četvrtak, 14.06.2007.

Rekla je da smijem objaviti. Da sam muško, pogotovo poznavajući njenu hladnu vanjštinu, bila bih zaljubljena.

Nikad ne znaš što imaš dok to ne izgubiš. Znači li to da kad to izgubiš saznaš što si imao i može li to hraniti tvoju potrebu za tim, jednostavna spoznaja da si to nekad imao? Ako može onda sam je u zadnje vrijeme najispunjeniji čovjek sa beskonačno mnogo prijatelja i ljubavi u životu... Ako ne , onda sam najebala....
Koliko dugo se možeš praviti da se ništa ne događa dok se ruši svijet oko tebe? Nadam se vječno, a nada nikad ne umire... Nedostaješ mi, nedostaje mi naše dopisivanje nedostaje mi moj život...
Nekako sam se izgubila i točno mogu odrediti gdje ,ali ne znam to ispraviti,osjećam se tako klaustrofobično...
zašto smo se prestale dopisivati?


***mali mali mali dodatak: Ovaj mail je namjenjen meni.
A pitala sam je smijem li ga objaviti jer su njene riječi za mene poezija. Jer se nisam osjećala tužno nego sam bila zapanjena. I odgovorila sam joj zašto, naravno, meni slično.
I nikada me nije izgubila. Dapače, često se i vidimo i razgovaramo.

- 10:53 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

design byRuby Nelle