Nikad ne znaš što imaš dok to ne izgubiš. Znači li to da kad to izgubiš saznaš što si imao i može li to hraniti tvoju potrebu za tim, jednostavna spoznaja da si to nekad imao? Ako može onda sam je u zadnje vrijeme najispunjeniji čovjek sa beskonačno mnogo prijatelja i ljubavi u životu... Ako ne , onda sam najebala....
Koliko dugo se možeš praviti da se ništa ne događa dok se ruši svijet oko tebe? Nadam se vječno, a nada nikad ne umire... Nedostaješ mi, nedostaje mi naše dopisivanje nedostaje mi moj život...
Nekako sam se izgubila i točno mogu odrediti gdje ,ali ne znam to ispraviti,osjećam se tako klaustrofobično...
zašto smo se prestale dopisivati?
***mali mali mali dodatak: Ovaj mail je namjenjen meni.
A pitala sam je smijem li ga objaviti jer su njene riječi za mene poezija. Jer se nisam osjećala tužno nego sam bila zapanjena. I odgovorila sam joj zašto, naravno, meni slično.
I nikada me nije izgubila. Dapače, često se i vidimo i razgovaramo.
Post je objavljen 14.06.2007. u 10:53 sati.