Prošla je kvadrilja, rekord je oboren, imam plavu majicu (plešem muško ;) s Adaletom ;)) ) i ružičastu zviždaljku na narančastoj špagi il što to već je (treba spoj boja primjetiti :D). I imam sjećanje na glupe ljude koji su imali pola trga za prolaz ali su se morali provlačiti pored nas jer im je zabavno i onemogućivati nam da vježbamo mi, maturanti (mladi) koji plešu (zdravo) na njihov ponos (bravo) u njihovom gradu (bravo opet) i nije ih ni najmanje sputavalo to što su plesači očajni zbog njih i što živciraju sve tim sputavanjem. Al to nije ni bitno naspram još nečega. Plesačice su imale kišobrane. Šišmiš ima četiri 'slike'. (Šišmiš je muzika na koju se pleše.) U trećoj 'slici' ti se kišobrani koriste.
Uglavnom.
Jer ljudi kradu kišobrane.
Nemam komentara na mentalitet pojedinaca.
Što biste učinili da ste plastični kirurg i da za mafiju obavljate neke operacije za koje žene znaju i da kada završite jednu vam mafijaš kaže da izvadite ženi bubreg, vi kažete ne, on vam upuca jednog od dvoje partnera, ponovi da izvadite bubreg i..i što biste učinili?
Hajde, recite to! (Izvadili bi bubreg.) A da prijeti samo vama? Reži me, da.
Christian Poul Alvensen,
Dan savšen bi bio proveden u samoći.
Samo jedan da se nitko ne brine. Ponekad s nekim tko mi nedostaje.
Na čovjeku me privuče misao jer je zbog nje lijep i poseban i divan i ima sve karakteristike čovjeka koji privlači. Inteligencija i način razmišljanja koja neosporivo izlazi na oči.
Ništa me ne čini ljutim. A Ništa bi me činilo ljutim.
Preteško mi je reći bih li htjela voljeti ali budem. Bih jer želim voljeti. ;)
Post je objavljen 20.05.2007. u 23:23 sati.