Nešto mi se dogodilo sada, ne znam što, mijenjam box, mnogi neće promjene niti zapaziti. Sve slike imaju imena, ni jedan post nema kategoriju.
Već dugo vremena sam jako iskrena. Od danas sam shvatila da sam u zadnje vrijeme još jedno obilježje dobila, odlučna sam. Lažem samo staroj i ponekad raski.
I sada, budući da ću maknuti to sve iz boxa želim da ostane negdje zapamćeno, pa može ovdje:
Izlasci Sunca. Zalasci su mi depresivni jer je to kao da dan nestaje, a u izlasku vidim novi dan s novim mogućnostima i to mi daje adrenalin za opuštanje. Meni treba adrenalin za opuštanje.
Mak je apsolutno najdivniji cvijet ikada. Korov je. Hahaha. Nije to korov, treba znati uzeti ga bez da mu se latice rasipaju. A i pupoljak i ocvat su mu najljepši.
Držim se istočnjačke teorije. Cvijeće je mnogo ljepše neubrano. Prvi pravi haiku koji sam pročitala govori o tome.
Kos mi je najdraža ptica. Kažu da su mi kljucali na prozor kada sam dijete bila i da su to radili sve dok me ne bi vidjeli, onda bi skakutali.
Krijesnice i sjajbube. Ne možeš reći da kukce ne voliš jer su i oni kukci. Volim i pauke i zmije i zmajeve. Sve je u istom rangu. Bubamare su malo ispod. Mravi me plaše samo jer su sitni, brzi i sposobni (zadnje je najstrašnije) i cvrčke ne volim jer liče na skakavce, a skakavce ne volim jer sam bila na mjestu gdje ih ima mnogo previše, dobiješ osjećaj da si im plijen.
Brusnice su mi najdraže voće. Kiselo slatko.
Cimet je predobar. I papar. Kada sam još trenirala mi je trener zabranio da ga jedem. Jer stalno sam ga jela. Trenirala sam tenis tada, da ne pitate.
Često u inverziji govorim. Primjećuje se.
Kada pogriješim banalno kažem "Ispričavam se" a ne "Oprosti/te". Ne znam zašto, ne volim to kod sebe.
Pišem tiskana slova u jednom potezu. Iako nisu tiskana jer ih pišem rukom, rekla bih velika, ali nisu ni velika tako nego znate svi na što mislim, nemojte me ispravljati. Inače mi rukopis ne možete analizirati. Imam ih mnogo, ali uistinu je moj onaj koji je 'školski'. Pišem čistom kaligrafijom.
Kamenje. Poludrago.
Kashmir. Kao materijal i kao pjesma Led Zeppelina kada čitam Higijenu ubojice.
Kosa. Kao jedna od boljih predstava i jedan od realnijih filmova koji prikazuje hippyje onakvima kakvi su bili, a ne kakvi su trebali biti. Većinom šteta kvazi pokret. I kosa kao kosa, ne ono čime se kosi nego dlake. Znate što je perverzno? Češljat se za stolom. Nije privlačno.
Breze su mi najdraže drveće jer su jedina vrsta drveća koja u meni izaziva prave emocije nevezano uz izgled.
Nisam neki ljubitelj filmova. Najdraži žanr mi je mjuzikl. Te volim.
Snjegovići i strašila su najbolje figure običnog svijeta.
Jantar i vosak su najbolje čvrste stvari. Kao med i smola.
Smeđa boja mi je najdraža.
Indigo plava se vidi prerijetko.
Vjerujem u Vjetar i plavu Energiju.
Figaro mi je najdraži birc.
Kesten pire i rajčice ne mogu progutati, a dinje samo ne volim.
Narodne izreke me živciraju, osim 'Znam te puško dok si pištolj bila!'. Ne živcira me zapravo zato jer nije narodno.
Alergična sam na vunu, jagode i Sunce.
Ne šminkam se i ne češljam. Ne čupam obrve. Nemam probušene uši. Zato jer svoje obrve i uši volim ovakvima kakve jesu jer su najljepše.
Privlačni glumci: Johnny Depp, Jude Law, Sean Connery i Malcolm McDowell
Privlačan pjevač: Axl Rose.
Palim se na žive.
Pjevači najboljih glasova: Freddie Mercury, Aki Rahimovski, Robbie Williams.
Muzika koja je i prije prvog trenutka u meni: Depeche Mode, Prodigy, Asian Dub Fundation.
Jim Morrison, Incubus.
Pjesme: Black Coffee, I'm a Rainbow too.
Sad mora da me poznajete.
Post je objavljen 19.04.2007. u 20:42 sati.