sretno srce vuka

25.04.2012., srijeda

Tražim riječi

Tražim riječi
Nježnije od svile
Vjetar u krošnjama
Koji ne dodiruje tvoje lice
Da ti kažem
Negdje iz dubine
Tu ljepotu
Malog svjetla
Kao svjetiljka
Krijesnice
U mirisnom grmu
Ruže penjačice

Znaš onaj dodir
Kad se dodirne koža
Toplom rukom
Baršunaste skice
Kada oči
Postaju more
U kojima se kupa duša
Pa pliva, skače
Poput delfina
One blage
Plavičaste boje neba
Pijeska što zrcali sunce
Tražim riječi nježnije od tmine
Kad umorne sklapaš oči
Tonući u san
Mirnih uspomena

Te sličice
Boje
Pjesme dopiru iz daljine
Panova frula
Harfa miline
Samo lira
Negdje u srcima
Melodije
Svirane
Na strunama
Duše

Nemam riječi koliko je
Veliko
Ogromno
Veće od mene
Koliko je snažno
Neprimjetno skriveno
Prošlo kroz kanjone
Stranputice
Cijelim romanima
Govorio sam
D'vje, tri riječi
Ne zaboravi me
Neka te ništa ne spriječi
Kad izgovaram tvoje ime
Da osjetiš mir
Bezbrižnost ljepote
Ništa nije važno
U tom malom trenu
Na ovom svijetu
Ja sam taj cvijet
Sa mirisom duše
Samo zaljubljeni
Umivaju
Jutrom lice

Zagrli me
U snu
Ja taj dodir ćutim
Ne boj se
Ne brini
Sve će opet biti
Kao nekad
U dalekoj budućnosti
Iz koje dođoh
Da te kući vratim
Mi dvoje jesmo
Kao što ja jesam
Kao što si ti
Ona koja voli
Znam ti ime
Ne zaboravi me
Ja sam
Onaj dio tebe
Koji pjeva
Pjesmu glasom
Čarobnih ptica
Svaki cvijet
Postaje ljepši
Miris snova
Kada ostanem bez svega
Naše mjesto
Skriveno utočište
Dom beskraja
Ljubav kao sunce
Nosim u grudima

copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

16.04.2012., ponedjeljak

Ljubav je virus

Ljubav je virus
Protiv kojeg nema lijeka
Tako će pasti i ova matrica
Svatko od nas mijenja svoju frekvenciju
Ubrzava ritam
Veza je izvan zemlje
Ne u njoj
Ona prima isti signal
Kao ti i ja

Krug
Prsten
Alka
Zatvoreni krug
Okov
Ili zaštita
Što tko vidi
Njemu to znači
Nema početka ni kraja
Kako putuje
Zvjezdanim poljima
Što mu se događa
U neprekidnom kruženju samoga sebe
Da li je dovoljan pogleda sa ruba ringa
Da bi se razumjele slike u prolazu
Da bi se na brzinu vidjelo kako one dišu
Žive i umiru
Kako prsten počinje, kako završava

Ljubav u prstenu
Tad prsten nestaje
Ljubav u duši
Tad duša
Živi
Izvor iz početka
Do kraja
A kraj ne dolazi
Već rijeka teče
Neprekidno
Beskrajno

Krijesnice u noći
Svijetle u danu
Svako srce
Još jedno zapali
Onda se spoje
Svjetlo
Poslaguje
Stapanje

Svijetle milijuni
Vječni plamen
Stvoritelja
Povezuje ista ideja
Mrežne točke matrice
Dobivaju svoje blještavo
Znamenje
Svaki simbol
Isti sadržaj nosi
Virus ljubavi


Rasipa se zlatni prah po kosi
Zvijezda u naručju svjetluca
Obećanje u iluziji
Ne vrijedi
Ne vežite se za
Nadanja
Vama pripada znanje
Spoznaja
Vlastitog bitka
Kao što je čarolija
Bačena
Tako se i skida ovih dana
Bez posebnih tehničkih uvjeta
Vježbi napredovanja
Traženja u sebi
Gledajući unutarnjim očima
Svijet u malom
Mali svijet u tebi
Sve je u nutrini
Ne tijela
Već
Bića

Iz beskrajnog izvire
Uvire u nepregledu
Ciklusi
Promjenjiva toka
Zato zapjevaj
Ne glasom
Ne srcem
Već tišinom koja stvara
Osim tišine ničega nema
Sve stvoreno
Je iluzija

Ljubav je virus
Kao ti i ja


copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Samo pogled

Samo pogled
Na tvojim ramenima
Toplinom te miluje sunce
Haljina pokretana vjetrom
Tijelo u titraju zraka
Rijeka u tvojim venama
Lice sa punim osmjehom
Očiju tamnih od dubine

Tvoja ruka
Dodiruju moje lice
Sklapam oči
Udišem kroz nosnice
Miris jasmina
Blagost se širi mojim tijelom
Tople jagodice
Prstiju
Polako, nježno
Pažljivo
Miluju vrat
Vene prema ramenima
Prsni koš se nadima
Dišemo duboko
Polako primičeš usnice
Nejasan dodir na mojem licu
Zatvorene su oči
Zamišljam poljubac pozdrava
Padam
Kroz razigrane boje
Nestajem
Polako se budim
Sam, sam na rubu kreveta
Sjedim
Nema te

U snovima ti jesi
Ona koja
Bez riječi voli
Nježno ljubeći
Svoje voljeno
Zagrljeno
Toplinom duše

Noć, tišina sa ceste
Prekriva prostor
Između tla i neba
Ležim na postelji
Zatvaram oči
Uzimam
Misli blizine
Liježem kraj tebe
Snom te grlim
U san padam
Noćas ću doći

Mirno dišeš
Gledam umorne kapke
Znam
To je samo tijelo
Ti si
Negdje daleko
Imam neke druge oči
Vidim u tami
Zemlju crnih šuma
Tvoja duša je tamo
Tražim te dušom svojom

Već mi nedostaješ
Vlak još stoji
Osmjeh na licu
Suze u očima
Kada ću opet
Ljubiti
Ruke tvoje

Čuje se zvižduk
Crvenkapica
Podiže znak
Pogled se prekida
Negdje u daljini
Pitam se
Zar nisam
Trebao
Ostaviti sve iza sebe
Poći na taj vlak
Uz tebe
Putujući u daljine

Gledam
Postavljena granice
Čežnje i tuge
Ne do sanjane snove
Žal za onim
Mogli smo drugačije
Ili nismo znali bolje

Sretni nastavci
Ostaju literaturi
Život nas gura
Na zadnje stranice
Dok pazimo
Da ne izađemo iz vlaka
Na nekoj stanici
Kao vagon koji nas vozi
Na stratište
Ne bi otišao
Bez nas
Da nitko ne fali

Očima prebrojavamo
Jedni druge
Veseleći se skorom kraju
Makar se našli u raju
Pakao je bio bolji
U njemu smo sanjali
Sretne dane
Jasne su bile slike
Tog što ne valja
Da bi izdržao sreću
Trebaju ti
Velike životne škole

Sunce nas zove
Zima je
Temperatura niska
Odjeća slaba
Smrzavanje je bolje

Od nacista, alkemičara
Dječaka su frustrirala
Ne prepoznavanje njegovog znanja
Za to je
Evropa pala
Na koljena
Pred elitom drugog svjetskog rata

Bez ruske zime, tovariša, brata
Teško bi se promijenile uloge
Hitler bi u ovom postojanju
Bio pobjednik svijeta
Car nad carevima

Između dvije točke
Slažu se slike
Molim te
Što se to čini
Svjesno, ne svjesno
Sudionici smo
Negdje na zelenoj travi
Nebo se plavi
Volim te
Na kraju rata

Na usnama tvoj poljubac
Na licu osmjeh tvojeg lica
U očima ti me gledaš
Ja sam nitkov
Kradljivac
Otisaka rumenila
Usana
Dubokih očiju dugog pogleda
Usjecima kotlina
Mirnim rijekama
Ne tjelesno biće
Bez misli
Bez glasa
Nečujno bez mirisa
Providan poput zraka

U meni se kupaš
Kroz mene plivaš
Grlim te vodom
Ljubim valom
Milujem vjetrom
Ljubim te letom ptica
Drvo sam šume
Naslanjaš umorno tijelo
Opusti se
Sanak te hvata
Moje grane bdiju
Iznad tvoje rascvjetane haljine
Zaustavljam
Zemaljske sate

Nježno ti šapućem
Tihim cvrkutom
Lijepa dušo
Zar me se ne sjećaš
Ja sam
Iza sazviježđa
Plejade

Tiho dišeš
Skoro bez šuma
Tko zna
Što sanjaš
Koju stvarnost
Je tvoja duša odabrala

Svo to vrijeme
Po tvojoj kosi
Prosipam zvjezdice
Dalekih putovanja
Pa ti stavim cvijet
Ona je lijep
Kao zemlja na dlanu

Kada se probudiš
Taj cvijet ću biti
Mirisom nježnim
Reći ću tebi
Pozdrav srca
Ljubljeno moje

Znam
Past ću na zemlju
Svaki cvijet uvene
Jednom
Novi, ljepši cvijet
Rađa se
U njedrima tvojim
A ja
Uzima tijelo
Mlade breze
Čekajući
Dugo
Već sam ostario
Kad drugi put prođeš uz mene
Sjedi u sjenu
Nasloni glavu
U san se vrati
Tu sam
Opet na nekom brodu
Olujnom moru
Odisej sam
Ti Odiseja
Za jednog
Plovimo
Nebeskim morima
Sve lijepo
Još ljepše blista
Radost duša
Sretna
Srca
Kao vuk i vučica
Iz davnina
Tisuće ljeta
Na cvjetnim proplancima
U toplim ljetnim noćima
Gledamo dolinu
Protječe rijeka
Prepuna
Zvijezda
Plesa
Svaka rijeka
Iz mora izvire
Vraća se
Moru života
Tamo negdje
I onaj Adolf
Je sretno dijete
Koje se
Bez prestanka
Osmjehuje

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Lijepa pjesma umirućih ptica

Lijepa pjesma umirućih ptica
Pjev slavuja u srcima
Tuga utkana zlatnim nitima
U postojanje ovog svemira

Hladno je na dalekim zvijezdama
Ovdje tihe vatre griju
Stanovnike zime
Koji liježu u studene postelje
Kad večer utihne u mislima
Slika, ime
Ti moje si dala drugima
Svakog si voljela
Tražila
Malo topline
Bar da se duša ugrije
U promrzlim tijelima
Noć je za spavanje
Dan za sanjarenje
Hladno svjetlo jutra
Izranja iz tmine

Magli se dah
Užurbanih dječaka
Raznosača novina
U bogatim četvrtima
Čežnja za još
Snova topline

Nasmijana lica kuharica
Spremačica, sobarica
Za stolom istine
Poslije jutarnje molitve
U ledenim sobama

Uđi dječače
Popij vrući čaj
Stići ćeš na posao
U šest
Meteš
Pod birtije
Na uglu
Sirotinje velegrada
Trkom do tržnice
Malo hrane
Bez nje se ne vračaj
Gladna su braća i sestrice
Majka bolesna
Grudobolja
Otac otišao proljetos
Nema mu glasa
Koga nema
Bez njega
Se mora
Ko ne može
Neka ostane
Ti budi zdrav
Na tebe se oslanja
Blizu je mjesecu kraj
Stiže sakupljač stanarina
Čeka te druga smjena u kožari
Kad kreneš kući
Pod vedrim nebom
Kroz grad
Smrznuta rječica
Spavaju dječica
Otvoriš vrata
Tiho, nečujno
Majčin glas pita
Jesi li to ti sine
Zakašlja, krv iskašljava
Kako si majko
Pitaš ju
Biti će bolje
Čuješ glas
Zavučeš se pod staru deku
Malo vatre još ima
Do jutra tinja
Donio si ukradenog ugljena
Taj dom da se
Sutra ugrije
Zatvaraš oči
Sanjao bi o lijepim
Sretnim stvarima
Proljeća i ljeta
Tada ti najviše prijaju dani
Lakše je
Ulice su žive
Toplije
Više se čuje smijeha
Sunce, svjetlo, toplina
Lijepo je sanjariti
U noćima poslije vrelog dana
O zvijezdama iznad glave
Kako je bilo prije
Možda se otac vrati
Prije slijedeće zime
Svima ne dostaje
Nadanja su
Živ je ?
Ništa se dogodilo nije

Uz sve te teške slike
Dijete je dijete
Uvijek se smije
Ponekad zaplače
Pa te gleda
Toplim očima srne
Tada se tvoje srce grije

Lijepa je pjesma
Ispjevana
Pjevom slavuja
U ranim jutrima
Predvečerja postojanja ovoga svijeta
Danas
Bilo je dobro
Sutra
Biti će bolje
Ostavljen si nadanjima
Neka se obistine
Sretno je srce tvoje

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Vrijeme je za priče

Sjećaš li se vremena
Kada sam bio spušten prvi put
U ovo postojanje
Moj prvi susret sa vukovima
Bio je vrhunski doživljaj
Do tada nisam znao za njih
Na prvi pogled
Otključala se knjiga znanja
Ušla je u mene spoznaja o njima

Neki dan
Jedan od glasova u meni
Kaže, došao si tamo
Kako bi stvorio vezu
Sa tim bićima
Za buduća vremena
U ravnini postojanja

Ležao sam te noći
Kraj njih u tami
Bez vatre
Samo su oči svjetlucale u mraku
Čuvali su me pod zvijezdama
Već tada sam bio njihov
Jedan od poglavica
U nepoznatom postojanju
Planete koja nije imala ime
Tako sam u snu plovio do jutra
Probudila me moja družina

Svi smo bili dekodirani
Jedan
Povezani sviješću
Bez razgovora
Fluidno stanje
Kada je vršena razmjena
Između nas kovitlale su boje
Svjetlost je bila
Sadržajna informacija

Na odlasku
Dan je donio
Tamne zelene šume
Spremili smo saznanje
Dostupno nama samima
Kad dođe vrijeme
Povratak nas čeka
Povezivanje
Susret sa vukovima

Između njih su bile
Stare poglavice
Njih dvanaest i
Jedan koji nedostaje

Taj trinaesti
Uvijek sve povezuje
Kada između njih nastane razlika
On je žena
Ona koja zna prije i poslije
Samo stvaranje

Putovali smo
Kroz razna stanja
Izmiješana sjećanja zaborava
Danas
Na istom mjestu
Povezani sa svima
Trasa traženja
Zaboravljenog iskustva
Čistog srca
Sprema se nova igra
Sva snaga početka biti će vraćena
Ova zemlja
Postaje
Najljepša cesta
Između stvaranja
Bez žica i okova

Znam jedno
Taj koji nas vodi
Zna što se zbiva
Izgubljeno nađeno
Sve se otkriva
A iza maski
Čiste su duše
Jasnih lica
Očiju punih sunca
Okićenim uvojcima
Zvjezdane prašine
Bića bez tijela
Promjenjive forme
Slobode
Koja zna što čini
Sve prestaje
Svijet obmane
Je ono što konačno
Prestaje

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Pogledaj mi ime

Pogledaj mi ime
Topiš se od miline
Ti tamo daleka
U svijetu
Koji sanjam

Sretoh te nekom gradu
Na odlasku sam bio
Odgodila si tren
Produljila
Zemaljske dane

Riječi su slova
Svaka latica, jedno ime
Rime i stihovi
Umoran sam sada
Put ograđen barikadama
Bodlje na žici
Odlazi moja generacija
Ja sam sa njima
U redovima

Poj ljeta
Brzo uteče
Ti na drugoj strani
Zadnji pogled
Mlada si, prekrasno sjajiš
Kosom ti prolazi duga
Bar dva života
U našoj igri
Kao karta iskorištena

Ovo nije tužna priča
U njoj nema nada ni kraja
Sjećam se tog mladića
Svijetom
Sam korača
Od ljudi do drveća
Po betonskim šumama grada
Tražeći
Glas boga ili bar anđela

Odlazeće kolone
Na putu zvijezda
Ovaj život
Jedan je samo
Ostali se ne broje
U ovom životu samo se spava
Snovi su tako živi
Stvarnost je
Samo sjenka
U podnevu dana
Svuda je tama
Slika je skup točkica

Suzama si ispirala rane
Tvoja ruka
Ozdravljena
Glas iscjeljenja
Dodir život vraća
Isplatilo se
Otkupiti grijehe
U duhu to ne obitava
Ljubav dlanom klizi
Poljupcima
Šivaš
Rastrganu kožu
Marija, zemaljska kćeri
Ja sam
Sin čovječji

Otkrivene su tajne
Sve se vraća
Sve manje ovoga svijeta
Živući razna iskustva
Zemaljske bajke su na kraju
Duša
Sretna
Kući se vraća

Oči govore
Više od knjiga
Praznih listova
Punih riječi
To rijetko tko dobiva

Ne brini za teške dane
Doba i ne doba
Nije važno
Taj osmijeh pripada nama
Ti si u tijelu
Ja sam pepeo
Vjetrom raznesen
Kapi kiše
Sve
Kao rijeka
Teče prema morima

Kolona odlazećih
Bestjelesnih
Čistih duša
Ponovo zajedno
Stari prijatelji
Ne brini
Nismo sami
Samoća je svijet zaborava
Od nas nitko
Tom svijetu ne pripada

Na koncu ove
Umiruće pjesme
Naše usne se opet spoje
Sve stane
Osima nas dvoje
Tog daha života
Samo smo djeca
u vrtu, zemaljske majke
Otac oblak
Nas gleda
Raj je na ovoj i na
Onoj strani
Samo je ljubav
Istina


Copyrigjt: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Ruka neće zapisat

Ruka neće zapisati
Zadnje slovo, ništa novo
Plovim nebeskim morima
Sa zvjezdanim svjetionicima
Jedra lađe
Puna sunčevog vjetra
Tih dana
Nema vijesti
Nema pisanja
Hoću li raznobojnim slikama
Promijeniti vaše svijesti
U mnogim svjetovima

Na nekim planetima
U raznim nivoima
Boravio sam više puta
Zamisli
Ovaj svemir
Na nekoliko katova
Kao spirala
Ili nekoliko tanjura
Koji lebde jedni na drugima
Ako je zaokružen broj
1 i 0
U devet nivoa
Postoji zemlja i cijela galaksija
Samo da ti jedno kažem
Ona nije istog rasta
Možeš tu sliku rastegnuti
Kao što se rasteže harmonika
Ili ju stisnuti
Kao knjigu
Dok između stranica
Stavljaš cvjetove
Prešaš svjetove
Ta nezamisliva
Prozirna tanka struktura
Boje, žilice i opne
Egzistira i vibrira
Zamisliti postojanje
Veće od tebe ili manje

Svjetionici nestanu za olujnog neba
Plovim bez kompasa i smjerokaza
Ne razumijem
Ponekad nisam znao
Tko je složio
Drame, scene igrokaza
U kojima bih se smijao, plakao, opet smijao
Zamisli u tom postojanju
Različitih nivoa
Istih scena i likova
Jedan plače, drugi se smije
Trči gleda, četvrti napušta kazalište
Skidajući ulogu sa lica
Živeći svaku sekundu
Uloga odigrana
U punom sjaju
Danas na pozornici
Sutra u tvojem aranžmanu

Taj svijet
S onu stranu
Poslije privikavanja postaje topliji
Mnoge smo znali
Ne nužno poznavali
Uvijek je svijetlo
Tama koja se sanja
Neovisno o rasporedu
Zvijezda
Nivoima postojanja
Životu i smrti
Umiranjima u istom danu
Zar očekuješ da
Nebo padne na glavu
Kako da padne
Kad' je glava
U oblacima
Stojiš u prizemlju
Gledaš sa devetog katu
Prostorija ti je poznat
Na podu je zvrk iz ure
Jedan zupčanik izvađen
Iz vremena
U prostoru
Bez sata
Kome vrijeme još treba
Ništa nije novo
Teko otkrivamo scene
Već snimljene prije
Kako se događa zaborav
Samo ponekad
Déjŕ vu
Tada znaš
To se dogodilo
Ti spoznaš
Da je to
Zaokružena igra

Pružam ti ruku
Publici naklon
Poslije predstava
Penjemo se na zadnju terasu
Gledam dole
Raširimo krila
Letimo prema zvijezdama
Taj brod nas na istom mjestu
Čeka
Krenuli iz bilo kojeg svijeta

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com


Bio bih

Bio bih
Mlada trava
Koja dodiruje tvoje stopalo
Miris ružinih latica
Koji te grli
Poljupci cvrkutavih ptica
Daškom vjetra šaptao bih
Sjeti me se
Ja sam tvoja sjena
Na putu
Samo u tamnoj noć i mene nema
Osim u mislima
Iza zatvorenih očiju
Dok mirno dišeš
Nestajući u snu

Vraćam se jutarnjim suncem
Nježno ti milujem lice
Nježno toplinom ljubim tvoju ruku
Ta ruka
Tako je skladna
Kao cvijet na mojoj ruci

Dođu oluje
I rat dođe
Vatrom se čisti svijet
Grijeh je umrijeti za slobodu
Sloboda se živi
U doba i ne doba
Kao što zrak nema granica
Pogled se utapa u dubini neba
Čemu bi služile
Sve ove stranice
Ako ti ne kažem
Volim te od dna mora
Do dubine neba

Kletva je bačena
Vrti se u kotaču
Kolo mijenja boje
Čujem jedno srce
Ne razaznajem da li je
Tvoje ili moje
Što činiš kada voliš
Uvijek si zatečen
U tebi samo lijepo
Kao ljiljan na polju
Postaješ cvijet
Ljubavlju obučen

Sve nježne riječi
Ovoga svijeta
Sve blage misli
Tihe dodire
Sretne poglede
Sve lijepo
Na ovoj planeti
Svaku sekundu
Sreću u leta
Osjećaje
Mirne i sjetne
I još mnogo, mnogo toga
Tebi bih dao
No znam draga
Svim tim
Ne bih ti mogao reći
Jer nema tih riječi
Da opišem
Radost duše
Možda je najbliže tomu
Ako ti kažem
Da sam
I ja
Postao
Kao ti
Beskrajno te volim
Dušo neba
Noći i dana
Pa kada su snovi
Drugačiji od svega
Sjeti se
Imamo jedno drugoga

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Reci mi zbogom

Reci mi zbogom
Ne čekaj me više
Neću doći
Ne nadaj se
Nema ništa u nadi
Nada je čekanje
Nikad se ne dogodi
To što čekaš
Uvijek nešto
Nenadano dolazi
Obično te
Samelje i pregazi

U svijetu ovom
Iluzija vara samu sebe
Očekuješ
Da jednom
Bude kako treba
Kako bi to bilo
Ni sama ne znaš
Nije li tako

Tvoj ego je bolest
Okov oko vrata
Zamisli
Stojiš na nekom mjestu
Čekaš
Gledajući vlakove
Prolaznici
Svi negdje idu
Kuda bi ti pošao
Nitko ne ide u tom pravcu

Daljina
Ni planine nema
Horizont u magli
Misli nisu tvoje
Niti znaš sa njima
Svijet građen
U opsjenama
Brzo se ruši
I pada

Pusti slike
Vrijeme nek' isteče
Ljudska rasa
Zavedena pitanjima
Objašnjenjima
Zašto je to tako
Razumijevanjem svega i svačega
Izgubljeno, nađeno
A što se stvarno traži

Nema pitanja
Na putu izvora
Tamo je
Konačno rješenje
Svih odgovora

Ne uzimaj život
Za ljutnju, tugu
Euforija te diže
Pa baca u blato
Putuj, idi
Ne vračaj se više
Jer netko drugi
Na početak te vrati

Nema stabilnih
Tamo gdje su uvjeti
Granice kruga
Koji se širi i smanjuje
Nema izlaza
Niti se što događa

Ne čekaj me
Nisam ja spasitelj
Ne gubi dragocjeno vrijeme
Očekujući povratak
Jednom si me sreo
Dovoljno je
Ne veži se u prolaznost
Sresti ćeš me opet
Kada se budu stvarali
Čitavi svjetovi
Bolji dani

Zar nije bilo dosta
Udaraca
Vrijeme ne postoji
Boje na slici
Razlijevaju se
Mijenjaju oblike
Ljubav je privid
Taštine
Potreba
Da nađeš nekog
Bliskog
Na kraju
Tvoja
Cijeli život
Pisana knjiga
Ne sadrži više
Ni jedno slovo

Proljeće će proći
I zima za njom
Vidjeti me nećeš
Nikad više
Misli što želiš
Nije me briga
Znaj samo jedno
To srce
Više ne postoji
Umrla je vlastita iluzija
Stvarnost, ništa bolja od toga

Padam sve dublje
Samo tama
Ni zvuka tišine
Samoća sna
Zaborava
Zaspat' ću
Molim te
Ne budi me više

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Kraj rijeke

Kraj rijeke
Kojom teče tišina
Nijemo bez glasa
Ne govori
Odsutnog pogleda
Voda sve odnese

Druga obala
Hoću li moći prijeći
U ruci držim bocu
U njoj pismo
Kada će stići do sjevernog mora
Hoće li ikad do tebe doći

Napisah rukom
Tek nekoliko riječi
Tebi dalekoj
U tuđini
Osuđena na zatvor uvjeta
Provodiš slične dane
Sanjaš o slobodi
Rijetko koja
Iz kaveza ptica
Zna
Živjeti na slobodi

Što dolazi
Znam
Neću da znam
Svatko se pobrine za sebe
S ove ili one strane

Neću ti reći
Dođi kući
Dok tamo
Još nekog ima
Ti ćeš doći
Kad želiš
Ja više nisam ondje
Ni u tragovima

Voljela si mene
Ja nisam sebe
Snaga nestaje
Tihom kraju
Pa zar bi bilo
Bez polariteta
Poezije, drame, komedije

Ne mogu učiniti za nikoga ništa
Osim za sebe
Tako me to umara
Kad kažem
Da, trebam tebe
Onda je to život
U punom sjaju
Izgubih se u jednom danu

Kuda odlaze
Te usamljene duše
Same, ostavljene
Tako malo su htjele
Dobile su
Ništa
Zalutale u postojanju
Izašle na krivom stajanju
Gledam ih u nekoj sobi
Sivog svjetla
Izmaglica, opijumskog dima
Leže na drvenim krevetima
Sanjaju o nekom raju
Nekom mjestu
Gdje sretno lete
Sretni majka i dijete
Otac voli svu djecu
Kao ono jedino najmilije

Svima ima
Što treba
Ljudi se vole
Osim ljubavi
Drugi zakoni
Ne postoje

To su snovi
Utopija
Volio bih stvoriti takvo mjesto
Bar mislima

Na ovom nivou
Umiranja i nade
Čemu sve
Sudbina se mijenja
Novotvorenim
Ne obilježenim špilom
Karta na kartu pada
Kockar se smješka
Karta iz rukava
Ponekad je teška

Ne ubijaju mene
Moji
Već tuđi životi
Nemoć mijene
Mijenjanje je teško
Samoga sebe
Čemu to služi
Te rijeke suza
Kavo je to more
U koje utječe tuga

Sve moje pjesme
Ljubavne su
Ponekad sa malo ljutnje
Gorčine i jada
Tuga je
Ljepljivo stanje
Živiš na granici
Sutra je umiranje
Umro si jučer
Danas se rađaš

Kao dan iz noći
Koš jednom
Da vidim te oči
Kraj je svemu
Na koncu
Sve je lako
Ja silazim prije*
A ti
Sebi se vračaš


*http://www.croatianpopmusic.com/Drago%20Britvic.htm
Drago Britvić/Arsen Dedić
http://www.youtube.com/watch?v=PvvNBvkxcmk
Meni osobno najdraža izvedba Drage Diklića


Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Ustajem teško, polako

Ustajem teško, polako
Zima sa pahuljama snijega
U teškom stanju
Sa cipelama od leda
U malom šumarku
Razgrćem bjelinu
Kopam žlicom
Kao zatvorenik
Sa nakanom bijega
Mala je ta raka
Dovoljna za srce
Čovjeka

Umrlo je srce
Prepuno tuge zemaljskih dana
Vraćeno zemlji
Da ga lijeći
Vani je ostala samo duša
Usamljena, napuštena
Tijelo robota
Oštećenog od borbe
Sa vjetrenjačama*
Kreće prema odlagalištu metala

U knjigama
Daljine, ispunjene sjećanjima
Ostaje zapisana priča
Kako smo davno uspavani
U svijet snova
Zatočeni
Svo vrijeme
Tražeći sebe
Druge u sebi
Vjerujući
Da ćemo biti isti
Kao u davnim danima
Prije odlaska
Iz doma
Na put bez vračanja

Na tim putovanjima
Stvarali smo novi dom
Rušili
Misleći da slijedeći biti će bolji
Nedostignuto savršenstvo postanka
Vječno nesigurni i nesretni
U ispravnosti svoga djelovanja
Ograničeni prema sebi i drugima
Uvijek suzdržani i prevareni
Nepovjerenjem
Prema novim stvarima

A stvari su nam
Uzele živote
Oči smo vezali za ekrane
Kraj nas su bliski
Zajedno s nama umirali
Da bismo rasli
Kroz boli
Mijenjajući staru za novu kožu
Duša je ostala ista
Između stvarnosti sna
U postojanju zaborava

Život bez srca
Život mašine
Duša je negdje izvan toga
U tragovima
Njoj je svejedno
Prava ili umjetna stanica
Modul
Programa
Kojima je ugrađena nada
Sutra je novi dan za vjerovanje
Jednom će biti bolje
Kada ponovo iskopaš to srce
Sa zemaljskim snagama
Vrati ga u grudi
Jer oduzeto i je pravo izbora
Kad misliš da padaš
Padaš prema gore


*http://www.bnp.ba/site/index.php?option=com_content&task=view&id=153&Itemid=3

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Maestro

Maeastro
Dodirnu si srce
Ranjeno od tuge
Tvoje riječi
Jače su od
Riječi ne postojećeg boga
Te pjesme
Ispiru
Prljavštinu duše
Ritmovi gitare
Od suza u očima
Stvaraju sunca
Na obrazima
Svjetlucaju zvijezde
Dubokog svemira
Utroba rođenja
Svih svjetova

Pjevajući
Samoga sebe
Na putu
Kroz dolinu tame
Nosio si svjetlo
Svojim glasom
Dodirom žica
Šapat na uho žene

I zato
Kad svijest se sruši
Ostaneš sam u tami
Tvoje
Nasmijano lice
Čežnja daljine
Klanjam se
Veći si od mene
Molim te
Dozvoli mi
Da Suzanne
Volim svim svojim bičem


PS. Posvećeno Leonard Cohenu

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Proljeće bez tebe

Proljeće bez tebe
Gavran u letu
Ptice u svojem svijetu
Kavez od žice
Priče iz matrice

Pokretne slike
Dvorana sa devet ekrana
Na svakom platnu
Drugi film se slaže
Gdje sam to
U ulozi promatrača
Ima li koga
Ni tamo ga nema
Nikoga

San u kojem tražim
Visoke kule
Bez puta prema njima
Vožnja u krivom smjeru
Oprostite izgubljenima

Mozak poput švicarskog sira
Što može
To tijelo
Nemoć se bori
Jesu li to zadnji sati
Završava
Jedno postojanje

Ni miris
Ovo proljeće nema
Ljude izbacuju na ulice
Još nada
Čekanje
Nitko ne dolazi
Da te spasi

Proljetna trava
Kasni su sati
Prohladne noći
Tmurni dani
Čeka li se
Bljesak oluje
Koji će osvijetliti
Putovanje

Gledam u prazno
Prolazim kroz cigle
Ništa ne stoji na putu
Misli su trome
Kao da se nešto još ima
Dolaze posljednji dani
Prije
Zore koja sutra sviće
Kao prethodnica
Novih dana

Ruke
Nisu iste
Oči
Mijenjaju boju
Ne prepoznajem se više
U zrcalu
Stojeći kraj sebe
Na 10 katu
Ispod
Morske razine
Samo neka
Čudna biča
Plivaju
Ispod mene

Od zemlje do neba
Mnogo dalje
Ovaj svijet
Kao da se raspada
Čine se zadnje stvari
Prije velikog spremanja
Da li će svi
Koji bi htjeli
Uspjeti
Ostaviti svoje stvari
Tamo gdje se putuje
Ništa nam ne treba
U davninama su tako
Učili djecu
Oni sa zvijezda

Sunce i mjesec
Nijedno ne grije
Nema topline
Iza oblaka kad grane
Samo vrućina
Isparava vodu
Padaju kiše
Rijeke umivaju zemlju
Proljeće
Teško diše

Ni kopno ni more
Gdje sam ja sada
Taj gavran u letu
Iznad ostavljenog svijeta
Kao da gleda
Da li je
Netko
Ostao dolje
Bolje je, bolje
Od onog svijeta
U kojem je ovaj imao
Ishodište

Stojim tako
Na poljani pustoj
Ja sam sam
Kao da rastem
Iz oranice
Slijevaju se kiše
Umivaju lice
Kapi na meni
Isti sam kao nekoć
Prije početka
Prah, pepeo
Nebeski svod cijeli

Svi su otišli negdje
Zemlja putuje sa mnom
Jurimo
Izvan orbite
Neke druge staze
Neke druge rupe
Tko zna
Što nas tamo čeka

Tako počinje
Tako završava
Više nikome
Ništa nije važno
Svi umorni
Kao djeca od igre
Odmori se maleni
Spavaj
Ne sanjaj
Svaki san
San je na javi
Predaj se
Neka ta duša
Kući se vrati
Mir
I odmor
Njoj treba

Proljeće bez tebe
Zemlja bez kiša
Noći bez zvijezda
Zemlja bez sunca
Samo
Maleno svjetlo u tami
To krila su
Bljeska
Ptice
Gavran u letu
Ti si u svojem svijetu
Prošli su dani
Vječno je sada
U tebi

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Sjećaš li se sajmova

Sjećaš li se sajmova
Štandova sa drvenim igračkama
Licitarskim srcima
Sa ogledalcima i slikama
Ljubavna srca

Kupih jednom to srce
Odgrizoh komadić
No ono se popravilo
Pri tom je postalo manje
Nisam vjerovao svojim očima
Zagrizoh ponovo
I opet popravak
Skinuh ogledalce
I grizem ga dok se ne smanji
Na zalogaj zadnji

Tada se u meni
Nešto čudno desi
Osjetih
Kao da je moje srce izgriženo
Kako je to moguće
Opsjena uma
Zamjena teza
Što je mala točkica
Prema ogromnim prostranstvima
No, ja znam
U toj točki
Sve što i izvan nje
Zarobljena duša
Smrtnog tijela
Stvarnost kratko traje
Vječno se dajući promjenama

Gledaj
Razbijeno zrcalo
Kao slomljena duša
Izvan rešetaka
Kaveza od zlata
Te pjesme, priče
Sudbine na dlanu
Tko sve to nosi
Kao jedno biće ovog svijeta
Sastavljeno od suza
Smij se do plača

Koračamo uzdignute glave
Slomljeni od pakla
Materijskog kotača
Što bih dao
Gdje želio bih biti
Da nisi ovdje
Zar misliš da Brama čeka
Završavaju se
Lome igre
Kao prekid utakmice
Za vrijeme olujne kiše
Svjetlo se gasi
Ciklus je priveden kraju
Na izgled
San u tmini
Novo svjetlo se rađa

Ono izgriženo srce
Metafora
Kolača života
Njegova slatkoća
Zasitno je
Slatko je voće
Uberi, kušaj
Tko ti brani

Misao pluta
Um ti hrani
Ta žeđ
Poput suhe zemlje
Poput proždrljivog kita
Svaki plankton
Jedna je duša
Pa to su duše
U tkivu kita
Kako da bude mirna
Ogromna psina
Nemir je u hrani

Tijela su ljudska
Na pragu slobode
Pojedi ljuto
Takve su misli
Razmotavaju se
Ovaj put
Nije zapetljano klupko
Već što davno sabijeno
Kao trake života
Raspetljano
Na vjetru ispred noći

Bog si koji se budi
Žurba je nastala
Usadak se sprema
Dnevna nadogradnja programa
Ništa ne može bogovima
U srdžbi se bude
Sve postaje upitno
Igra se mijenja
Sad kad se dižeš
U svoj visini
Svi svjetovi
Nisu ti ravni

Ustani
Ostavi simbole
Ni zvijezde ni srca
Ne vežu te više
Jedinstven kakav već jesi
Shvati već jednom
Dugovi, problemi
Samo su opseg misli
Kojima te gospodar zatvora hrani

Zar želiš tako
Ne kleči
Ne moli
Uzmi sve što ti pripada
Gospodar ti ne treba
Ne boj se
Smrti ni grijeha
Sve to gori
U vatri
Vatra plamti u tami
Sve što nije život
Sagorijeva u ništa
Ostali smo mi
Gospodari svih mogućnosti
Vječnog ishodišta

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com



Tek nekoliko rečenica

Tek nekoliko rečenica
Skriveni pogledi
U masi svijeta
Ti s njim si
Ja kao cvijet, žena
Mirišem mirisom
Ljubavne pjesme
U prolazu
Dodir
Nadlanica
Toplina koja mijenja
Osmjeh lica
Gdje god bile
Te dvije duše se grle
Na velikoj pozornici
Nevidljivom strašću
One se ljube
Plešući tango
Sa prizvukom menueta

Kontroliranje izbjeglica
Vojnici, oružje
Ozbiljna lica
Nema tog rata
Niti smrti
Koji
Ljubav
Sputava
Taj plamen
Ne gasnu
Niti svi oceani
Vatra u vodi
Svjetlost je svijeta
Nas vode
Prema stratištima
Sretne
Raspjevanih cvrkuta ptica
Smrt tijela
Kao vrata slobode

Volim te zemaljski
Svjetlo si zore
U travi stopala
Haljina rose

Zbog tebe
Vrijedilo je
Vratiti se u tamnu prošlost
Da bi se
Ponovo sreli
Jer pjesma je svijet
Stvoren za tebe
U njoj sam
Bolji od sebe

Topla zrako
Na grudima
Proljetnog sunca
Sve stoji
Stalo je kretanje
Grijem te
Izvorom duše
U grudima
Srce boga
Otkucaji su nježni
Spori
Naši pokreti
Lagani
Čuje se disanje
Kreacije
Izvor je naše
Čedo
Gledam te oči
Ništa mi ne treba
Nije važno
Sve prolazno je
Postojimo
Samo
Nas dvoje

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.