušu. Tako bi to divno bilo samo
s konjem se kretati i sa njime putovati, tad vrijeme
ne bi imalo vremena već živjeti
Teksaški. Otkačeno i uzbudljivo kaubojke i kauboji
uvijek mi je to bilo zanimljivo.
Mašta za ovakvim stilom života i kretanjem....
kao nekad jedinstveno i posebno,
zamislite si to... hm bilo bi ekstra zabavno....
I kad ne mogu, ja sam s njima.. zna se ljubav spaja..
prijatelji jednom, prijatelji zauvijek! Mašta mašti
zna on svog jahaća, sklad je karta koja prolazi
konja svog pomazi, i u kas koji skok eto me već
letim POGLEDOM a u mašti u koji galop.
TKO ĆE
Saslušati kada želim pripovjedati tišinom,
Strpljivo čekati
da prođu oluje moga srca,
i obasuti me toplinom,
Očima dubine mora, svakim me
treptajem potpuno razumjeti,
Snažan dodir u povjetarac
pretvoriti i njime me umiriti,
Biti vjeran prijatelj,
često ne znajući kamo ide,
Zamrznuti trenutak kad
postajemo jedno, da ga ostali
ne vide,
Čekati kad ću doći i biti opet
njegova, kao grive svaka mu vlas
I ponovo s njime poletjeti do oblaka
svijeta, koji postoji zbog nas....
...............KONJ;UVIJEK TU KADA GA ZATREBAŠ <3
KRAJ TEBE KADA NITKO NIJE!!
Oznake: ljubav, duša, nježnost, jednostavnost srce.. tko će..
03.04.2018. u 19:58 | 12 Komentara | Print | # | ^Ploveči..
Kažu, ploviti se mora. Stoga ploviš htio, ne htio. Ploviš u potrazi za sobom, za drugim, za ljubavlju, za postignućem, što god. Jednostavno ploviš jer svaki je brod stvoren za plovidbu. Digneš jedra u inat vjetru, prljava i zakrpana, nije važno, jer svaki taj ožiljak priča svoju priču.
Oznake: Ploviš..tragom..
02.04.2018. u 19:02 | 6 Komentara | Print | # | ^
