SPIG
nedjelja, 03.05.2015.
PRIČA O LINIĆEVOM FIATU (director's cut)
|
PREDGOVOR U današnjoj epizodi 'SPIG' - a jedna stara epizoda u novom ruhu. Vjerni fanovi će ponovno uživati u ovoj produženoj i remasteriranoj verziji, a novounovačenim će se usta raširiti u jedan veliki osmijeh. Glavni junak priče je jedan od automobila našeg bivšeg ministra financija koji je svojim mudrim gospodarskim potezima, oštrim rezovima i fiskalizacijom uspio uništiti i ono malo nade što nam je ostalo. Priča je to o noći u kojoj sam na sebi zadnji put u životu na očima imao kontaktne leće i kad me u životu prvi i zadnji put ganjala policija. Mislim da dodatne preporuke nisu potrebne. Idemo redom. PRIČA O FIATU 132 Za razliku od mene koji sam dobar dio života po jadranskim plažama mlatio po gitari, svirajući kurcu, te maštao o ljubavi većoj od zlata, moj prijatelj Mali je, završetkom procesa spolnog sazrijevanja, natezao sve čemu kuca srce. Svaka 18+ ženska osoba koja je imala funkcionalnu pizdu i 36 stupnjeva celzijusa predstavljala je za njega savršenu partnericu. Njegovi visoki kriteriji su nalagali da je za seksualno sjedinjavanje bitno da je partner žena i da nije mrtva, a sve ostalo je sporedno. I dan danas mu zavidim na onoj tužnoj četrdeset i nešto godišnjakinji udanoj za starog lovatora osušenih jaja koja je plešući trbušni ples na oteklim jajima moga mladog druga, u jednom trenutku istinski razmišljala o razvodu i novom početku sa čovjekom koji je za vrijeme seksa cijelo vrijeme u mislima rastavljao motor od Renola 4 kako ne bi štricnuo prije vremena…i osramotio se pred duplo starijom partnericom. Glupo je kad osoba razmišlja spolovilom. Naročito ženska. Meni je ta mačo filozofija uvijek bila strana. Zar nije ljepše držati se za ruke i bos trčati po livadi, zajednički sisati kap rose sa netom ubranih jagoda, snimati c - 90 kazetu sa izborom najdražih pjesama? Doduše, milijun puta bih posumnjao u samog sebe jer tijekom tih ljetnih 'Krivo je more' sešna s gitarom velika većina okupljenih bi u parovima nestajala u mraku, a oko mene bi ostala tri pijanca tražeći da im sviram 'Užas je moja furka'. Ni livade, ni jagoda, ni C 90 kazeta. Samo plastična boca s mlakim bambusom i poluprazna kutija 'Filtera 160'. Jebo te rok en rol. Vratimo se trenutak na mog prijatelja Malog. Iako je to malo nekulturno (a SPIG čita i dosta starijih i ozbiljnijih ljudi) volio bih citirati legendarnu rečenicu izgovorenu onu večer nakon što mu je 'Vel'ka' (tako ju je on zvao) pocicala đoku nakon čega je on zadovoljan došao do mene i prekinuo me u gledanju video kazete 'Sudac Dredd' sa Stalloneom. 'Znaš šta ima novo?', pitao je. 'Ne znam!',odgovorio sam. 'Pušen mi je k ....!' Taj trpni oblik glagola 'pušiti' mi je još uvijek nešto najsmješnije što sam ikad čuo. Š'O SAD FIAT, Š'O SAD FIAT IMA S TIM… U postadolescentsko doba kao produžetak spolovila dosta se često navodi automobil. Moj prijatelj Mali ih je, kako bi mogao utaživati svoju animalnu pohotu, promijenio jedno desetak. Za sve do jednog vrijedilo je ono pravilo iz starog vica da bi im se vrijednost poduplala kad bi im rezervoar do vrha. Na sreću za tako se nešto nikad nije imalo novaca. Ipak, od svih tih tristaća, stojadina, pezejaca nikad neću zaboraviti večer kad je rekao kako kupuje auto (predsjednički) kojem je vlasnik bio glavom i bradom tatarararaaaa – Slavko Linić. Nakon svih tih kokošinjaca u našu ulicu je uletio 'FIAT 132', '75. godište, 130 konja, bordo boja, truli pragovi, probušeni auspuh, četrnaesti vlasnik… i to za samo 700 DM. A iznad zadnjeg sica onaj glupi plišani psić što maše glavom gore dolje. Nekadašnji statusni simbol.  Kako mladim naraštajima opisati ovu vrstu vozila? Možda ovako… Ljeti plus 60, a zimi ide ledena para na usta… Pri hladnim uvjetima dosta često se zaustavljaju slučajni prolaznici da samo malo gurnu, a onda ubaciš u drugu, pustiš kvačilo i to je to. Koliko god borića objesio uvijek ima onaj užegli miris po ulju, plastici i benzinu koji izaziva miješanje želučanih kiselina i riganje negdje između Senja i Karlobaga ( jooooooj, znate što je jedan moj prijatelj rekao za Karlobag? Karlobag je najbolje mjesto na svijetu za samo jednu stvar - izaći iz autobusa, popišati se u more i vratiti se natrag u autobus ) Crna sjedala se obično prekriju onim bijelim navlakama skrojenim od bijele čupave deke, a na retrovizoru visi neka jeftina zastavica (npr. NK 'Rijeka') Linija? Ako je 'princ' hrušt, ako je pezejac mamba onda je Fiat 132 pravi pravcati gepard… ------------------------------------------- Nevezano za sve ovo jednostavno moram prepričati jedan urnebesan razgovor od prije par godina. Zamislite obitelj koja iz Zrenjanina daleke 1972. u fići ide na more. Naprijed sjede muž i žena, iza sjede baba, mali od deset godina i mala Ana od 11 mjeseci. Prozori su pokvareni pa je staklo zaglavljeno kacavidom tako da je jedini izvor zraka onaj blesavi trokut na početku prozora. Vani je cca plus 36, u autu plus 50, a stari kao pravi baja još i puši. Na radiju svira Mišo Kovač i 'Proplakaće zora', a baba non stop viri u bebinu nosiljku jer je maloj Ani glavica crvena kao paprika. O pustim torbama, opremi za plažu i tko zna čemu sve još ne nećemo ni trošiti riječi. Nabrajali smo mi tu još puno i puno detalja, a na kraju je moj kolega rekao da mu to liči kao da se jedno 15 sati spuštaš po nekoj ogromnoj, strmoj nizbrdici sjedeći na kašeti od pive. --------------------------------------------- Vratimo se mi na priču o Linićevom Fiatu. Ono na što je Mali najviše bio ponosan bili su električni podizači stakala i dupli karburator. Hladni tuš je uslijedio jako brzo jer kako je govno trošilo 18 - 20 litara Mali bi jedan dan ostao na Vežici, drugi dan na Kantridi, treći dan na Škurinjama, četvrti dan na Kastvu… Uglavnom, tih par mjeseci je više kilometara prepješačio sa plastičnom kanticom u ruci nego je prešao svojim moćnim vozilom. Legendaran je bio i komadić crne izolir trake zalijepljen preko lampice od rezerve kako ga ono crveno svjetlo ne bi non stop iritiralo. Kad bi ga djevojke pitale zašto vozi auto koji troši 18 litara njegov odgovor je bio: ''Tko ima novaca za ovaj auto, ima i za gorivo !'' A onda bi im glas zamr'o nakon što bi ušao u njih. I tako su se na podu Linićevog 'Fiata' skupljale frćkave stidne dlake i osušena punjetina do dana kad je jedne subote Mali meni i mom prijatelju Baniju predložio nezaboravni izlazak u Linićevom 'Fiatu' koji je, u međuvremenu, ostao bez tablica…odnosno, imao je…naprijed RI 743 CH, a iza RI 228 BL...a možda i PU 886 RD… Idemo, nego šta! '' ... dobićete razglednicu iz afričke zemlje Safari, zbogom žohari ...'' Oprani od glave do pete, po strateškim mjestima namazani 'Niveom' i fino uređenih frizura sjeli smo u Linićev 'Fiat' te krenuli put Pehlina spremni ostvariti najluđe snove svakoj djevojci koja nam stane na put (za one koji ne poznaju Rijeku reći ćemo da je riječ o kvartu u kojem je najpoznatiji tzv. Karton city, odnosno, romsko naselje sklepanih kućica ala 'A je to', a na svakoj dvije tri satelitske antene. Zabava se svodi na kafiće u kojima nerijetko zapiči takva cajka koju čak ni desno orijentirani slušatelji ruralne provincijencije ne mogu provariti… Gdje nas je moj drug htio odvesti i dan danas će ostati tajna budući da nismo prošli ni 500 metara kad ono………(tiha, jeziva glazba)… policija. Patrola, srce ti jebem. Nisam ni stigao predložiti da mirno i dostojanstveno prođemo kraj njih ili ako pođe po zlu plačući molimo za oprost, a Mali je nagazio gaščinu, polukružno se okrenuo preko pune linije i uz škripu kočnica dao u bijeg. Pejakovićeve 'Čerge' su zavijale snimljene na prastaroj 'Denonovoj' audio kazeti, a plišani psić je mahao glavom kao Angus Young…dok se nije cijeli izvrnuo i pao u crnilo stražnjeg bunkera. Nemate pojma kako je lijep osjećaj kad umjesto zamišljenog igranja s uvojcima voljene djevojke koju si tu večer želio upoznati kako bi ti dala ljubavni ključić za otvaranje vrata njezinih odaja, bježiš u neregistriranoj krami s dvije različite tablice i to pred policijom sa upaljenom rotirkom, a za volanom manijak koji baš u ovom trenutku umire od smijeha. Cijeli auto je mirisao na 'Niveu'. Toliko su nam se, naime, jaja stisla. Oštra policijska sirena para kroz mrak, a FIAT 132 poput ranjene zvijeri juri pehlinskim ulicama ometajući signal na satelitskim antenama Karton city-a. Ali nije moj prijatelj Mali od jučer. Na jednom raskršću je proletio kroz crveno, zamalo upao u neke škare, uletio u neku mračnu ulicu, parkirao ispred neke zgrade između Zameta i Pehlina. Panika. Srce lupa kao ludo. Očaj. Izletili smo kao opareni i sad ne znam tko od njih dvojice, ali jedan me slučajno potegnuo rukom po oku i .... ode kontaktna leća. Nema se vremena. Polućorav trčim u šumu. Policijsko auto staje kraj FIATA i policajac se dere:''Staniteeeeee!!!'' Stat ću ti moj kurac, ovco. Prosto je nevjerojatno kako je zajeban taj nagon za preživljavanjem. Trčiš, trčiš, trčiš. Ne gledaš kuda ideš samo grabiš prema naprijed. Nemam pojma koliko je to utrkivanje trajalo kad smo sjeli na neki kameni zid i osluškivali da li se čuje kakva potjera. Ništa. Sram ih bilo. Pripita mladež divlja u neregistriranom autu, a oni nemaju volje pola sata trčati kroz šumu. Tko im samo plaću daje? DVA SATA POSLIJE Nakon što smo se ispuhali plan je bio vratiti se doma pješke. Nije daleko. Ionako nam ni nije bilo do seksa pa je ovo skroz dobro ispalo. Malom vrag ne da mira. On ide po auto. Lud čovjek, rekao sam. Bani i ja lagano idemo okolnim uličicama, a on stvarno ide do auta pali ga i odlazi. Ne mo'š virovat'. Jutro poslije saznajemo nešto urnebesno. Policajac koji nas je ganjao bio je Malome zet. Oženio mu rođenu sestru. Govorio mu čovjek par mjeseci da se ne zajebava, ali on tvrdoglav kao konj i, eto ... došlo malo do rekreativne jurnjave. ----------------------------------------- Par mjeseci kasnije Mali je završio na policiji zbog neke gluposti iako nije bio kriv. Sve bi bilo dobro da mu u novčaniku nisu pronašli broj od nekog Mate. Mate je inače bio neka lopina, a Mali ga je upoznao večer prije na Pehlinu dok su pijanu pevaljku pivom polivali po sisama. Da bi stvar bila još kompliciranija čovjek koji ih je međusobno upoznao zove se isto Mate. Baš nezgodno. Razgovor koji je slijedio išao je otprilike ovako. POLICAJAC: Oklen ti znaš ovog Matu? MALI: Ne znam ga, sinoć sam čovjeka vidio prvi put, popili smo piće, zajebavali se, a upoznao nas je jedan moj prijatelj. POLICAJAC: Koji prijatelj? MALI: Pa Mate! Tu se policajac malo zbunio. POLICAJAC: Oćeš reć da te s Matom upoznao Mate? Šta ti misliš da smo mi blesavi? MALI: Gospodine, to je obična koincidencija. Tu mu je policajac zalijepio šamarčinu i izgovorio rečenicu koju rado citiramo i dan danas: - O'Š TI NORMALNO PRIČAT? Al' to je već neka druga priča. Laku noć. |
