Stalno trudnice viđam. One su najljepše žene. Ne samo zato što nose u sebi život već i zato što im tijelo toliko pozitivnih stvari izvlači iz svega da im je koža zdravija nego ikada, da se bolje osjećaju nego ikada. Bila sam kod ginekologa danas. Ne zbog trudnoće, zbog rutinskog pregleda :) Bila je jedna trudnica koja je inače zapravo jako ružna. Ima ikserice*, jaako je dalekovidna*, kratke kose je i ružna zapravo. Ali je i sretna i plaha nekako kao da čuva to dijete u sebi i kao da se sada već s njim igra. I jednu sam vidjela kojoj je ovo drugo dijete već, prekrasna je, sitna, stalno se smije i opravdava m. sestri jer je tako mršava. Poput mene. 48 kila :D* Preslatka je!!
Uglavnom, sigurna sam da će se muški brinuti za svoje djevojke, budući da ih ne razumiju. Muški ginekolozi su mi draži nego ženski. Ipak oni nemaju to čime se bave pa su puno pažljiviji i profesionalniji. I opet, sve koje vidim, koliko god sretne bile, one su tamo same. I osjećaju se same. I nasmiješe i spuste pogled i nestane im smiješak kao da su same. Treba im netko, gotovo više nego ikome.
Priznajem da sam tako sebična, najveći strah mi je da ću biti sama. Ne da me nitko neće voljeti, ne, meni ljubav pristaje. Volim. Znam da ima onih koji Nikada neće otići. Ako i odu, nema veze, ode i identitet :'.
Nego me strah da se ne ponovi ono što se nekada događalo, a to je da čekam satima i danima da netko dođe po mene, a nema nikoga. Nigdje. Nigdje.
--
* noge koje idu u oblik slova x
* vidi se na jaako iskrivljenom dojmu očiju koji daju naočale
* udebljala sam se :)
Post je objavljen 18.04.2007. u 19:31 sati.