namjer42naznacenja

Carski rez.
Kad me netko pita pa kažem da bih tako rodila pa me se napadne. Ok..
1. Ožiljak. Nije na trbuhu. Osim ako žena ne kaže da želi da se vidi da je rodila pa neka sijeku trbuh. Inače je ožiljak dvocentimetarska crtica nisko smještena i neprimjetna.
2. Ne želim se mučiti kada za tim nema potrebe.
3. Prirodnim putem sve bude malo veće nego carskim rezom. Ne, hvala.
4. Moguće komplikacije. Ne želim se niti dovesti u situaciju da bi mi doktor zbog izvlačenja mogao ozlijediti dijete.
*Rođena sam carskim rezom, bez da je bilo komplikacija. Jednostavno je brže i bezbolnije i majka nije ni rekla ni pomislila "ajme vidi kako je zgužvano, krvavo i ljubičasto" nego sam bila čista i lijepa + imala sam malo kose pa su sestre napravile dva razdjeljčića i rolicu namotavši kosu na prst.

Pobačaj
Ma koja religija.
Smatram zločinom roditi dijete ako je žena silovana, ako nema mogućnosti brinuti se o djetetu (ako je i sama još dijete ili ako nema novaca). Djeca se trebaju imati ako im se može pružiti Sve što trebaju i još malo više. Neke igračke nisu najnužnija stvar na planeti, ali ih svako dijete treba imati. I ljubav, jasno, kao uostalom i sva druga bića. Bez tih pravila bi trebalo biti zabranjeno imati nekoga kome je potrebna maksimalna briga i pažnja. Pogotovo ako nije rat. *Rat je ipak malo drugačija okolnost.*
I svi trebaju znati da se neke bolesti mogu vidjeti prije rođenja. Isto kao što se može vidjeti je li dijete hemafrodit.
Izjave poput: "Pobačaj je ubojstvo." Pogotovo uz obrazloženje da ima domova za nezbrinutu djecu..što da kažem na to? Ima puno ljudi kojima jednostavno nije jasno koliko je takav život prestrašan i pretežak i kolike posljedice ostavlja. Ne, nisu ta djeca jadna. Ali nemaju pravo djetinjstvo, nemaju ga. Posvajanje je prekomplicirano za većinu. Sramota.
A roditi znajući da ćeš ga dati u dom, ili ono "možeš ga i posjećivati, ne mora ga nitko posvojiti" - Društveni iscjetku, molim te ustrijeli se sam.

Djeca su iskrena i ne razumiju nasilje. Slažem se. To je lijepo u njima. Ali obično odgoj prerano počne pa se ubrzo sve to ubije te se kasnije nadoknađuje. Kao što se rađamo znajući plivati i onda uglavnom to ponovo učimo.

Jednom sam pitala majku bi li htjela imati fotografsko pamćenje. Rekla je da nebi jer je pretanka granica između takvog pamćenja i shizofrenije.
Pitala sam je bi li htjela jednom živjeti u staračkom domu. Rekla je da bi rado, jest da je skuplje u Zagrebu, ali da ima tako prekrasnih domova, da je to divno! Imaš svoj mali prostor. Možeš napokon po cijele dane biti sam. Ili se možeš kartati ili gledati televiziju i baviti se raznoraznim aktivnostima i zabavljati sa svojim vršnjacima, imaš redovitu prehranu, imaš doktora koji te svakodnevno posjećuje i sestru koja te svaki dan okupa ako želiš. Gotovo kaže da jedva čeka.
Pitala sam je bi li voljela doživjeti sto godina. Rekla je da ionako ne misli da će živjeti dulje od deset godina (ima pedeset i četiri), ali ako i doživi mirovinu i dom, da nikako ne želi i toliku starost.

Kupila sam rajf. Sviđa mi se.

Inače ih nikada ne nosim. Niti ikad jesam.

Jedem dvije kile opranih trešanja dva dana. Na kraju prebrojim crve koji su izašli. U zrelima je bio samo jedan. U nezrelima mnogo. Genetska modifikacija?

Generalno kažem da ne volim djecu.

Počelo je kada sam imala tri godine i bila u vrtiću i kada je jedna zbilja gadna beba slinila i imala lijen i mastan izraz lica, a svi su, uključujući i moje vršnjake, skakutali oko nje i govorili kak je slatka. A nije bila, tako mi svega.

Djecu doživljavam onime što zapravo jesu, mladim ljudima. Volim samo lijepe ljude. Fizički, ali ako netko ima soo veliku dušu ili što već, jasno da ću primjetiti i da će biti lijepo biće jer to na oči izlazi jako.
Mislim da se djeci sviđam. Ne uletavam im s buci - buci, a budući da nemamo neke teme za razgovor, ako ih i pogledam, to je dosta hladno. Onda im je to obično veselo pa me prvo gledaju uplašeno pa se počnu osmjehivat na mahove pa mi je bed da budem bitch i da ne uzvratim osmijehom pa sam im zanimljiva. Ali djeca koja promatraju barem svojim ponašanjem postanu prihvatljiva čak i ako su ružna. Kao i odrasli ljudi.

I ne volim kada su djeca razmažena. A uglavnom jesu.
Ne volim kada su bahata. Što je jako često.
Ne volim kada ništa ne razumiju. Jer sam bila drugačija.
Ne volim kada su nesposobna. Jer je moja samo fizička sposobnost mnogo veća nego što je trebala biti, mnogo, mnogo veća.
Ne volim kada netko kažu da su djeca nevina. Po čemu? Neiskvarena? Da, ziher. Nemaju još morala. Ne znaju se kontrolirati. Djeca su okrutna.

Srela sam danas jednog dečka iz prve osnovne. Prije godinu i pol smo se prvi put vidjeli nakon dugo godina. Negdje je našao moj broj i pozvao me na kavu. Sada izgleda jako. Jako jako. A nekada su ga svi tukli. Zadnje sjećanje prije novog nalaženja s njim mi je kada sam ga zbog nečeg udarila. Od jačine udarca mu je plomba ispala. Bila sam tako okrutna. Plakao je često. Gotovo jednako često koliko je pao preko svoje noge. Sada nije toliko smotan. A sada je i prevelik da mu netko naudi. I u dobi je gdje bi dobivao toliko odbacivanje samo da naiđe na krvnike.
I pomislim opet kako je to grozno. Zvao me van jer me htio vidjeti. Jer sam mu bila draga. Jer sam mu ostala u dobrom sjećanju. Zašto?
Zato što sam bila jedina koja jednostavno ni tada nije mogla biti jedna od svih koji su ga tukli do krvi i pljuvali u lice zatim (doslovno) nakon što bi došao na igralište pitati sve smije li se i on igrati. Zato sam mu draga bila. I još sam. Ali to je tako tužno.
U drugoj su školi mene zlostavljali. Ni približno tako, rijetko bi me netko fizički udario. Zato što sam bila starija i zato što sam im pisala zadaće. Zato što sam žensko mi nije pomagalo.
No vratimo se na ovog dečka. (Kratka digresija samo zato da kažem da sam barem malim malim dijelom vidjela to na sebi. Iako se ne računa pretjerano jer je moja psiha mnogo snažnija.) Poanta je da djeca nisu nevina. Uglavnom nisu ni lijepa. Pogotovo zato jer ih doživljavam mladim izrodom. Tek trebaju postati ljudima. Gotovo da me strah. A možda postaje i gore.
I sigurna sam da svatko od vas zna barem jedan primjer zlostavljanja. Da je svatko vidio to barem jednom u životu. I vjerujem da su mnogi od vas bili zlostavljani.
Djeca još nemaju moral. Ali imaju nagon. I poznaju nasilje. Potpuno neiskvarena, potpuno prepuštena svojoj želji, potpuno otuđena. Mali ljudi. Mali.

Skužila sam da je norijadna majica totalno neprioritetna i da će se oprati nikad pa sam je izvukla iz prljavog rublja i uslikala:

*"Možemo se pozdraviti!" je na početku svakog sata biologije naša razrednica rekla. Simpatična ženica :)
*Veno, zadnje muško ime - taj dečko nikad u naš razred kročio nije. Upisali su ga u imenik kada su ga trebali prebaciti k nama, no nisu. Ipak je zapisan :)
*Hvala T.u na crtežima. :) :)

"Zašto su ljudi mislili da je Zemlja ravna ako su vidjeli da ni Mjesec nije?"
"Zato jer vidiš ravno ispred sebe."
"Da, al su prvo vidjeli jarbole, a onda brodove."
"..." Maloumni.**

Sada smo veeliki!

"Što misliš, jesi li bijelo ili crno?" *krivi navod, rečeno je crno ili bijelo.*
"Težim ka bijelom."
"Trebaš biti sivo."
"Ali želim biti boja."

*Psihijatri traže sivo, jasno.
I što onda?

Majka je vidjela ovu sliku. Rekla je za kokos da izgleda kao spermij. Wtf?!
Njeno objašnjenje: ima glavu, aerosom ili aerosomsku kapu, vrat te zadebljanje u području vrata gdje su smješteni spiralni mitohondriji za pokretanje spermija.
"Majko, to je kokos."
"Ma gdje ti vidiš kokos?!"

?!
*Vidi se da se bavi medicinom, jel*

Lako razvijem ovisnost prema kartama. Zato ne znam igrati belu da mi se nikada ne dogodi da zapostavljam društvo.
Ne radite to.

Da praznina ne boli, ni vakuum ne bi postojao.

Tako nekako Cosmo kaže X)

Napokon oblikovana ta misao. Ima se pravo. Sa sličnostima se ostaje. Slični, ali ne monotoni, da se gledaju iste stvari, ali na drugačiji način.

Slika norijadne majice će biti objavljena čim majica izađe iz pranja.

"Je li smisao čovjeka da napreduje ili da bude bolji od drugih?"
"Osobni napredak se ostvaruje time da budemo bolji od sebe." :)

Da se svi uvijek držimo naslova..ma gdje bi nam bio kraj :)

Po običaju se prvo roštiljalo, onda išlo na Jarun, bila sam na njemu kratko jer sam se žurila na predstavu Na na na (morala sam je opet gledati..obožavam je.), zatim se spavalo kod prijateljice iz sada bivšeg 4.c *:love:*.
Bilo je naravno lijepo. Gazit prašinu od keksiju kod jezera i gledat rub od ljubičastih čepova un1que boca?. :D :D

Trebali smo imati ljubičaste majice s žutim slovima, ali nije bilo ljubičastih brojeva za dečke pa su majice crvene. I lijepe su bile :)

I tako završena c-2007 generacija Zagrebačkog Mioca. Ponosna sam.

Inače, zbilja obratite pažnju na naslov.

Uzimam iz zdjele one s najljepšom peteljkom kao da ne znam da one najbolje peteljke uopće nemaju.

Ispitujem o ovome prijatelje danima: Jesu li ljudi zbog svoje autodestruktivnosti savršeniji ili manje savršeni?

* Ljudi mogu napredovati i nazadovati (raditi pozitivne i negativne stvari). Druga bića samo napreduju. Nisu autodestruktivna. Ali su time i ograničena. Savršenstvo nije ograničeno.
* Ako je smisao u napredovanju, onda je težnja prema tom kaosu paralelno s onime kako funkcioniraju oni koji teže nadčovjeku :) taman.
Ako je destrukcija bijeg od stvarnosti, onda treba mijenjati stvarnost, a ne sebe.
* Ako čovjek stvori umjetnu inteligenciju, može li ga novonastalo biće uništiti?
Može li čovjek stvoriti nešto što se može samouništiti unatoč zakonima robotike?
Bi li novonastali htjeli uništiti čovjeka?
I sad..bi li čovjek s obzirom na svoju savršenost kako mislim da je ikada zbilja stvorio nešto iznad sebe osim boga?
I bi li nova inteligencija mogla u boga vjerovati?

Prošla je kvadrilja, rekord je oboren, imam plavu majicu (plešem muško ;) s Adaletom ;)) ) i ružičastu zviždaljku na narančastoj špagi il što to već je (treba spoj boja primjetiti :D). I imam sjećanje na glupe ljude koji su imali pola trga za prolaz ali su se morali provlačiti pored nas jer im je zabavno i onemogućivati nam da vježbamo mi, maturanti (mladi) koji plešu (zdravo) na njihov ponos (bravo) u njihovom gradu (bravo opet) i nije ih ni najmanje sputavalo to što su plesači očajni zbog njih i što živciraju sve tim sputavanjem. Al to nije ni bitno naspram još nečega. Plesačice su imale kišobrane. Šišmiš ima četiri 'slike'. (Šišmiš je muzika na koju se pleše.) U trećoj 'slici' ti se kišobrani koriste.
Uglavnom.
Jer ljudi kradu kišobrane.
Nemam komentara na mentalitet pojedinaca.

Što biste učinili da ste plastični kirurg i da za mafiju obavljate neke operacije za koje žene znaju i da kada završite jednu vam mafijaš kaže da izvadite ženi bubreg, vi kažete ne, on vam upuca jednog od dvoje partnera, ponovi da izvadite bubreg i..i što biste učinili?
Hajde, recite to! (Izvadili bi bubreg.) A da prijeti samo vama? Reži me, da.

Christian Poul Alvensen,
Dan savšen bi bio proveden u samoći.
Samo jedan da se nitko ne brine. Ponekad s nekim tko mi nedostaje.
Na čovjeku me privuče misao jer je zbog nje lijep i poseban i divan i ima sve karakteristike čovjeka koji privlači. Inteligencija i način razmišljanja koja neosporivo izlazi na oči.
Ništa me ne čini ljutim. A Ništa bi me činilo ljutim.
Preteško mi je reći bih li htjela voljeti ali budem. Bih jer želim voljeti. ;)

Napisala bih post jučer ali mi je struje nestalo. Nemam ni svijeće ni baterije. A nebo je bilo narančasto.

Posesivnost mi je odvratna. Mrzim posesivne ljude. Gadi mi se to.
I pomislim - najgore je kada je netko posesivan. Ne računa se usporedba kada je netko jednostavno zla osoba. Jer naravno da je to najgore u svakom ogled. I pomislim na lijene ljude i znam da je to u globalu apsolutno najgore. I najgori mi je osjećaj od relativno bezazlenih (dakle onih koje mogu odmah ispraviti) kada se osjećam lijeno. Fuj! Iako nikada nisam neku katastrofalnu osobu upoznala da joj je lijenost najveća jedina :S mana. Do sada su svi imali barem neki potencijal. Ili sam ih se barem klonila. Toliko da zaboravim :D A posesivnost je nažalost teško izbjeć. Izluđuje me to.

I ne volim nedodirljive osobe.

Rekla mi je najbolja prijateljica da nisam dala potpun odgovor na pitanje koje me stvari živciraju ili smetaju kod ljudi.
Nisam rekla ni što me privlači. Možda drugi put. Nije bilo tako formulirano pitanje.

--
Imam novu pernicu s meni ohtakoveselom 'povijesti' i samo da se zna da su je samo muški nosili iako je zapravo torbica za šminku mislim. Ironično XD

--
Ovo je meni sve. Sve što asocira na mjesto gdje živim.

--
Toliko različito!!


E da, i obožavam se prežderavati u McDonald'su, pogotovo kada mi netko spomene jadne mrtve klokane, pse ili štakorčiće, digne mi se apetit. Ne šalim se, zaista je tako. Napaljuje me to na neki način. I kada vidim krv na ulici, a jedem, naravno da mi ne padne apetit. Vizualni dojam mi nema previše veze s glađu. Tako da ni činjenice da jedem otrov. Ništa nije pretjerano. Ali volim McDonald's. I kinesku hranu. Pogotovo u Šenoinoj, probajte broj 66 ;) --bambus i gljive obavezno pojedite. I naučite jesti štapićima jer je mnogo jednostavnije nego vilicom, samo nemojte biti ograničeni i vidjet ćete da stvarno je. Budući da sam tako prvi put jela kao dijete, od prvog mi je puta bilo lako pa se nisam vjerojatno niti mogla stići ograničiti :) I u Merkatoru volim jesti, odande mi je gotovo svakodnevna hrana. Ni majka ni ja ne znamo kuhati.

Prvi put sam danas bila u McDonaldu sama. Jela sam više nego obično.

Imam novu sliku u sobi. Prebačena iz spavaće sobe jer je sada tamo druga ljepša.
Slika pravde. Prodane.
Bludna žena zavezanih očiju s cigaretom i poslovnim muškarcem. Svoje je predmete ostavila.
Pomislim da zavezane oči Pravde ne služe za jednakost pa da vidi kome sudi već da ne vidi uopće.

U ovom svijetu, osoba koja nikad nije razmišljala o samoubojstvu, mislim da je opasno poremećena.

Oksimoron je oštroumna dosjetka. Po definiciji naravno. Sumnjam da postoji. Nema loše sreće. Nema uživanja u depresiji.

Tijelo sputava?
Da, ali ne dodire.

Savjet: ako tražite radnike nemojte pitati vrh jer što god da vam nametnu ne možete ih odbiti.
Oni koji najmanje imaju se najviše bore.
Ako radite, zapamtite to. Oni koji imaju najmanje, a zaslužuju više naravno.

Osim što nemam zvučnu karticu (?!), crko je i adsl i ne otvara se čak ni 192.168.1.1 stranica iako je router spojen, samo da znate. Sad sam opet na dial upu. :)

Kako je super Angie iz Jaggerove pjesme. Udala se za Bowiea. Mačka.
Ne znam jesam li ikad rekla što je heterochromia iridis. To je ono kada imaš oči kao Bowie. Različite boje. (moram znati zbog maturalne radnje ;) )

Do prvog razreda osnovne sam malo više od devedeset posto crteža crtala ljubičastom i žutom olovkom u boji. U prvom razredu sam crtala samo jednu ženu crvenim i crnim flomasterom. Čak se i sjećam razloga.
Kasnije sam počela crtati detalje. Samo kažem.

**Dva tjedna do norijade, a mene susjeda prije škole zove da joj odem u dućan. Helou susjeda, barem pokušavam učiti.**

Očka je rekao da jedem crvene paprike.
Jer sadrže antioksidans. Koji sprječava starenje.
*Ne zna koliko mi je godina.*
*Misli da sam mlađa XD*

Volim riječi koje imaju sššš u sebi :D Joj kak su dobre :D :D

--
Pokisli Pjesnik mi je dao pitanja:
1.Savršen dan
2.Što vas na ljudima prvo privuče?
3.Koje stvari vas živciraju ili smetaju kod ljudi?
4.Da morate birati, biste li odabrali ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru,a nema voljenu osobu pored sebe, ili ulogu čovjeka koji ne živi u obilju novca, ali pored sebe ima voljenu osobu?

1. Da imam jedan dan da mogu biti sasvim sama ne jer sam napuštena niti da se itko brine gdje sam, nego da jedan dan postojim tako da me nitko ne poželi nazvati jer zna da je sve u redu. I da taj dan mogu spavati ili gledati svoju terasu recimo u potpunoj tišini. Ajme wow. Sad cvatem ili cvjetam. Ajme wow. :D *osuševljena sam*
2. Najbitnije je da budu posebni (dakle nešto što do sada još nisam vidjela), a zatim volim one koji malo pričaju. Ne da malo govore, to me iritira. Nego da kad i pričaju gluposti, da to ima neku krajnju poantu. Da ne budu najglasniji u velikom društvu.
3. Ljudi-centar-svijeta. Užas.
--Ionako mi prvi dojam traje do drugog.--
4. Novac i karijeru. Ono pored mene što nije voljeno, nema veze, ako ne bih mogla voljeti onda bi mi barem bilo zanimljivo (tj. takvo bih društvo naravno birala). Ali i nije to najbitnije. Ovako je to:
-povjerenje (vjera neograničena)
-novac (karijera bitnija - nije stvar u novcu nego u odlučnosti i ambicioznosti da se do cilja ikakvog dođe, veoma nužno kod osoba koje mi se sviđaju)
- ljubav (sve je prije ljubavi. ništa prije osoba koje volim, jer ih ne volim sasvim bez razloga. volim ih jer imam povjerenje u njih, jer one imaju u mene, jer su iskrene, inteligentne, pametne - obrazovane, ambiciozne, odlučne i tako dalje. najmanje jer sam 'zaljubljena u njihovu dušu'.)

Danas smo pričali o smrti pa sam se sjetila jednog davnog razgovora mojih roditelja:
(Otac je kupio puno gljiva sumnjivog izgleda.)
Majka: Što to radiš?
Otac: Ispeći ću gljive i pojest ih.
Majka: Jel ti vidiš kako to izgleda?! Otrovat ćeš se.
(Otac ih ipak pojede i legne u krevet.)
Majka (dođe do kreveta i vidi ga kako leži i gleda u stop): Što sada radiš?!
Otac: Čekam da umrem.
...
(Opet ode do kuhinje i počne jesti ostatak gljiva)
Majka: ?
Otac: Nisam umro pa ću ih pojest do kraja.

:) (On je možda malo čudan, al mi se to sviđa.)

--
*U Vidri sam bila danas i gledala 'Odabrao Đelo Hađiselimović'.
Kažu da u vrijeme kada se Babilonska kula gradila nisu za svaki kurac imali ime i kažu da bog kaže da su patent zatvarači bolji od čička. Čudna je predstava, čudna. Izvrsno glume s fenomenalnim porukama, na u ovoj predstavi prilično čudan način.

Kanibalizam u situaciji gdje mi život ovisi, a ljudi su već mrtvi? Svakako. Čak bih i rajčicu pojela da moram.
Jela bih prvo poznate. Da budem sigurnija da nemaju bolesti. I djeca su mi mnogo primamljivija nego stariji.

Kao i svi krumpiri, plavi krumpir potječe s Anda, točnije iz Perua. Ima tamnoplavu, gotovo ljubičastu koru i jednako tamnoplavo meso. Inače te je boje krumpir kada se u njemu dokazuje škrob. :D

Arial mi je najljepši font slova i mislim da nigdje nisam napisala koliko sam voljela Spice Girls, i koliko ih još cijenim jer su prvi so true girl pop bend. Budući da je ovo nešto kao internet dnevnik valjda onda samo još da kažem da sam bila Mel C jednom za maškare, ali da sam uvijek najviše voljela biti luda. Nisam klaun nikad bila iako mi je i to super nego baš luda s kombinezonom i kapom za lude. Najljepše.

Smijala sam se ocu jer testira Labello Q10 plus. Na sebi XD

Ne volim narančastu ni ružičastu boju. Ali spoj - jako!

Neobično. Kao zagađeni oblaci. Lijepo.

Bravo za krumpir! :)
Vrlo potreban. Kao med i riža.
Kad sam bila mala je otac izrezivao krumpir i boo u njega šibice i radili smo magarce. Slatki su bili :D

U petak nisu morali u školu doći punoljetni maturanti ako su dan prije davali krv. To je jako lijepo. Da imam 55 kila ne bih u petak dobila jedan iz kemije.

Imam gaće s likom Hello Kitty.
OK, imam ih dvadeset. Istih, da.

Da su mrtvi oko vas, a da preživite možete jesti samo ljudsko meso, biste li prije jeli one koje poznajete ili one koje ne poznajete? Starce ili djecu? Ima li uopće ikakvih kriterija? Ili ste zadrti nekanibali? :D

Prehodala sam danas gotovo sve prostorije stana u kojem živim.
Trosoban je.
Divan dan!! :D

Strašno mi je kako je mnogo bitnije kako govoriš nego što govoriš.

Jučer smo učili kvadrilju, iliti ples s kojim će maturanti pokušati srušiti osamnaestog (?) na trgu Jelačića bana neki rekord zapisan u Guinessa :D

Nešto trebam reći. Muškima barem. Za većinu ženskih barem. U mojoj dobi ili manje barem.
A to je:
Kada je cura zaljubljena u dečka i on to zna, ako se neće dogoditi nešto tipa da joj on da neku nadu pa da to izgleda kao:
"Sviđaš mi se." "I ti meni."
**
"Volim te!" "Pih, ti se meni samo sviđaš."
nego ako joj kaže da mu se jednostavno ne sviđa kao cura s kojom bi bio (a sviđa mu se fizički i bio bi s njom jednom, dvaput fizički (p.s. bolje dvaput nego jednom)), neka bude s njom! Jer cure (uglavnom) više vole da mu se svide ikako nego nikako. Bolje jebat nego odjebat. Barem neće misliti da su ružne. Njemu. Što je pohvalno. S tim da naravno dečki moraju biti iskreni i naravno reći joj to. Onda neće zapravo više niti biti zaljubljena u njega jer više neće biti tako wow osoba koja pazi na osjećaje. lol ;)

Ili možda baš žele biti nedodirljivi? :O

A sad se idem sjesti u kut sobe i čekati da majka dođe s informacija.

Jel netko zna možda zašto mi je blog jadan? Zašto me ne voli? Zašto su boxevi na dnu a ne tamo gdje trebaju biti? Zašto je tako i kada stavim originalan predložak? Zašto je tako i kada opet stavim svoj koji sam spremila? ZAŠTO?!

Absinth. "To drink a 30% absinth is as stupid as to have a sexual intercourse using five condoms at the same time.". Uglavnom sadrži 70% alkohola. Zabranjen je u mnogim zemljama. I ovdje je zabranjen zapravo, ali se prodaje pod drugim imenom. Navodno.
No to zapravo nije bitno jer u fensi bircu Khala, pred Kaptol centrom, možete piti Absinth pod pravim imenom, 0.03 za 20 kuna. Pravi. :D

Po kojem pravilu za neki kvart kažemo da živimo na ili u njemu??

Kako čovjeka može stresti struja ako piša po ogradi pod naponom? Ok, znam kako. Zar ne prestane pišati kad ga strese automatski? Ne može biti toliko jako da mu se nešto dogodi. Zar ne?

Volim Balkan.