* Prvi dan u jaslicama su mi dali pola šnite kruha i salamu. Nisam još znala ni sjediti, kamoli stajati. Ali je jedan dečko znao trčati (i kada bi pao se nije mogao ustati ali nema veze :). Taj prvi dan kada smo jeli, zatrčao se i u trku mi uzeo salamu. Kažu da sam ga samo gledala zbunjena. Majka je to vidjela i rekla tetama da mi daju drugu salamu. Rekle su da neće, ako budem jela samo kruh, naučit ću se držati prst na salami.
Životna škola počinje u jaslicama, krasno. Prije hodanja, govorenja i mišljenja. Da se usadi instinkt.
Što je i jednom rezultiralo da sam se maknula od stola i otišla do wca rekavši roditeljima da mi čuvaju kruh.
* Prva sam naučila puhati nos. U jaslicama. I to je jako kul i primjer je roditeljima da se tako malo dijete može nešto naučiti. A to je bitno. Nisam bila slinava :)
* Otac me znao često ostaviti kao dijete da vidi kako ću se snaći. Na minskom polju nije bilo najgore, jer nije prvi put to učinio, ali je bilo najupečatljivije. Sakrio se tako da mu samo čujem glas. Rekao je da slijedim otiske vojnika pa da mi se ništa neće dogoditi.
Jesam, očito.
Pitala sam ga kako mi to može učiniti. Odgovorio je da ću preživjeti ako ću slušati, da ću preživjeti samo ako zaslužujem to.
Post je objavljen 27.04.2007. u 09:10 sati.