sretno srce vuka
16.04.2012., ponedjeljak
Ustajem teško, polako
|
Ustajem teško, polako Zima sa pahuljama snijega U teškom stanju Sa cipelama od leda U malom šumarku Razgrćem bjelinu Kopam žlicom Kao zatvorenik Sa nakanom bijega Mala je ta raka Dovoljna za srce Čovjeka Umrlo je srce Prepuno tuge zemaljskih dana Vraćeno zemlji Da ga lijeći Vani je ostala samo duša Usamljena, napuštena Tijelo robota Oštećenog od borbe Sa vjetrenjačama* Kreće prema odlagalištu metala U knjigama Daljine, ispunjene sjećanjima Ostaje zapisana priča Kako smo davno uspavani U svijet snova Zatočeni Svo vrijeme Tražeći sebe Druge u sebi Vjerujući Da ćemo biti isti Kao u davnim danima Prije odlaska Iz doma Na put bez vračanja Na tim putovanjima Stvarali smo novi dom Rušili Misleći da slijedeći biti će bolji Nedostignuto savršenstvo postanka Vječno nesigurni i nesretni U ispravnosti svoga djelovanja Ograničeni prema sebi i drugima Uvijek suzdržani i prevareni Nepovjerenjem Prema novim stvarima A stvari su nam Uzele živote Oči smo vezali za ekrane Kraj nas su bliski Zajedno s nama umirali Da bismo rasli Kroz boli Mijenjajući staru za novu kožu Duša je ostala ista Između stvarnosti sna U postojanju zaborava Život bez srca Život mašine Duša je negdje izvan toga U tragovima Njoj je svejedno Prava ili umjetna stanica Modul Programa Kojima je ugrađena nada Sutra je novi dan za vjerovanje Jednom će biti bolje Kada ponovo iskopaš to srce Sa zemaljskim snagama Vrati ga u grudi Jer oduzeto i je pravo izbora Kad misliš da padaš Padaš prema gore *http://www.bnp.ba/site/index.php?option=com_content&task=view&id=153&Itemid=3 Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
