Ova zima i nije bila tako hladna, pa sam cesto odlazila u park gdje dolaze majke s djecom , bake s unucima i svasta se cuje i vidi. Djeca se igraju, a one vode ucene razgovore.
Eto tako jednog lijepog suncanog dana, sjela ja na klupu, uzivam u suncu i gledam djecju igru, gledam i slusam razgovor njihovih majki, baka ili mozda samo teta koje ih cuvaju.
Koji razgovori !?!.
Pokusat cu prenijeti dio jednoga.
Kako da ih nazovem?
Mozda Teta 1 i Teta 2.
Dakle, islo je to otprilike ovako:
Teta 1: Kako si, kako to da si ovdje a ne na reakcionarnom centru?
Teta 2: Ma, tamo me djeca samo tretiraju, sad hoce trcati, sad rolati.
Teta 1: Znam kako je to, alegoricna sam ja na ta njihova premaganja.
Teta 2: Nego, gdje ti je sestra? Cujem da je na velikim skolama.
Teta 1: Da, da, studira koperativnu knjizevnost, pametna je ona, svi kazu da smo jako slicne.
Teta 2: A jel, a sta ce radit kad zavrsi tu knjizevnost?
Teta 1: Treba jos puno ucit, mislim da ce morat govorit pred velkim repetitorijem, a to je gnjavaza ima veliku tremu.
E nisam mogla dalje, otisla ja, da me ne udari infrakt, hm da.
Post je objavljen 28.02.2007. u 02:38 sati.