srebrnosiva

Da ne povjerujes

Ova zima i nije bila tako hladna, pa sam cesto odlazila u park gdje dolaze majke s djecom , bake s unucima i svasta se cuje i vidi. Djeca se igraju, a one vode ucene razgovore.
Eto tako jednog lijepog suncanog dana, sjela ja na klupu, uzivam u suncu i gledam djecju igru, gledam i slusam razgovor njihovih majki, baka ili mozda samo teta koje ih cuvaju.
Koji razgovori !?!.
Pokusat cu prenijeti dio jednoga.
Kako da ih nazovem?
Mozda Teta 1 i Teta 2.

Dakle, islo je to otprilike ovako:

Teta 1: Kako si, kako to da si ovdje a ne na reakcionarnom centru?
Teta 2: Ma, tamo me djeca samo tretiraju, sad hoce trcati, sad rolati.
Teta 1: Znam kako je to, alegoricna sam ja na ta njihova premaganja.
Teta 2: Nego, gdje ti je sestra? Cujem da je na velikim skolama.
Teta 1: Da, da, studira koperativnu knjizevnost, pametna je ona, svi kazu da smo jako slicne.
Teta 2: A jel, a sta ce radit kad zavrsi tu knjizevnost?
Teta 1: Treba jos puno ucit, mislim da ce morat govorit pred velkim repetitorijem, a to je gnjavaza ima veliku tremu.

E nisam mogla dalje, otisla ja, da me ne udari infrakt, hm da.

28.02.2007. u 02:38 | 7 Komentara | Print | # | ^

Palica...

E ,moja zvoncice, ma nekako sam znala da ces imati zadatak za mene, a kako sam ja jaaaako poslusna, evo me da ispunim ocekivanja.
Nadimak Pozegana?
Jednostavno zato sto sam emotivno vezana za mjesto cije se ime krije u njemu. Sve drugo sto bih o tome rekla, mislim da bi bilo suvisno.
Srebrnosiva? E to je vec nesto drugo.
Moja nekada tako crna kosa, ali tako crna da je imala plavi sjaj, prosarana je srebrno-sivom. Prosarana kao da se netko igrao i svaku drugu vlas bojao srebrnosivom bojom.
Htjedoh time dati do znanja da nisam vise mlada, ali da i pokraj svoje vremesnosti imam zelju za ucenjem, citanjem, ...
Nitko, ali bas nitko ne zna tko se krije iza toga.
Zato neka samo oni koji slucajno navrate citaju moje misli, tako nisam opterecena da li ce se netko osjetiti povrijedjenim ili ne.
Sretna sam u vasem drustvu, veselim se vasim komentarima.
Zahvalna na pomoci koju ste mi nesebicno ponudile.
Uvijek razdragana robijevim,... ajde vrati se.
Znam da moram pokusati proslijediti palicu, pa ajde

robi
limerick
Alenitsu
jaco33

24.02.2007. u 18:21 | 8 Komentara | Print | # | ^

Muka po ne znanju

Dakle, kako sam se danas (citaj veceras) izmucila, kako sam danas bila tuzna, jadna i nesretna, ufff, da samo mozete cuti kako placem, da placem, jaucem, a nema me tko cuti, da ima, valjda bi mi pomogao.
Naime, imala sam sto planova, osvjeziti blog, htjedoh staviti novi link na moj blogic, ali, hm, pa naravno da ne znam, a koga da pitam, pa oko mene je samo tisina, samoca i neznanje, joooooooooooooooj.
Toliko sam imala divnih planova za veceras. Toliko toga sam zeljela napisati, a onda nekakvi URL, pa ne znam ti ja jos sta, pa gdje da nadjem i to naucim, u poooooooooomooooooooc.

21.02.2007. u 23:58 | 2 Komentara | Print | # | ^

San

Sanjala sam,
da sam sanjala,
moj mnogo puta
prosanjani san,
Tebe.
Pomozi, reci mi,
Kako da se probudim,
Kako da znam,
Da i dalje ne sanjam.

Jer,
Sanjati san,
Mogu samo ,
Misleci na tebe,
Zeleci,
da ne budes
samo san.

17.02.2007. u 18:39 | 7 Komentara | Print | # | ^

Tu si

Tu si,
danima, mjesecima, godinama.
Ne napustas me,
Samoco.
Mislila sam, da su me svi napustili.

Tu si,
danima, mjesecima, godinama.
Ne zaboravljas me,
Boli.
Mislila sam, da su me svi zaboravili.

Nasla si me,
Nesreco.
A ja bih te tako rado izgubila.

09.02.2007. u 20:43 | 11 Komentara | Print | # | ^

Sama

Sunce zlatno, obasjaj mi zalosnu dusu,
ne dozvoli da zavlada ponovo tama.
Izblijedi oziljke,
zacijeli rane,
pokazi prijatelje,
reci da se jave,
da ne grizem samocu,
jer,
lakse je dusi, kad je netko slusa.

A ti, duso moje duse,
prigni uho,poslusaj me.

Da li ce ikada vise uzdrhtati usna
pamteci te?
Da li ce ikada zasjati oko
vidjevsi te?

Da li cu ikada vise...

05.02.2007. u 21:56 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28