skolioza

srijeda, 15.03.2006.

joie de vivre

Kad spomenem operaciju svojim starcima, postane im vidljivo neugodno i automatski krenu s komentarima kao: "pa popravilo ti se, da samo znaš kako su ti leđa prije loše izgledala" ili "ma ja uopće ne znam što ti hoćeš, to uopće nije po život opasna bolest, pa vidiš na tv da ima još zgrbljenijih ljudi"! ili "budi sretna što imaš samo to, poznanik XY ima rak, pa ti gledaj!". Tata mi je tako naložio da samo trebam nositi malo šire majice i sve će biti ok. Što je mene navelo da provjerim u ogledalu kako sjedim. Nosila sam crnu usku majicu i primijetila sam u ogledalu da mi se otraga na leđima ipak ocrtava grba i totalno sam se uspaničarila. Do sad sam naime uvijek uspijevala kaširati leđa - prvenstveno tamnim majicama, a gdje ćeš tamnije od današnje crne i opet se vidi!!!! Sad fkt ŽELIM da mi netko više prišarafi tu metalnu šipku za kičmu!

To sve na stranu, danas je bio jako poseban dan. U Indiji se danas slavi HOLI, festival boja. Svi se naroljavaju i drogiraju i onda se gađaju bojama. Ne zvuči loše. Kao neki prototip paintballu uz obavezno ušlagiravanje. Ali nije mi zato dan poseban.

Danas je poseban dan zbog toga što su se ljudima koji su meni važni desile važne, a nekima od njih čak jaaako važne stvari. Najbolje je to da te stvari ni trunčicu nisu međusobno povezane. Moj brat, pa V, pa A, pa M - svima njima se danas desilo nešto za njih jako bitno i strahovito lijepo. Ushićena sam i opčarana i sretna i ponosna na njih. Jako vas volim!
- 22:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #