namjer42naznacenja

Jučer smo se trebali naći. ...shvati me..., oprosti što nisam bila. Ovako je navečer to izgledalo.
Dođem do Argentine, birc je pun. Gledam ima li negdje grupa ljudi. Shvatim da su gotovo za svim stolovima grupe. Dođem do konobara i pitam je li netko tamo od sedam i petnaest, pola osam. Pokažu mi jednu skupinu. Dođem do njih i pitam ih kad su došli. Svi me pogledaju zbunjeno i kaže jedna djevojka "Ja sam došla prije pola sata."
*to nisu oni*
"Aha..okej, sori, to niste vi."
Svi: "Ha??"
*pogledam još jednom, vidim da se nitko od njih ni ne brije pa zaključim da Junac nije tamo :D*
Krenem da odem, i kaže mi jedna druga djevojka: "Znam te odnekud..jel te možda znam s maturalca?"
"Pa..gdje si bila na maturalcu?"
*crvenim se već od komunikacije*
"Znam te! Bila si u Grčkoj! Ti znaš Irku! Jel tražiš Irku?"
"Ne..Irku sam tražila tada..idem sad. Bok!"
*nasmješi mi se i kaže bok*

Koji užas. Ne želim više tražit ljude :O
Da pojasnim ovo u vezi Irke (p.s. pozdravi ih :/), po postovima smo skužile da idemo istim brodom isti dan na isto mjesto u Grčku. Rekla mi je kako će izgledat. Nisam znala kako ću ja izgledat pa sam je trebala naći. Ali na brodu je previše ljudi da bih ih po odjeći prepoznala zapravo. iako je bila dosta upečatljiva :D Uglavnom, znala sam koja je škola i prilazim mnogim ljudima i govorim im "Jel ti znaš Irku?" Mislim da sam ih fakat time zabavila. Još su i pijani bili, mrak. I onda je to pitanje čuo dečko iz mog razreda i rekao "Pa ja je znam." i to je bilo to. Dobro da znam tražiti.

Iako sam se sama sebi najviše smijala kolko mi je bilo neugodno kad sam uletjela jednom liku koji je na špici sjedio s prijateljima. Mislila sam da ga poznajem pa sam htjela biti pristojna:
"Hej! *širok smile*"
*zbunjeno me gleda* "Hej?"
"Kak si Miro?"
"Ja nisam Miro."
"Ha? Kak nisi Miro?"
"Nisam."
"Ne kužim. Zašto to govoriš?"
"Nisam Miro. Ja sam Tom, drago mi je."
"Aha..oke, bok."
I odem.
I pokušavam se sjetiti kak sam mogla tako krivo zabrijat, pa znam tog lika ziher!!
Onda me nečija prijateljica koja se šetala sa mnom i gledala tu sramotu pita: "Ti njega znaš???"
"Očito ne.."
"Pa pričala si s njim!"
"Zamijenila sam ga s nekim."
"Wow.."
"*?*"
"Jel znaš tko je on??"
"Ovaj..pa očito ne. *?!?*"
"Pa iz Zabranjene ljubavi!!"

**I'm sooo ashamed.**

The Truth About Jane - Ellen Muth
U filmu je teenagerka i glumi lezbijku. Općenito je doživljavam pasivnom i grubom zbog te pasivnosti, a u toj je ulozi baš i trebala biti takva. Pristaje joj.

Ripley's Game - John Malkovich
Glumi najhladnijeg realnog lika ever. Volim taj film. Uloge su genijalno podijeljene. I detalji su genijalni. Najdraži mi dijalog usred skrivanja od ruske mafije:
Jonathan Trevanny: "Are you afraid?"
Tom Ripley: "No. I'm freakin' terrified."

Voljela bih pisati dalje o simbiozama uloga i glumaca koje su me oduševile. Ali se više ne mogu sjetiti niti jednog filma u kojem je taj posao tako dobro napravljen osim onih u kojima glumi i režiser ili Leonardo DiCaprio. Al Pacino i ekipa rulaju, ali nijedan od 'stare garde' se također ne računa jer se podrazumijeva.

* woohoo, godina dana i sto trideseti post na godišnjicu
--
* Smatram stupidnim koso priljepljena slova potpisa na osobnoj i lebdeće potpise na nekim putovnicama. Pola centimetra iznad crte.

Upravo sam se vratila s maturalne zabave. Dobro..ne baš direktno od tamo. :) Bilo je lijepo, bilo je puno hrane jej:D, nisam mogla prepoznati kolege kako su uređeni bili. Otišla sam prije kraja jer noć je bila lijepa, a muzika nije bila takva da bi me baš cijelu noć mogla poticati na plesanje. Iako sam bila sretna zbog svakog plesa za koji me se zamolilo :D
Kosa je naravno bila nepočešljana kao uvijek, bez šminke, plava haljina do ispod koljena od satena, srebrne sandale. Stavit ću sliku/e kada i ako je/ih dobijem.

Sva sreća da ne isprobavam puno odjeće dok nešto tražim (prvi dućan je bio pravi) jer se kabine nikada do kraja zapravo ne mogu zatvoriti. Kojeg god tipa u pravilu.
Ako netko ima kakav utjecaj nad ovime ili se bavi kakvom prodajom, neka ukloni neonska svjetla ako ih ima u garderobama jer daju posebnu ružnoću svemu, koja se pod svim ostalim svjetlima ne vidi.

Cvijeće je ružičasto ako u zemlji ima magneta. kul
Recimo na Jabuci, vulkanski otok po postanku - i cvijeće koje je niklo tamo i cvijeće koje je doneseno, koje god boje bilo, postane ružičasto ili ljubičasto ako je tamnog pigmenta. Crvena zemlja.

Neki dan hodam i vidim ženu u kasnim srednjim godinama ofucane zblajhane kose, u crnim biciklističkim hlačama i crnoj majici dubokog dekoltea na zlatnim platformama. Nije debela, ali svugdje ima viška. Naslonjena na ogradu vrta oko kuće ispred koje dvije starije šokirane njenom pojavom žene zuje umjesto da razgovaraju govori: "Znam ja sve o frajerima. Neki vole velike, neki male sise!". Okrenem se za njom šokirana gotovo kao starije gospođe pristojna sam, pogledam je u čudu, a ona mi vrati pogledom, nasmješi se u stilu kužimo se i glasno kaže "Male su bolje!" wow. Već dugo nisam osjetila da mi je neugodno za drugog.
Al istina je da sise nisu bitne. Bar kad imaš dobre noge ;) Koje su uput bile razlog zašto sam dobila besplatno članstvo KSETa prošle godine, kada nisam bila ni punoljetna, ni studentica. Hehe. I još su mi platili pivo. Tog me dana barem deset prijatelja koji su bili sa mnom pitalo posudim li im svoje hlače. Naravno da ne


*Samo sam u muškom rodu primjetila da muški dok pišaju nešto ciljaju. U svakom u kojem sam primjetila.

B: Ne trebaš biti toliko bliska s ljudima.
A: Ali volim ljude.
B: Ali ljudi su kometi.
A: Volim i komete!
B: Ali ti si planet. Ne smiješ im dozvoliti da uđu u tvoju galaksiju.
A: Želim da uđu. Griju me i vidjet ću ih bolje i bit će ljepši.
B: I uništit će te.
A: Zašto bi me uništili? Ne moraju me uništiti, neka samo prođu blizu mene.
B: Ako uđu, privući ćeš ih. Svaki komet u galaksiji padne na tu planetu. Ostavit će ožiljke.
A: .. . Neka ih ostave.

Ožiljci su uvijek dio mene i volim ih. Ne sve, ali ako je i jedan dobar, pretrpit ću ostale.
Ili: Ako je sve laž, slušat ću Plavi orkestar.

* Maksimir po noći je zbilja, zbilja prekrasan.

Prvi put nisam mogla zadržati suze kada mi je prijatelj prestao glasno plakati, ustao iz klečećeg položaja pod drvetom, obrisao suze rupcem i došao do mene u crnoj košulji, crnim trapericama i elegantnim cipelama da me zagrli. Njegov je stisak bio pretužan da bih mogla ne zaplakati. A i nadala sam se da iza njegovog ramena nitko neće vidjeti suze. Nakon prvog plača mi je sve bilo preužasno. Pokušala sam doći do Marinovog lijesa, ali na pola puta sam vidjela djevojku, koja je tako silno bila zaljubljena u njega, kako stoji s bezizražajnim licem. Pitala sam hoće li se približiti sa mnom, zaklimala je glavom i proizvela zvuk koji je govorio da nema šanse. Razumjela sam. Pogotovo kada sam napravila dva koraka unaprijed. Čula sam krikove sestre i majke koji su me tako slomili. Počela sam se gušit u suzama, krenula je sprovodna muzika, donijeli su velikog plišanog pingvina s KoRn majicom. Na svaku gestu su suze same tekle, pretužno je bilo, pretužno!! Slom najveći sam doživjela kada se uzdigao križ koji je povorka trebala slijediti - nadgrobni drveni križ s natpisom
"MARIN ZRILE
1983 - 2007"
. Gledam križ čovjeka s kojim sam neki dan pričala i zabavljala se (kao što su činili svi), osobe koja ima dvadeset četiri godine i koja ima mnogo pozitivnih kvaliteta, a sve mane su se u smrti pretvorile u vrline.
Kada sam samo na trenutak zamislila sliku njega kako na posao ide biciklom i kada..kada se dogodi vijest iz mupa

Neka vam pogled bude u visini prvog kata.
Dame i gospoda :) su nekad govorili da gledanje u pod označava krivnju, da je gledanje prema nebu odveć sanjarski i prepotentno, a da je gledanje samo ispred sebe preobično i nezanimljivo. Pogled u visini prvog kata je pogled prema gore, ali pristupačan i s mogućnošću da se vidi gdje se hoda.

Ne govorite da je more voda.
Pogotovo ne na Jadranu. Da ne budete razapeti. Preneseno govorim. Samo, nemojte. Jer voda je pitka. Razumijete.

Neopisivo opisujte usporedbama.
Ako želite opisati. Tako je najshvatljivije.

Izbjegavajte pretjerano korištenje dijalekata.
Može biti simpatično, ali nije nikada dobro pretjerivati. Osim ako niste u 'tom' području. Neprilagođeno je. Uglavnom iritantno. Čast iznimkama. Poput Jure =)

Na put ne nosite više nego što možete podići.
To me naučila prijateljica prije tri godine. Jer nisam mogla prehodati otok da dođem do njene kuće sa svim stvarima koje sam nosila. Sada su se najduža putovanja svela na opremu koja stane u pola male mekane putne torbe s kojom mogu trčati i na planine. Iako uglavnom nosim ruksak.

--
Marin, danas :(
u zvuku je tišina.

Pitam se kako izgledam.

Izvadila sam sladoled iz zamrzivača. Ležao je na mesu. Simbiozirali su se.

Kako je došlo do prežderavanja na karminama??

A što se vode tiče. Povraća mi se kada pomislim da nam je u wc školjkama pitka voda. Do prije nekoliko godina su se pitkom vodom prale ulice. Sada više nije ona najkvalitetnija. *delirij*

Nezreli plod lješnjaka izgleda kao cvijet zla.


I posjedujem jednog od najplodnijih 'običnih' kaktusa vjerujem :D


Ova dva dana mi temperatura nije padala ispod 38. Nisam ni jela ni pila i izgubila sam dva kilograma. 47, again.

Mnoga mala ograničenja mnogima smetaju, a nitko se ne buni se jer ne smijemo slobodno šetati. Zabrane hodanja po cestama i livadama su prihvatljivije od nula promila. normalno

Žalosti me Voda. Rijeke poput Mrežnice i Gacke imaju izvore zbog kojih smo druga zemlja u svijetu po kvaliteti pitke vode. Drugi U SVIJETU. Toliko je čisto da ako želite na izvorima napuniti bocu s vodom, morate u tu hladnoću gurnuti ruku jer bube prekrivaju cijelu površinu tako da pod tlakom izađu iz uronjene boce. Sve vrvi od života! A žele dijelove rijeke prodati u najboljem slučaju za ribogojilišta. I tunu žele uzgajati u moru. A tune zagađuju. Tako mi svega, radije bih postala i vegetarijanka nego jela ribe koje narušavaju ljepotu ove zemlje.

Naš turizam je sramotan. I pustinja i tropi i snijeg na tako malenom području. Ne da se ne radi nikakva atrakcija nego ljudi recimo na Đurđevačkim pescima sade bilje da se dine i pijesak ne raznose. To što je zapravo jedina pustinja u Europi, al kakve to veze ima, jel. :'(

*u tramvaju ne baca smeće po podu*
"Ali pogledaj, sve je puno smeća!" *aludira na opravdanje onečišćavanja jednim papirićem*
"Da, ali ovo je moje smeće." *čeka svoju stanicu te baca smeće u koš*
Hvala RainDanceru.

--
B: Zašto ti sat koji ti visi na zidu nikada ne radi?
A: To je simbol da vrijeme ne postoji.
B: ?
A: Sad sam to izmislio.

Pogotovo kada se probudim. Čila :D
Pogotovo dok se još ne sjećam kako svijet djeluje. Eh.

Svjetska Nevena me podsjetila. Jeste li ikada snimili na diktafon glas onih za koje mislite da ih možda više nikada nećete vidjeti? Može se i osmijeh snimiti :) lijepe su mi to uspomene.

jer ja nisam luzer,o naprotiv,meni je osmeh lajtmotiv.
Jel znate da nikada nisam čula Balaševićev glas? Niti vidjela njegov lik?
E nisam.

I tek kada je blog nastao sam saznala da je smisao života po vodiču za autostopere kroz galaksiju 42.

Kako dobar svijet. Sve oko nas su revolucionarni izumi.

Nikad ne znaš što imaš dok to ne izgubiš. Znači li to da kad to izgubiš saznaš što si imao i može li to hraniti tvoju potrebu za tim, jednostavna spoznaja da si to nekad imao? Ako može onda sam je u zadnje vrijeme najispunjeniji čovjek sa beskonačno mnogo prijatelja i ljubavi u životu... Ako ne , onda sam najebala....
Koliko dugo se možeš praviti da se ništa ne događa dok se ruši svijet oko tebe? Nadam se vječno, a nada nikad ne umire... Nedostaješ mi, nedostaje mi naše dopisivanje nedostaje mi moj život...
Nekako sam se izgubila i točno mogu odrediti gdje ,ali ne znam to ispraviti,osjećam se tako klaustrofobično...
zašto smo se prestale dopisivati?

***mali mali mali dodatak: Ovaj mail je namjenjen meni.
A pitala sam je smijem li ga objaviti jer su njene riječi za mene poezija. Jer se nisam osjećala tužno nego sam bila zapanjena. I odgovorila sam joj zašto, naravno, meni slično.
I nikada me nije izgubila. Dapače, često se i vidimo i razgovaramo.

9. stranci u tamvaju
8. od nadređenih
7. na ulici
6. od životinja
5. do predmeta
4. grljenje i ljubljenje
3. ugrizi i bez dodira
2. na vrućini i seks je vruć
1. od osjećaja
0. vidjet ću.

Oduševljavaju me pin-up djevojke. Pogotovo one nacrtane.
I oduševljava me što uopće zapravo nije problem oženiti jednu takvu djevojku. Pogotovo ako si od nje petnaest godina stariji ili petnaest mlađi.

Biti alkemičar znači biti Frank William Abagnale. I da ga upoznam i da ne znam kako laže, zaljubila bih se u njega. Pogotovo ako znam kako laže. Roar

Muha kada uleti u prostor, iako je on zapravo otvoren, ne zna izaći. I stane u mraku. Fuj.

Svaki pauk kojem dam ime zove se Sirko.

* Puno pitanja je u vezi mijenjanja boje šarenice. Boja šarenice se mijenja samo nakon rođenja. U pravilu, svi se rodimo plavih očiju. Kasnije potamne ili ne. Što se raspoloženja tiče, to je možda zato što nije svima cijela šarenica jednake boje. Ovisi o svjetlu koji se dio vidi. Pa izgleda kao da se boja očiju mijenja. A ne mijenja se.
* Slikarski, osnovne boje su žuta, crvena i plava. Medicinski, to su zelena, plava i crvena. Slikarski se miješanjem žute i plave dobije zelena. Medicinski, miješanjem zelene i plave se dobije žuta. A zapravo je sve stvar valne duljine.
* Kako tko vidi boje je filozofsko pitanje. Ako vidim crvenu drugačiju nego netko drugi, ne možemo to baš znati. :)
* Da citiram jigga: "kiklopija je najčešće posljedica tzv. hedge-hog mutacije koju prate razne druge malformacije (vučje nepce, poremećaj razvoja mozga, srca...) zbog kojih i umire.". (I nema živućeg čovjeka s tom mutacijom. Jer umru.)
* I David Bowie nema jedno oko umjetno. :D

Obrana maturalnog rada je bila jučer. Pet sam dobila. :D

Građa i razvoj oka. Ajde reći ću vam najzanimljivije :D :
* "Oči su ogledalo duše." rekao je Leonardno da Vinci, još prije pola tisućljeća.
* U normalnim prilikama staklasto tijelo je prozirno. U slučajevima traume može se zamutiti. Tada se mora zamijeniti silikonskom masom, a od prije nekoliko godina takav se zahvat izvodi i u bolnici Rebro.
* Računski je dokazano da je rožnica prozirna zbog njene gusto složene strukture. Da je gušća ili rijeđa struktura, više nebi bilo prozirno. Ako je zamućenje trajno, može se liječiti keratoplastikom, tj. transplantacijom rožnice koja se uzima s mrtvog donora ili iz banke rožnice koja je u Zagrebu smještena u bolnici Sveti Duh. Usput da kažem da ju je osnovala jedna moja susjeda, profesorica Ljerka Henč - Petrinović, koja je sad u mirovini, ali još uvijek vodi privatnu očnu ambulantu.
* Najpoznatija anomalija oka je heterochromia iridis. Spomenula sam je već jednom. Jedno oko jedne boje, drugo druge boje. Kao što ima David Bowie. A imao je i Aleksandar Makedonski. Jedno smeđe, drugo zeleno. Zbog toga su mislili da je božanstvo.
* Na tri - četiri štapića dolazi jedan čunjić. Štapići služe da vidimo po noći, a čunjići da vidimo boje. Noćne životinje, poput miša, štakora ili sove imaju više štapića naspram nas i malo ili nimalo čunjića. Što znači da mnogo bolje vide po noći nego mi, ali gotovo uopće ili uopće ne vide boje.
* Zamućenje leće danas se liječi lensektomijom (otklanjanjem bolesne i ugradnjom nove umjetne leće koje se izrađuju od plastične mase koja je gotovo bez težine). Takva operacija je vrlo jednostavna, traje oko petnaest minuta i izvodi se u svim zagrebačkim bolnicama.
* Može se ugraditi i bifokalna leća (ona čija je donja polovica za blizu, a gornja za daleko). Takva se leća neće ugrađivati osobi koja je fizički jako aktivna jer se zbog aktivnosti leća može preokrenuti što zahtijeva ponovni kirurški zahvat.
* Prije nego izađe iz oka, očna vodica mora proći kroz trabekularnu mrežu koja je građena poput rešeta (sita) i na kojem zaostanu sve nepoželjne komponente koje su se našle u oku (npr. neke bjelančevine, dijelovi bakterija ili dijelovi epitelnih stanica). Znate ono kad ležite i kad vidite neku crnu točkicu kak vam prolazi pred očima? E to je protein koji lebdi u vodici u prednjoj očnoj sobici. Protein koji se probio do tamo čak. Kad prestanete vidjeti taj protein, to znači da je fagocitiran. Iliti požderan. Hehe.
* Razvoj suzne žlijezde završi tek u trećem mjesecu života. Što znači da djeca do trećeg mjeseca života nemaju suze. To sam također jednom bila spomenula.
* Od sistemskih bolesti (onih koje napadaju cijelo tijelo) u tijelu čovjeka najviše se na oko odražavaju dijabetes (šećerna bolest) te hipertenzija (povišeni krvni tlak). Kod nekih vrsta dijabetesa koje su godinama zapuštene može doći do sljepoće.
* Kiklopija - jedinstvena očna osnova se nije razdvojila. Dijete ima samo jedno oko u sredini čela. S takvim teškim anomalijama, djeca žive svega nekoliko sati. Termin vam je poznat iz grčke mitologije.

Jučer sam s Idealistom bila kod logopeda.
Slušali smo jednog dječaka i jednu djevojčicu kako vježbaju. Dobro im ide :)) Lijep posao!

Navodno je sinoć najteže pojmiti.

Kada smo išli prema edukacijsko-rehabilitacijskom centru, kupili smo sladolede. Na zamrzivaču je stajao prospekt upozorenja da bi se trebalo isključivati hladionike i slične elementne radi čuvanja ozonskog omotača.
To mi je isto kao kad na kutijama cigareta pišu upozorenja o posljedicama. Ima li to zapravo ikakvog smisla?
P.S. u McDonald'su po novom pišu kalorije.
Dakle, ikakav pravi smisao osim što se mora po zakonu??

Jučer sam si kupila cipele. Nisam im mogla odoljeti i, o da, nosit ću ih.

I da, stoje mi. Grozno od čije su dlake, zar ne? (Konjske.)

--
Sinoć = jučer navečer

Kako ide abeceda,
nije logično da je njihaljka bude iza novosti. Logično je samo zato što su n i j kao neko drugo slovo. Nije to pošteno.

Zašto u tragičnim filmovima uvijek kada netko umre ožalošćeni se počne bacat u smjeru smrti. Prihvaćam scenu ako je osoba samo mrtva, ali ako je recimo reš pečena, ma daj..ziher ćeš je ići grliti.

--
"Sve ok dok dok mene ne diraju!"
"Cure su ok, ali muški su odvratni."
"Da mi je sin..više nebi bio."
i ine provale. Naravno - homoseksualci! Naravno da mi je sasvim svejedno. Za bilo koju osobu. Ali i odgajana sam tako pa je to jasno. Iako je mnogo lakše biti heteroseksualan. Sad pitanja:
1. Je li bolje da je netko biseksualan ili homoseksualan? Jer realno gledajući, bi su najopasnija skupina, ali mogu roditeljima podariti unuke, jel.
2. Je li u redu da homoseksualni parovi posvajaju djecu? Prije nego kažete ne, prisjetite se:
- koliko mnogo djece ima u domovima
- da se nebi zvali mama i mama ili tata i tata već imenima
- da postoji jako puno obitelji gdje dvije žene ili dva muškarca odgajaju dijete. Recimo majka i baka ili otac i djed ili dva brata ili teta i strina etc. Njima si nitko ne uzima za pravo prigovoriti. Zato što su djeca ostala bez roditelja? Sva koja bi se posvojila nebi imala roditelje inače. i definitivno iz takve okoline dijete ne ispadne homoseksualno. A homo roditelji se nebi trebali pipkati pred djetetom jasno. Kao što to uostalom i inače roditelji nebi trebali raditi.

Smisao života je apsolutno znanje pa me sram jer mislim da je smisao mog biti za druge.

Težim.

Svejedno ostaje pitanje na koje su uvijek poželjni odgovori, inače ništa od znanja (Koji je smisao života?).

Usavršavamo se za interakciju s ljudima.
Pogotovo ako nose štikle. :)

Dosta o djeci, najbitnije je da svatko ima mogućnost izbora i da tako i treba uvijek ostati. =)

Sad ću na blažu temu, vegetarijanstvo. Ako ste jedna od osoba koja hrani svoje životinje povrćem ili sojom pa misli da je soja apsolutna zamjena za meso jednoj mački koja ima zube kao mesojed jer je mesojed, molim vas da odmah prestanete. Iako bolje soja nego povrće, ali svejedno.

Ako ima vegetarijanaca koji namjeravaju svoju djecu hraniti biljkama dok im djeca ne odrastu, brzo prestanite tako razmišljati ili se sramite. Na medicinskom se učilo o poremećajima u prehrani. Nisu samo bulimija i anoreksija problem.
Zamislite nos i gornju usnicu spojenu. Spojeno živim tkivom. Lice koje se raspalo na tom mjestu. Odvratno je. Zamislite.
Tako izgleda. Pogledajte u embriološkim knjigama ako vas zanima.
Uglavnom, nemojte to raditi djeci nikada, nego ih odgajajte kao svejede i onda dajte na izbor kada odrastu da jedu što žele jesti.

Da se nebi krivo shvatilo, nemam ništa protiv vegetarijanstva, dapače, možete ne biti vegani nego jesti samo voće koje padne sa stabla. Unatoč tome što jedem i kapitalističko smeće poput McDonald'sa, jasno mi je potpuno da je nekome meso gadno. I meni je ponekad, da budem iskrena, gadi mi se taj okus ponekad, ali ga jedem zbog zdravlja. Kao što i pijem mlijeko kada sam bolesna jer ne osjećam okus.

Ali smatram da je životinje humanije ubijati zbog hrane nego ne dati nekoj karici da se prehranjava bez obzira na inteligenciju naravno. Nije u redu ubiti polarnog medvjeda jer je lijep (štoviše, to je gadno), ali je u redu ubiti kravu i uzeti joj kožu ako ćeš joj i meso pojest.
Paštete od konjetine jedino mi ne zvuče privlačno, ali konji se ionako više ne ubijaju zbog pašteta.

Tek da znate, lovci nisu krvnici nego ubijaju životinje zbog prirodne ravnoteže i one koje su bolesne da se ne muče ako im već nema pomoći. Tamo vlada eutanazija.
Ako vidite "lovca" koji ubija trudne ili mlade, prijavite ga. Znači da ne ubija u sezoni lova, a to je krivolov.