namjer42naznacenja

* Prvi dan u jaslicama su mi dali pola šnite kruha i salamu. Nisam još znala ni sjediti, kamoli stajati. Ali je jedan dečko znao trčati (i kada bi pao se nije mogao ustati ali nema veze :). Taj prvi dan kada smo jeli, zatrčao se i u trku mi uzeo salamu. Kažu da sam ga samo gledala zbunjena. Majka je to vidjela i rekla tetama da mi daju drugu salamu. Rekle su da neće, ako budem jela samo kruh, naučit ću se držati prst na salami.
Životna škola počinje u jaslicama, krasno. Prije hodanja, govorenja i mišljenja. Da se usadi instinkt.
Što je i jednom rezultiralo da sam se maknula od stola i otišla do wca rekavši roditeljima da mi čuvaju kruh.

* Prva sam naučila puhati nos. U jaslicama. I to je jako kul i primjer je roditeljima da se tako malo dijete može nešto naučiti. A to je bitno. Nisam bila slinava :)

* Otac me znao često ostaviti kao dijete da vidi kako ću se snaći. Na minskom polju nije bilo najgore, jer nije prvi put to učinio, ali je bilo najupečatljivije. Sakrio se tako da mu samo čujem glas. Rekao je da slijedim otiske vojnika pa da mi se ništa neće dogoditi.
Jesam, očito.
Pitala sam ga kako mi to može učiniti. Odgovorio je da ću preživjeti ako ću slušati, da ću preživjeti samo ako zaslužujem to.

"Koja je razlika u religijskom i znanstvenom pogledu na svijet?
Religija polazi od znanja, a znanost od neznanja."

Nije obrnuto. Bog sve zna, a znanstvenici se tek trude saznati.





Zrcalna izomerija (enantiomerija)

Koje god se dvije kuglice zamijene, molekule će biti identične.

Kako lijevu i desnu šaku možemo preklopiti?

Jednodimezionalne linije dobijemo zrcaljenjem.

Preko druge dimenzije.

Dvodimenzionalne likove dobijemo zrcaljenjem.

Preko treće dimenzije.

Trodimenzionalne likove dobijemo zrcaljenjem.
Ograničeni smo.
Preko četvrte dimenzije.

Znači ne dobijemo. Jadni mi :(

Što naravno nije dokaz da četvrta dimenzija postoji. :D
Za dokazivanje postoje drugačiji načini.
Ili ne XD

Kaže profesor kemije. (Volim ga).

"Ako pokus ne dokazuje teoriju to znači samo dvije stvari: Ili pokus nije uspio ili ti je teorija loša."

Danas sam nosila frizure feministica. Zalizane kao. Kao. :D

Nešto mnogo bitnije..:
Krokodilska krv je otporna na HIV.
A budući da mi nismo krokodili, nešto još bitnije...:
Saznala sam da će se uvesti obavezno cijepljenje u škole protiv raka vrata maternice. Ful sam sretna zato! Na drugom mjestu je po uzroku smrti žena. I liječenje je naporno. I bolno zna biti. Čak i u predstadiju. Vjerujte.
Također bitno:
Već sada u razvijenijim zemljama bogati ljudi pohranjuju (zamrzavaju) pupčane vrpce svoje djece. Zvuči gadno, ali matične stanice koje su još nezrele ondje se mogu razviti u bilo kojem smjeru. To će se zvati lijekom za leukemiju :) Kul indeed!

Smatra se lošim usporediti čovjeka sa žoharom. Što je nadasve čudno, pogotovo kada se uzme u obzir da su nepobjedivi i da uvijek sve prežive te da je Kafka napisao Preobražaj.

Zadnjih dana dosta pijem. To mi je ogroman porok. Tequila i whiskey.

Upravo mi je majka rekla za jednog profesora danas što se dogodilo. Medicinar. Za vrijeme predavanja je rekao "Pardon" i izašao. Više se nije vratio. Dugo ga nije bilo pa su pogledali kroz ključanicu u njegovu sobu. Visio je. Provalili su. Čovjek se objesio.
Groteskno. A mogao si je jednostavno propisati otrov. Ali ne! Danas. Ovdje. Objesio se. Usred predavanja. Kao da lektiru čitam. Užasno.

Danas sam u školu došla s kosom svezanom u rep. To nisam učinila nekoliko godina. Krivi dan. Pisali smo test iz fizike pa me profesorica stalno promatrala. Rekla je da sam previše elegantna, da me nije prepoznala. Čak sam i cipele bila obukla. Da mi se slažu s hlačama do koljena. Koje imaju namjenu da suzuju moje trenutno proširene bokove. Čudna sam si, tijelo mi sliči ženskome.
Što ne znači da nisam ženstvena ;)

Odgovarala sam dvije lektire danas. Mogu detalje prepričavati ali pitanja poput grotesknog su meni bez smisla. "Borim se" za pozitivnu ocjenu. Iz hrvatskog. A voljela sam ga nekada. I to je bez smisla.

I zato što kaže da sam retardirana jer pišem rečenice u inverziji.
Žao mi je.

Zjenica upija svjetlost potpuno. Nema refleksije. Poput crne rupe. Samo zbog sjaja vidimo odraz, inače ne bi vidjeli apsolutno ništa. Znam da se crne rupe detektiraju zbog zračenja, al hajdemo reći da je to potpuno. ;)

Opet moji snovi. Sanjala sam da sam trudna i osjećala bol u trbuhu. Probudila sam se u krvi. Također u bolovima. Mislim da je to bilo podsvijesno. I mislim da se nitko toliko ne veseli kao ja kada se to dogodi.

Sanjala sam još nešto. Čini mi se da je bio sedmi mjesec. Dva mjeseca do porođaja u rujnu. I Sava. Malo straha, prošlo je. Neke osobe. Neke poludefinirane. Jedna definirana.
Ne znam ni je li imalo oca.

Nešto mi se dogodilo sada, ne znam što, mijenjam box, mnogi neće promjene niti zapaziti. Sve slike imaju imena, ni jedan post nema kategoriju.
Već dugo vremena sam jako iskrena. Od danas sam shvatila da sam u zadnje vrijeme još jedno obilježje dobila, odlučna sam. Lažem samo staroj i ponekad raski.
I sada, budući da ću maknuti to sve iz boxa želim da ostane negdje zapamćeno, pa može ovdje:

Izlasci Sunca. Zalasci su mi depresivni jer je to kao da dan nestaje, a u izlasku vidim novi dan s novim mogućnostima i to mi daje adrenalin za opuštanje. Meni treba adrenalin za opuštanje.
Mak je apsolutno najdivniji cvijet ikada. Korov je. Hahaha. Nije to korov, treba znati uzeti ga bez da mu se latice rasipaju. A i pupoljak i ocvat su mu najljepši.
Držim se istočnjačke teorije. Cvijeće je mnogo ljepše neubrano. Prvi pravi haiku koji sam pročitala govori o tome.
Kos mi je najdraža ptica. Kažu da su mi kljucali na prozor kada sam dijete bila i da su to radili sve dok me ne bi vidjeli, onda bi skakutali.
Krijesnice i sjajbube. Ne možeš reći da kukce ne voliš jer su i oni kukci. Volim i pauke i zmije i zmajeve. Sve je u istom rangu. Bubamare su malo ispod. Mravi me plaše samo jer su sitni, brzi i sposobni (zadnje je najstrašnije) i cvrčke ne volim jer liče na skakavce, a skakavce ne volim jer sam bila na mjestu gdje ih ima mnogo previše, dobiješ osjećaj da si im plijen.
Brusnice su mi najdraže voće. Kiselo slatko.
Cimet je predobar. I papar. Kada sam još trenirala mi je trener zabranio da ga jedem. Jer stalno sam ga jela. Trenirala sam tenis tada, da ne pitate.
Često u inverziji govorim. Primjećuje se.
Kada pogriješim banalno kažem "Ispričavam se" a ne "Oprosti/te". Ne znam zašto, ne volim to kod sebe.
Pišem tiskana slova u jednom potezu. Iako nisu tiskana jer ih pišem rukom, rekla bih velika, ali nisu ni velika tako nego znate svi na što mislim, nemojte me ispravljati. Inače mi rukopis ne možete analizirati. Imam ih mnogo, ali uistinu je moj onaj koji je 'školski'. Pišem čistom kaligrafijom.
Kamenje. Poludrago.
Kashmir. Kao materijal i kao pjesma Led Zeppelina kada čitam Higijenu ubojice.
Kosa. Kao jedna od boljih predstava i jedan od realnijih filmova koji prikazuje hippyje onakvima kakvi su bili, a ne kakvi su trebali biti. Većinom šteta kvazi pokret. I kosa kao kosa, ne ono čime se kosi nego dlake. Znate što je perverzno? Češljat se za stolom. Nije privlačno.
Breze su mi najdraže drveće jer su jedina vrsta drveća koja u meni izaziva prave emocije nevezano uz izgled.
Nisam neki ljubitelj filmova. Najdraži žanr mi je mjuzikl. Te volim.
Snjegovići i strašila su najbolje figure običnog svijeta.
Jantar i vosak su najbolje čvrste stvari. Kao med i smola.
Smeđa boja mi je najdraža.
Indigo plava se vidi prerijetko.
Vjerujem u Vjetar i plavu Energiju.
Figaro mi je najdraži birc.
Kesten pire i rajčice ne mogu progutati, a dinje samo ne volim.
Narodne izreke me živciraju, osim 'Znam te puško dok si pištolj bila!'. Ne živcira me zapravo zato jer nije narodno.
Alergična sam na vunu, jagode i Sunce.
Ne šminkam se i ne češljam. Ne čupam obrve. Nemam probušene uši. Zato jer svoje obrve i uši volim ovakvima kakve jesu jer su najljepše.
Privlačni glumci: Johnny Depp, Jude Law, Sean Connery i Malcolm McDowell
Privlačan pjevač: Axl Rose.
Palim se na žive.
Pjevači najboljih glasova: Freddie Mercury, Aki Rahimovski, Robbie Williams.
Muzika koja je i prije prvog trenutka u meni: Depeche Mode, Prodigy, Asian Dub Fundation.
Jim Morrison, Incubus.
Pjesme: Black Coffee, I'm a Rainbow too.

Sad mora da me poznajete.

Stalno trudnice viđam. One su najljepše žene. Ne samo zato što nose u sebi život već i zato što im tijelo toliko pozitivnih stvari izvlači iz svega da im je koža zdravija nego ikada, da se bolje osjećaju nego ikada. Bila sam kod ginekologa danas. Ne zbog trudnoće, zbog rutinskog pregleda :) Bila je jedna trudnica koja je inače zapravo jako ružna. Ima ikserice*, jaako je dalekovidna*, kratke kose je i ružna zapravo. Ali je i sretna i plaha nekako kao da čuva to dijete u sebi i kao da se sada već s njim igra. I jednu sam vidjela kojoj je ovo drugo dijete već, prekrasna je, sitna, stalno se smije i opravdava m. sestri jer je tako mršava. Poput mene. 48 kila :D* Preslatka je!!
Uglavnom, sigurna sam da će se muški brinuti za svoje djevojke, budući da ih ne razumiju. Muški ginekolozi su mi draži nego ženski. Ipak oni nemaju to čime se bave pa su puno pažljiviji i profesionalniji. I opet, sve koje vidim, koliko god sretne bile, one su tamo same. I osjećaju se same. I nasmiješe i spuste pogled i nestane im smiješak kao da su same. Treba im netko, gotovo više nego ikome.

Priznajem da sam tako sebična, najveći strah mi je da ću biti sama. Ne da me nitko neće voljeti, ne, meni ljubav pristaje. Volim. Znam da ima onih koji Nikada neće otići. Ako i odu, nema veze, ode i identitet :'.
Nego me strah da se ne ponovi ono što se nekada događalo, a to je da čekam satima i danima da netko dođe po mene, a nema nikoga. Nigdje. Nigdje.

--
* noge koje idu u oblik slova x
* vidi se na jaako iskrivljenom dojmu očiju koji daju naočale
* udebljala sam se :)

Sigurno svi znate da djeca plaču kada se rode. Ha! Ali sigurno ne znate da do trećeg mjeseca nemaju suze.

Oko mi je trenutno područje zanimacije.. maturalni rad..
Poznato je da gmazovi imaju okomite zjenice. A mislim da nije toliko da koze imaju vodoravne. ..jezivo mi je to u koza bilo uvijek.

Prije par dana sam ježa bila držala. Još uvijek mi se vide tragovi bodlji. Prvo se je bio sklupčao, ali kasnije se otvorio pa sam ga i po nosu i mekanom trbuhu mogla maziti :) :) Baš je bio mekani. I slatki je bio! Nije bio uplašen :)

Danas mi se osvetila moja lijenost. Ponekad kada idem tam gdje živim, uđem na zadnja vrata u tramvaj tako da čim izađem točno dva metra prošetam do busa, onda u busu odem do zadnjih vrata i sjednem se tako da mi je gumb Stop jako blizu. Kada bus stane izađem i prošetam opet točno dva metra jer stoji ispred zgrade gdje sam :) Ta stanica nije jedna od onih na kojima se nužno stoji, ali moja bezobraznička mogućnost iskorištava to. I tako se vozim danas busom, s tim da sam ušla ni pola ulice dalje od zgrade i skužim da svjetli Stop, ali i da se bus ne zaustavlja jer tipkalo ne radi.
Nema veze, dan je lijep.

Moram malo poraditi na sebi.

Jel predmet više osvjetljen ako je proziran ili ako nije? To mi je novo pitanje. Može ne biti uopće diskutabilno ako je količina svjetlosti jasno određena, ali ako nije, a ako će netko odgovoriti, neka zamisli tako da bude diskutabilno :)

Otac je sav u dionicama, rekao da je sada većinski vlasnik svog života. Što bi značilo da ako po njegovom normalan čovjek živi sto godina, onda on ima preko pedeset. Ima glupu logiku i glup smješak na licu dok to govori. Zanesen je previše.

"Morat ću se čak potruditi da budem prvi" -ovo čujem kad se igraju igrice.

Mislim da mi je najtužniji osjećaj kada pročitam "vlasnik igre vas je isključio" :( Još kad se sjetim u kojoj igri :((

Ali zato! Prijateljica i ja smo igrale Čovječe ne ljuti se :D --na poleđini maske - Sanaderove face iz Večernjeg lista* sam nacrtala 52 polja. Znam da ih je toliko, brojala sam :/
Ispalo je ružno pa mi se prijateljica rugala pa sam je tužno pogledala pa smo se počele smijati :) Da ne izgleda jadno kako pogriješim u razmjeru crtanja krugova sam mostove dodala pa je bolje :D
Kockice su nam bile one u prozirnim životinjama (njena pas, moja kokoš) koje se dobiju u Kinder jajima. Njene figurice su bile Tic-Tac, moje čokoladni cornflakes. Baš sam bila sretna :))

--
* To je ono lice gdje Sanader ima sat ovo glave. I izrezuju mu se oči i usta.

Mi smo pametne.
B: Shvatila sam zašto se kaže da netko nema soli u glavi. Nekada kada je ropstvo bilo u modi, tim ljudima nisu davali soli jer kada čovjek ne jede sol, onda radi sve što mu kažeš, budu zombiji.
A: Možda im treba Cl.
B: Možda.
A: Zašto onda ljudi nisu zeleni?
B: Stvarno..možda zato što nisu tako pametni, a...vidiš! Vanzemaljci su možda zeleni zato što jedu puno soli!

Inteligentno.

Kupila sam Mach3 i vjerujem da sad imam najglađe noge u gradu 8)
kupila sam i ljubičasti lak XD

Najdraže mi ptice vječno pokušavaju na mojoj terasi napraviti gnijezdo. Sada ima je napokon uspjelo, imaju male kosiće :D

Ovo je već postalo ozbiljno. Prigovaram nekima zbog toga, a razvijam ovisnost o internet igrici. Čovječe ne ljuti se.
Idem se igrat.

Napokon znam i ovo. Iako je koralj životinja, biser mi se više sviđa jer je i nakaza i ljepota.

Pokušavam već predugo sjetiti se dobrog horrora, to su oni koji dobro završavaju (nije umjetnost kada imaju negativan kraj. Pozitivan, a horror je pravi..to je umjetnost!). Dosie X i Alien su legendarni. U sebi imaju i pozitivnih strana, a ipak su najstrašniji.

Otac se opet mijenja pa i mene pokušava učiniti religioznom. Podmićuje me. Za Uskrs mi je poklonio časopis. Geo. Ima o Imhotepu unutra. To je čovjek zbog kojeg mi je sada sasvim u redu biti arhitekt i sasvim u redu poštovati trokut i piramidu. /prva piramida je izgrađena po njegovom nacrtu/

Za prošli post:
Besmrtnost nije samo fizička, više je onda kada te nakon smrti ne zaborave, nikada.
Oda radosti je Europska himna, da. I pjeva se na francuskom. Stavila sam u box. Inače bih je izbrisala, ali sam se previše namučila s pisanjem slova koja sam morala tražiti na internetu, budući da nisam našla pisani oblik pjesme. Nije potpuno točna, neka slova iskrivljeno objavljuje pa nemaju akcenata ili su promijenjena.
Umjesto Flandre bi mi rekli Croatie, a umjesto Dunkerquois bismo rekli Zagrebois npr. :)

Update 17.04.2007.-prebačenje himna Europe u post da mi ne kvari box:
HYMNE EUROPEEN

Enfants des villes lointaines
Des pays du Monde entier
Ecoutez nos voix sereines
Chanter cet Hymne a la paix
Que vos voix aux nôtres se melent
Pour entonner ce chant glorieux
Pour que naisse une ere nouvelle
Sur notre planete bleue.

Si le meme esprit anime
Votre coeur, a votre tour,
Dites-nous que tout chemine
Vers la paix et vers l'amour.
Plus de haine, plus de misere
Adieu les larmes, finis les pleurs,
Quand s'effondrent les frontieres
Se leve enfin le bonheur.

Si tous les enfants du monde
Voulaient se donner la main,
Ils formeraient une ronde,
Une ronde de copains.
Ils diraient a tous les hommes
"La paix sur terre viendra enfin!
Nous le jurons, nous qui sommes
Les adultes de demain".

Nous les enfants de la Flandre
Nous les petites Dunkerquois,
Nous voudrions bien entendre
Partout cet "Ode a la joie"
Que l'écho de ce chSur parvienne
Partout, emporté par le vent,
Aux nations européennes
Et sur tous les continents.

Najveći cilj: postići besmrtnost.
Najveća želja: biti sretan.

Što treba čovjeku osim sreće?
Baš ništa. Nema se što drugo tražiti!

Ugasite svjetla.
Tako bi to Jura rekao.

Bilo bi lijepo kada bi nakon himne mogli doći sretni uzvici.
Ali to nije pristojno. ?! :(
Ali pristojno je pljeskati na Odu radosti, naravno da je, nepristojno je drugačije. Tako lijepo može samo gluh čovjek napraviti.

Vidim Whitney Houston jučer u filmu i pitam: "Jel to dokumentarac?" ..
"Da, Kevin Costner glumi u svakom dokumentarcu." oh.

"Znaš što mrzim kod tebe Rasputine? Sve."
Corto Maltese - crtani film od: Hugo Pratt.

Hvala na svim savjetima. I čitala sam lektiru. Da ispravim tri jedinice.

Primjetila sam da mi se kiše kada imam ekstremno perverzne misli kada sam sama.

I zato volim vidjeti početak jutra, da mi to bude jasno.

'Gone With The Wind'. Dam se kladit da netko misli da su prijevodi "Prohujalo s vihorom" i "Zameo ih vjetar" različiti filmovi. Ali nisu. Različiti prijevodi, a tako poznati. Svašta. Strašno.

Umjesto da čekam da završi nastava i da mi praznici uskoro počnu, nastava je za mene jučer završila, a praznici i neće tako brzo početi jer sam bolesna! :( Pozitivno je to što sam sama doma pa mogu spavati :D i to što sam u onih par minuta kada sam bila budna jučer nalakirala nokte u crveno. (Ne volim lakirat nokte inače. Za tim i nema potrebe kad su uvijek kratki. Ali stvarno ne izgledaju loše, zapravo jako dobro izgledaju! :) ) I pijem mlijeko. (Inače nikad ne pijem mlijeko. Fuj fuj fuj. Nikad nisam voljela životinjsko, nikad, samo kozje mogu podnijet. Kravlje je užasno. I u kavi i u čaju i u svemu. Fuj. Al samo mlijeko :) )
I moram reći kako mi je dobar razlog za piti ga: tak sam bolesna da ne osjećam odvratan okus pa to iskorištavam u svrhu zdravlja! :D a i crveni lak ide uz bijelo mlijeko. :O

Pošto sam slici dala naziv, a mozak mi je prazan od bezobraznog spavanja, sad mi je opet u mislima nejasnoća zašto ljudi tako polude kada ih se uspoređuje sa životinjama i kada se razni nagoni i instinkti također pripisuju istima. Svi se slažu da je njihov život i bolji i čišći i baš mi je sinulo da se zapitam hoće li prije čovjek pobit sve životinjice ili će ga mravi nadživjeti?
Baš sam mrave za primjer morala uzeti, tak su složni i brzi i mali i žilavi da osjećam strah od njih.
Sad se več pitam tko je na višoj razini - životinje ili mi?

Studentski Centar
Filozofski fakultet
Kineski restoran najdraži restoran u Šenoinoj
Botanički vrt najljepša japanska poezija se čita tamo
Kolding Cafe Berislavićeva, lijevo u podrum, kao u stanu
i još lutanja :)) Pusa Tanji :)
Kazalište Gaudeamus wow
Opet na predstavi. Ali moram obavezno spomenuti!!! Na na na

Samo da znate da svi nose tajice i štrample, marte ili štikle, tako da čak i ako vas ne zanima FENOMENALNA gluma, MORATE gledati!!!!!!!!!
Link genijalne clockworkorange!
Obavezno!!!

_
S. i M. proslava rođendana više nije spadala u jučer ;))