SPIG
ponedjeljak, 08.04.2019.
KAKO IZGUBITI 20 KG I DRUGE PRIPOVIJESTI
|
MOTIVACIJSKI POST JEDNOG TOTALNO ANTISPORTSKOG TIPA (part 2) Imao sam nekih 15 - 16 godina. Malo većeg trbuha, s očajnom frizurom i neurednim bafama. Idealan look za mladog i perspektivnog člana stranačke mladeži. I onda sam ti ja jednog dana sreo jednog pravog, pravcatog bodi bildera i priupitao ga neke sitnice o vježbanju i prehrani i tako to. Bio je to jedan od onih klasičnih samozaljubljenih, nauljenih tipova kakve babe komentiraju - šta ti sinko vrijedi 120 kila dinamita kad ti je fitilj mali ili još bolje - ma sve to super izgleda, al to ti ne jebe. Ovaj mi nije odgovorio ništa. U stilu - daj, mali, debeli, odjebi od mene. U trenutku se stvorio doživotni prijezir prema svima koji deficit vlastita mozga pokušavaju kompenzirati predimenzioniranim bicepsima. Btw, anagram od BODI BILDER je i dalje najbolja kombinacija slova u čitavoj povijesti ljudske pismenosti, a glasi BRDO I DEBIL. I moram priznati da me kao svakog pravog tuzemnog alfa mužjaka nikad nisu previše zanimale ni zdrave prehrane, ni trčanja, ni vježbanja. Ako te Bog stvorio da imaš veliku trbušinu to je to. Uživaj u životu i prežderavanju dok možeš. Jedan je život. Infarkti se ionako uvijek događaju drugima. A onda me nešto puklo. Svakodnevne vijesti o tim nekim jebenim boleštinama, nezdrav život, stresovi i .... klik u mozgu. Klikčina, zapravo. I moram priznati da mi je bila fantastična odluka. I za razliku od onog nabildanog pederčića s početka teksta od gušta je dijelim svijetom. Dakle ovako, prvi i zlatni savjet za sve koji žele izgubiti ponešto kila, nabiti kondiciju i slično - za početak prestanite čitati apsolutno sve što je povezano s tom temom. Čak i ovaj post. Nije lako, znam, odmah vidiš da će biti veselo! :-) DAME I GOSPODO, DOBRODOŠLI U NOVU EPIZODU 'SPIG'- a! VOX POPULI Jedna od najzabavnijih stvari u cijeloj priči je što sam jedan od zasigurno najvećih antisportskih tipova na planeti. Da bih bolje ilustrirao ovu tvrdnju navešću jedan karakterističan primjer. Dakle, kolega i ja, daleke 1998. idemo na Poljud pogledati Hajduka protiv Malma. Kao pravi frajeri dolazimo na sjevernu tribinu među nekoliko tisuća ekipe u bijelim majicama. Kolega u žutom dresu Brazila, ja u tamnoplavoj majici s koncerta Pagea i Planta. Jedine tri stvari u tom trenutku vidljive sa Mjeseca bile su Kineski zid i on i ja na poljudskom sjeveru. Šalim se, kineski zid se ne vidi. Jebi ga, za koga nije, nije ... A ono što me zabavlja još i više je kako svaka ta mala transformacija vanjskog izgleda motivira ljude. I to još od strane nekog koga bi u dječjim igrama rata uvijek dopalo da bude Švabo U nastavku donosim par karakterističnih upita od strane prijatelja i poznanika. - Jel bi moga ja ovo skinit do lita? (upit mladog kolege glazbenika koji se objema rukama ulovio za trbuh te ga diže do visine prsiju) - Sind Sie krank? (upit zbunjenog njemačkog gosta koji me zadnji put vidio prošlog ljeta) - Daj reci mi par pisama koje ću prebacit na mp3. Počinjem i ja trčati. (upit jednog dragog prike, inače vrhunskog nogometaša. O playlistama nešto kasnije.) - A koji li je tebi kurac? (upit jednog profesionalnog ribara koji me također nije dugo vidio, ali osmijeh na njegovom licu nedvojbeno pokazuje da zna o čemu se radi) - Ajme meni dite moje šta si se ošušija! (komentar jedne bake koja me dugo nije vidjela) KAKO NASTAVITI ŽIVJETI BEZ 6- 7 PALAČINKI S NUTELLOM? Kao što rekoh, kao većem dijelu muške populacije svi ti savjeti tipa 'pazi što jedeš' ili 'pazi kad jedeš' ili onaj najstrašniji 'pazi koliko jedeš' bili su mi, otkad znam za sebe, hrpa gluposti. Pa ima li ljepše stvari u životu nego doći kući nakon noćnog izlaska sa par gemišta u sebi i onako gladan otvoriti frižider i udri. Nebitno šta. Panceta, ementaler, palačinke, čokoladni namaz ... Samo udri. Svakim novim zalogajem život bi ponovo dobivao smisao. Ima li što ljepše nego slomljeno srce, razočarenje u ljude, gubitak posla ili neku drugu traumu kompenzirati sa tamanjenjem pola tegle Nutelle i to na jušnu žlicu. I onda ti tako u jednom trenutku dođe želja za promjenom i samom sebi kažeš - dosta. Znam, mnogi će reći da ako im uskratiš još i to jedino zadovoljstvo (govorimo o večernjim uništavanjima sa hranom) da je život onda stvarno gotov. He, he. Gotov je kurac! Zabluda broj jedan. Ponos zbog osjećaja da si uspio bit karakter je sto puta jači od svih prežderavanja koje postoje. Provjereno, jebi ga! (btw, od par palačinki te neće vrag odnijeti, ujutro ćeš ih ionako izgorjeti) ------------------------------------------------------ 17.12.2018. Uknjižio prvih 12 kilometara. 70% njih misli da si pukao, a od ovih preostalih 30% koji ti govore kako je to super više od polovice isto misle da si pukao. E zato puno volim ove preostale. ------------------------------------------------------ KAKO PREBRODITI NAJVEĆI STRAH VEĆINSKOG DIJELA PUČANSTVA KOJE BI SE KRENULO BAVITI TRČANJEM I VJEŽBANJEM, ALI SE BOJE ŠTO ĆE IM REĆI OKOLINA? Kažu da je želja za udovoljavanjem svima najkraći put do psihijatrijske ustanove. Starina dr. House je to lijepo sročio. Kaže ovako - ako čovjek nema neprijatelja neka samog sebe upita što radi pogrešno. Kako u Dalmaciji ljudi trče isključivo na autobus, kad ih ganja pas ili kad moraju u wc svaki drugi oblik trčanja smatra se nekom vrstom blažeg psihičkog poremećaja tako da velik broj ljudi koji bi sutra krenuli od toga zaziru. Zanimljivo je da se turistima i atletičarima to tolerira, ali ako je mala Milka od pokojnog Frane ničim izazvana počela trčati to trenutno izaziva samilost u onih baba koje u devet šufigaju kapulu, u jedanaest ručaju, a do podne obično završe sve što su trebale napravit taj dan. I čime se ostatak dana baviti nego razlozima zašto je mala Milka od pokojnog Frane počela trčati. A da bi stvar bila još strašnija sve njene prije se razvele, a ona se sirota još nije ni udala. Meni je to jako, jako i smiješno i zabavno i prosto je nevjerojatno koliki je broj nesretnih duša kojima ovaj vrsta tereta pritišće nejaka pleća. Rješenje je toliko jednostavno da ne može biti jednostavnije. Otkad smo proglašeni za najblesaviju naciju na planeti bježi od većinskog mišljenja što dalje možeš. Naročito ako je riječ o zdravom životu, vjeri, povijesti i, normalno, politici. Ako to misli većina sigurno je pogrešno. Ne bi 300 000 ljudi otišlo bez veze. Meni je ovaj način razmišljanja puno pomogao ... Provjereno, jebi ga. MOŽE LI BODI BILDER KOJI SLUŠA CAJKE I SIMPATIZIRA AKTUALNU VLAST ISTOVREMENO BITI UČLANJEN U GRADSKU KNJIŽNICU I ČITATI KNJIGE Može, normalno da može. Mislim, nije baš čest slučaj, ali može. Ja osobno ne poznajem nijednog, ali ima ih. Najvjerojatnije. ZBOG ČEGA SU WORKOUT I RUNNING PLAYLISTE SA YOUTUBEA NAMIJENJENE ISKLJUČIVO LJUDIMA S KOJIMA NE DIJELIM GLAZBENI UKUS? RIJEČ, DVIJE O PLAYLISTAMA ... Mislim ono, dignuti se u zoru, navući patike i od sve glazbe na svijetu krenuti trčati uz 'Eye of the tiger' je kao da nakon tog istog trčanja dođeš doma, istuširaš se i vodiš ljubav uz 'Woman in love' ili 'Wind of change'. Neko to voli, znam. Netko ne. Zanimljivo je da neki stručnjaci glazbu ne preporučuju, a mnogima čak smeta. Za izabrati koja je odluka prava preporučam još jednom pročitati gornji odlomak o prebrođivanju najvećeg straha i većinskom mišljenju. Kako mi je sastavljanje playlisti omiljena večernja zabava riječ, dvije i o tome. Za one koji ne znaju idealan tempo je od nekih 160 - 180 BPM - a (udaraca u minuti). Ritam pjesme nepogrešivo prati ritam koraka. Oni koji nisu imali anemiju i koji su odslužili vojni rok sigurno se sjećaju onih jutarnjih 'smrad po znoju' partija, odnosno zajedničkih trčanja i naglašavanja četvrtog koraka. Meni je to bio najveći gušt i dok bi nas 120 tako lupetali ja bih preko toga redovito repao neke pizdarije tipa 'svako jutro pet i pol, počinje nam rok en rol ... Ljudima bilo zabavno. Zato mi sastavljanje playlista i je toliki gušt. Par nasumično izabranih naslova bili bi ... O tome ćemo kad sjednemo na kavu. Aj dobro, od 'Are you gonna be my girl' mozak van da skoči. ------------------------------------------------------------------------------ - Prijo! - A? - Znaš da sam upravo izgubila 1000 kalorija u sekundu i po - A kako si to uspila? - Pao mi na pod burek sa sirom ------------------------------------------------------------------------------- 19.02.2019. EINE FRUHE MORGEN MOTIVATION POST von M. SPIGOROVSKI Daljina od 1200 km je kao stvorena za bijeg od uobičajenih rituala i prepuštanje hedonizmu, ali ne. Beskrajno duge trkačko biciklističke staze, fine kuće i dvorišta i ekipa koja u ranu zoru također trči, šeće, biciklira ... Bez straha što će reći Dorf. Odradio svojih 5 km, na povratku stao u pekaru i napravio presedan u cijeloj njemačkoj povijesti ostavivši teti u pekari euro manče :-).... Uglavnom, prije 8 ujutro napravio više posla nego naš Sabor od početka godine. Zato to sve skupa i je toliki gušt. Eto.  01.03.2019. Svima se kao gadi gužva, a svi bi nešto polovica ili kraj sedmog, početak osmog, onaj vikend prije Velike Gospe pa bi spojili s vikendom bla... bla... a niko ne bi krajem trećeg, a vidi divote. Na plaži mista koliko ti srce oće...  Upravo sam pročitao tekst od vrha i vidim da imam potencijala za biti javna osoba jer od puste priče u biti nisam rekao apsolutno ništa. Mene je npr. na samom početku epopeje fasciniralo kako apsolutno svi sve znaju o dijetama, prehrani, a naročito trčanju. A ja pojma o pojmu. A onda sam krenuo i već osam mjeseci se potajno nadam da ću nekoga od tih ljudi sresti, ali ništa. Postoje tri logična objašnjenja. Ili oni idu prije mene ili poslije mene ili kao i svi ti ljudi pizde bez veze. Mislim da prve dvije opcije nisu. A ovo što ću u idućem odlomku napisati je toliko glupo da mi je upravo neugodno. MALI 'SPIG' - ovi MOTIVACIJSKI SAVJETI Dakle ovako: Volja, volja, volja i volja Izbacivanje večernjih prežderavanja forever. Volja, volja, volja i volja. Trčanje i vježbanje. I još malo volje. Dosadno za popizdit, znam. Al onda nastane prijelomni trenutak, a to je kad kazaljka na vagi prvi put u životu skrene ulijevo. Kad se nakon sto metara uzbrdice prvi put u životu ne zapušeš ko majmun. Kad ujutro zazvoni sat, a tebi ne pada na pamet kao neka pičkica se pokriti preko glave i okrenuti na drugu stranu. I ono što je možda i najbitnije ma koliko to glupo zvučalo je kad se uslijed svega zbog lučenja tih veselih hormona u mozgu stvarno počne razmišljati pozitivno. Mens sana in corpore sano. Nisu stari ljudi bili blesavi. ------------------------------------------------------- Tek kad ti kažu - a nu ga što je propao to znači da si uspio smršaviti. (narodna) ------------------------------------------------------- I ZA KRAJ ...  :-) Jedan od najdražih trenutaka ikad. Bez ikakvih natjecateljskih ambicija, fino, ulagano, against the wind .... 10.03.2019. KAKO SAM UPRAVO OTRČAO ĐIR OKO CIJELOG OTOKA Moram priznati da je u moru abnormalnih ideja koje su mi u životu pale na pamet ova u samom vrhu. Toliko je suluda da me kopkala mjesecima. Otok Murter. Kružak, Kromašna, Kosirina, Čigrađa, Slanica, Luke, Murterska Rudina, Betina, Plitka vala, Lovišća, Tisno, Debeli krug. Za nepoznavatelje murterske topografije - 17 i pol kilometara. S obzirom da sam se prije 7 mjeseci nakon pretrčanog kilometra skoro izrigao moram priznati da.... ću tek za mjesec dana postati svjestan što sam upravo izveo. I o tome napisati motivacijski post na Blogu. A ne bit pizda ko onaj napuhani s početka priče. |
