SPIG
četvrtak, 23.07.2015.
PRVI DALMATINSKI SIMPSONI (director's cut)
|
RIJEČ UREDNIKA Vruće je. Pakleno je vruće. Neizdrživo. Kao rješenje iz 'SPIG' - ove arhive vadimo jednu staru, dobru epizodu koja će mnogima, vjerujem, rastegnuti osmijeh na lice. A to je u današnje vrijeme postalo jako, jako teška disciplina. You're welcome DALMACIJA VELJAČA, 2012. Sjećamo ga se svi, kako ne. Da je potrajalo još koji dan Split i cijela Dalmacija bi složno zapjevali 'Kada umrem umotan u bilo'. Čak i Šibenčani koji navijaju za 'Dinamo'. Srećom, dragi Bog je na vrijeme uvidio koliko smo sirote izgubljeni pa je poslao naše najdraže Sunce da otopi tu bijelu pošast. Kao uspomena na ta vremena ostala je povijesna fotografija prvog snješka koji je podignut u slavu nekog minornog bloga. Iako mi to tad nije bila namjera par prolaznika je dobacila da im snjegović liči na ćegevaru.  U ČAST KLAUNU KOJI JE DOSAD VJEROJATNO UMRO OD CIROZE JETRE… Daleka je 1980. Jedna od prvih asocijacija na ovu daleku godinu je Titov sprovod. Te je godine na Krku u promet pušten most nazvan njegovim imenom, Oliver i Roko Prč pjevaju Nadalinu, Hajduka (onaj poznati nogometni klub iz Splita) u utakmici protiv HSV-a gleda 63 000 ljudi (možda to i nije bilo '80-e, ali je u svakom slučaju odličan podatak), umro je Hitchcok, tamo neki Australci snimaju 'Back in black', na Olimpijadi u Moskvi košarkaši osvojili zlato, upucan je John Lennon, na TV-u žare i pale Guido Panqualdi i Genaro Olivieri u mega popularnoj emisiji 'Igre bez granica', Azra je snimila jedan od najjačih debi albuma u povijesti glazbe, u hrvatskim kinima igrali su 'Ben Hur' i ''The Warriors', Oscara za najboljeg glumca osvaja De Niro za 'Razjarenog bika' , a Iraku i Iranu se smijasmo jer glupani zaostali na pragu 21. stoljeća zaratiše ... Na Preluku se te 1980. podigao veliki cirkuski šator. I staro i mlado, svi u Kolorado. Malog mamlaza adrenalin puca kao nikad dotad. Rahitični slonovi, drogirani lavovi i tigrovi, artisti na trapezu, smiješne čimpanze, žongleri s tri razreda osnovne škole… Sjeli smo u prvi red i moram priznati (bar pretpostavljam jer se ne sjećam baš najbolje) da sam gledao predstavu bez daha …a onda se dogodilo! Te scene se sjećam kao da je bila danas. Na pijesak koji život znači izašao je veseli klaun i trebao mu je neki mali dobrovoljac iz publike. Od nekoliko stotina razdraganih pionira maskirana budala je odabrala … a jebi ga! Kako mi nije bilo ni na kraj pameti biti pokusni kunić tamo nekom odraslom čovjeku koji je kao životnu profesiju izabrao biti kreten stisnuo sam se uz očeve skute i onda je on pred svima rekao nešto u stilu: ''Nećemo njega, on se malo prestrašio.'' Publika, jeba im ja mater svima do jednog, prasnuše u smijeh … i … gospodin klaun je izabrao nekog drugog … Slava je pripala jednom krasnom dječačiću . Ne sjećam se što su radili, ali vjerojatno je bilo nešto jako smiješno. Klauna nisam zaboravio. I baš je šteta što je u međuvremenu sirota umro od ciroze jetre….. Kako znam? Pa pretpostavljam. ''Kakve to ima veze s vrtnim patuljcima?'', pitate se još uvijek. U ČAST MALIM ROMIMA KOJI SU ME OPLJAČKALI Vraćamo se u daleku 1984. ili '85. ne znam točno. U doba socijalističkog mraka djeca nisu imala toliko izvora zabave kao danas. Bili smo osuđeni na tamo neko međusobno druženje, pravljenje lukova i strijela, razmjenjivanje sličica ili, štajaznam, igranje rata (nas par svaki put Švabe, jebem ti nepravdu.) Zato su odlasci u kino ili dolazak lunaparka i cirkusa bili pravi, pravcati blagdani. A tek lunaparkovi. Putujuće karavane na doživotnoj turneji po gradovima bivše države prodaju djeci snove vodeći se vječitom parolom 'šareno - budali drago'. Autići, vrtuljci, kuće strave, baloni, žarulje u boji, studio pesčetri, ona usrana šećerna vuna, čika Lazo prodaje kokice umočene u voćni sirup (''Čika Lazo, ima li petardi?'', a odgovor je:''Njema petardi, njema!'' ... a u košari skriveni zelembaći debeli kao oni crveni štapini dinamita iz 'Kojota i ptice trkačice'), na štandovima ruzinavi bedževi na Kalčr Klab, Edm Enta, Zizi Sputnjik, Kađagugu, Livl Fortitu, Ajron Mejdn i s megapopularnim Uem s Endijem Riđlijem i Đorđon Majklon i ... a šta'š pričat'. ......................................................... ANTUNOV KOMENTAR NA OVU EPIZODU, Sad znam što si radio kad si u e - mailu napisao da imaš nekog posla ... slikavao si svoje "rane radove"! No najjača stvar u cijeloj priči tvoji su izgovori engleskog: nisi li možda davao instrukcije nesuđenoj ministrici u eu-parlamentu? 16. 03. 2013. ......................................................... Oko one idiotske boksačke vreće okupili se potentni momci ošišani na fudbalerku i nadmeću se tko će je jače zviznuti. Da ne idem previše u širinu (jer bih mogao upasti u Mrtvi Kanal ... ahahha ... humor) samo ću reći da je na povratku iz kina (za one koji žele znati više, reći ću da smo gledali 'Istjerivače duhova') moj kolega htio navratiti u 'lunić'. Iako sam tamo hodočastio odmah čim je stigao kad si mulac non stop te privlače te pizdarije. Hodajući prema Delti razmišljao sam o tome kako ću ona 23 preostala dinara sačuvati za novi nastavak Mister Noa, a ne za tamo neki glupi autić na sudaranje. Već tad sam pokazivao znakove neuklopljenosti koje ćutim sve do današnjih dana budući da sam nakon 20 godina napokon uspio ponovno nabaviti kultnu prvu epizodu. Luksuznu i tvrdoukoričenu.  MISTER NO BROJ 1 ZA SVE ONE KOJIMA SU STRIPOVI INFANTILNA ZABAVA ZA NEZRELE VOLIO BIH NAPOMENUTI DA JE RIJEČ O PRVOJ EPIZODI MISTER NOA KOJA JE KOD NAS OBJAVLJENA POČETKOM 80-IH U 'LUNOV MAGNUS STRIPU' POD NAZIVOM 'DIJAMANTSKA KLOPKA'. AUTORI SU ZAGOROV TANDEM NOLITTA I FERRI, A U ITALIJI JE OBJAVLJENA U SRPNJU 1975 I SPADA U PRAVE, PRAVCATE KLASIKE. PRVO LIBELLUSOVO IZDANJE JE RASPRODANO, ALI SAD SU RADI OVAKVIH KAO JA NAPRAVILI REPRINT. LJUBI IH NOVOIZABRANI PAPA FRANJO .......................................................... BLOGDOGGOV KOMENTAR NA OVU EPIZODU, ne znam Spiže našta bi prvo se izreferiro, al najdraži mi ubod na Mr.No-a čiji pajper i manaus begenišem mucho. interesantno kod Mr.No-a i kena parkera mi je to da su mi u dobi od 8-11 godina obojica bili tapija jer nisu bili super-junaci. čak su i dobijali po pixi. kruger je mr.noa spičkao brdo puta, a skoro da i nema epizode u kojoj ken parker nije pljuvo zube ispred kakvoga saloona. kada sam preraso pak bleka stenu i kapetana mikija, mr.no i ken parker postali su mi najjači likovi. 16.03. 2013. ........................................................... Tih godina izgledali smo kao i većina naših vršnjaka. Iz Rumunjske, Bugarske, Poljske i Rusije. Cipele 'Progres', jakna 'Napredak', hlače 'Jedinstvo'. Ošišani na teću. S baficama kao mali muf. I došli ti mi tako u lunić. Uz tutnjavu zaglušujućih baseva šareni autići su se sudarali proizvodeći one fascinantne iskre, na ljuljačkama koje su se vrtjele brzinom centrifugiranja veš mašine (jebem ti ja takvu zabavu!) djeca su vrištala od gušta, a djeca slabijeg imovinskog stanja uredno čekala hoće li kome šta ispasti iz džepova ne bi li pokupili i nestali, na atraktivnim štandovima neki medvjedi su sa napunjenom bičvom pokušavali srušit one limenke zavidane tirafonima od 14 mm za dasku, do flipera i video igrica se moglo doći samo preko veze … etc … etc … nakon nekih dvadesetak minuta nam je sve to dopizdilo, a onda se dogodilo… Prolazili smo kraj nekog odurnog plastičnog klauna (?) u kojeg si bacao kovanice da bi dobio atraktivnu, šugavu lopticu i odjednom se stvori ni pet, ni šest već - četiri mala Roma. Za glavu veći, jači, opasniji. ''Imaš šta para?'', pitao je jedan. Bježati nema smisla, tući se još manje, a sam pokušaj razgovora i psihološkog pristupa da im ne valja to što čine također. Pušiona. I tako se moj nesuđeni Mister No iz trafike pretvorio u par žetona za fliper nestašnim cigančićima. S današnje vremenske distance ja sam tim cigančićima sve oprostio. I danas im ne bih volio biti u koži. Svi znamo zašto. Vratimo se časkom na klauna. Bitan je za današnju priču. U mojoj najdražoj seriji ikad, poznatoj pod nazivom ' Simpsoni', postoji lik pod imenom klaun Krusty. Sva tuga, jad, depresija i čemer ljudi koji poput njega cijeli život provedu pod svjetlima reflektora stala je u scenu od par sekundi u kojoj klaun na pozornici euforično maše punoj dvorani oduševljene dječice i dok polako korača unatrag zastori se zatvaraju. Klaun maše, krevelji se, ceri i u trenutku kad se zavjese zatvore do kraja, on je iza njih, više ne vidi djecu, lice mu se smrkne, izvadi cigaru, nabije je u usta i otkrije svoju pravu prirodu ljutito govoreći: ''Fuck!'' KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA Dragi ljubitelji esencijalnih viceva! Ovo je od danas Vaš kutak! U kutku za ljubitelje esencijalnih viceva svi ljubitelji viceva doći će na svoje! Ne onih trlji - brlji viceva sa stranica dnevnih novina …već pravih 'SPIG'-ovskih esencijalnih viceva. Za početak pripremio sam Vam jedan esencijalni vic kojem se nećete smijati iz prve, ali kad ga uberete ponavljat ćete ga u sebi cijelo popodne. Garantiram jer je jako dobar: DAKLE, ZNATE LI KAKO JE KROASAN DOBIO IME? IZLAZE DVIJE DUBROVČANKE IZ PEKARE I KAŽE JEDNA:''AJME ŠTA JE OVI KIFLIĆ KROASAN!'' ............................................................ Sad kad znate zašto mi se ne sviđaju klaunovi, cirkusi i lunaparkovi red je da započnemo sa današnjom epizodom. Vrtni patuljci… Vrtna dekoracija koja djeci mami osmijeh na lice. Ajde de, da je jedan mali iza blitve ili dva tu kantunu ajde tri-četiri solarne lampice (18,99) kraj posađenog prkosa (šareno cvijeće, neznalice…4,99!), ajde mali drveni ježevi i puževi , solarni leptirići ... ali 40 - ak vrtnih patuljaka? Ima li što ogavnije od kičastog gipsanog trola kupljenog u 'Pevecu'? Tako je plastičan, bezličan, umjetan. Prazan pogled, mrtvačka ukočenost, boja trupla. A još kad znam da je Hitler obožavao Disneyeve crtiće, specijalno' Snjeguljicu', povraća mi se … Ženama su miliji pravi, živi, organski patuljci jer prema jednoj urbanoj legendi navodno svi do jednog imaju ogroman, debeli kurac, ali ovi vrtni…čemu to uopće služi? Povećanju ukupne ljepote na ovim prostorima? KAKVE VEZE IMA 'SPIG' S VRTNIM PATULJCIMA? Ima, ima… Prije puno, puno godina slučajno sam otkrio da imam jedan jako rijedak bogomdan talenat. Prenijeti u stvarnost apsolutno sve što mi padne na pamet. A padne stvarno svašta. Kako su te ideje za izvedbu prilično domišljate i jeftine redovito ih pretočim u riječi, sliku, glazbu i ... eto. Riječ 'dosadno' u mom rječniku nepostoji. Tako je počela i izrada betonskih Simpsona. Počela je prvenstveno kao protest zbog bezbrazno skupih vrtnih svjetiljki 'Made in China'. Komad cijevi i komad kugle 200 - 300 kuna. Da ne bi! Bez plana, ideje, nacrta, slagao sam ih par dana. Kao Hendriksov solo. Čista improvizacija. Starije gospođe bi se zaustavile, pogledale i komentirale:''O, Bože ludog li čovika!'', al' bi im isto bilo drago. E sad, da li je u ovom slučaju riječ o kiču, umjetničkom djelu, najobičnijoj gluposti ili nečem četvrtom prosudite sami. Zasad sam jako zadovoljan jer ljeti više ne brojim Nijemce, Čehe, Mađare, Poljake i druge slučajne prolaznike koji se žele slikati s njima. Znači da ih ima još kojima se to sviđa. A za postići tako nešto postoji jedan univerzalni jezik u kojem riječi nisu bitne. Za one ambicioznije koji se žele upustiti u nešto slično reći ću da su im potrebne dvije ravne cijevi od vodokotlića na koje će fiksirati dvije naj-najjeftinije, bijele staklene kugle (''Kak' su Vam lepe te lampe'', rekla je jedna starija gospođa iz Zagreba ne znajući da joj kroz iste takve lampe protiče voda iz vodokotlića nakon što se popiški ), zatim potrebno Vam je malo kabela, pijeska, cementa, gleta, fasadne boje, par bočica dipi colora, zeru dobre volje i puno, puno, puno, puno, puno ljubavi…  |
