skolioza

lijenost je najgora bolest

To je uvijek govorila moja pokojna baka….imam neki osjećaj da će ovo biti duži post:

1. Eliase: dobrodošao na moj blog! Trenutačno si sama vodim program vježbi, što je neka kombinacija različitih vježbi različitih fizioterapeuta različitih zemalja u različitim vremenskim periodima. Zadnje vođene vježbe su trajale više od godinu dana kad sam išla na fizioterapiju u Mihanovićevoj, sve dok nisu ugasili termin za skoliozu. Meni je tamo bilo izvrsno: mala grupa, individualne vježbe, razgovori s terapeutimaInjama koji su svi mojih godina ili malo stariji, plivanje sama u bazenu – i najbolje: nije me ništa koštalo. Jednog dana prošle godine odvratna sestra (o njoj ću pisati drugom prilikom, dovoljno je znati da je jadna, patetična, zla i ružna) na dogovoru za termin vježbi objavila kako se moja skupina ugasila i kako moram ići ma vježbe s penzićima. U par navrata sam čak i išla na te vježbe, na kojima svi intenzivnije bulje jedni u druge nego što naprežu mišiće. Kad su me počeli vrbovati stražari kula i ostali sektaši prekipilo mi je pa sam pobjegla.

2. Svjesna sam kako uz solo vježbanje postoji velika mogućnost da vježbe radim pogrešno. To mi nije negativna motivacija i ja svejedno vježbam. Prije mi je bila važna količina vježbi, no sad ih radim manje, ali mislim da ih radim kvalitetnije: kao prvo svjesnija sam svoga disanja, i uživam u vježbama. Ne radim ih zbog učinka (kako bih mogla reći: napravila sam toliko i toliko trbušnjaka), nego je proces vježbanja za mene strašno važan. Udubim se i pokušam se povezati sa svojim tijelom. Pokušavam osjetiti kako moja kičma leži i kako se ponaša dok napravim neki pokret. Kad dobiješ osjećaj o tome, lakše ti je primijetiti sjediš ili stojiš li pogrešno u svakodnevnom životu. I lakše je se ispraviti. Najtoplije preporučam SO (sasvim osobno). Vježbe će ti biti manje tlaka i osjećat ćeš se puno bolje.

3. Isto vrijedi i za Katarinu: moja kičma se drastično pogoršala nakon što sam od danas na sutra prestala nositi ortozu i raditi vježbe. Prestala sam kad sam bila malo starija od tebe. Ne mora značiti da će se i tvoja kičma pogoršati, ali želim da znaš da je moguće – meni se desilo. LiječniciE i fizijatrIce ti mogu dati bolju procjenu o učinku vježbi od mene.

4. Zahvalna sam na svim novim prijedlozima za vježbe. Razmišljala sam o odlasku na jogu i/ili pilates. Zvala sam različita mjesta. Izrecitirala svoju standardnu rečenicu o skoliozi i operaciji, dobila zabrinute odgovore o adekvatnosti njihovih vježbi za mene. Može li netko nešto preporučiti?

5. Jednom ću postati vježbe koje dnevno radim. Pa komentirajte, sugerirajte, pljujte i bljuljte.

6. U svakom slučaju bih rado pročitala Eliasov diplomski. Na što ćeš se fokusirati? Evo mojih prijedloga/pitanja: postoje li neke statistike o tome koliko vježba pomaže kad prijeđeš tinejdžersku dob? Evo tomcat i njegov kostolomac se više nikad nisu oglasili. A ja ih čekam k'o ozeblo sunce. Baš se pitam jel' mogao održati tih svojih 50 stupnjeva ili je napredovalo. Možeš možda pisati o korelaciji odbojke i skolioze. A propos: igrala sam odbojku od 7 razreda do kraja srednje škole..

7. Išla sam u šoping. Deprimirajuće. Moram se operirati.

8. Vidjela sam Madonnin novi spot. Svi vi koji imate skoliozu biste ga trebali pogledati: žena nosi korzet! Sjećam se dana kad sam ja nosila ortozu i sjećam se kako sam ju mrzila (ortozu, ne Madonnu): a vidi sad – još malo pa će postati obavezni modni detalj!!

9. Testovi i pretrage. Telefonirala: Hrvatski zavod za transfuziju krvi, Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba i Specijalnu bolnicu za plućne bolesti. Vremenski utrošak: 1,5 h. Otišla u ljekarnu kupiti sterilnu epruvetu i začetala se s apotekarkom: 30 min.

10. Tanja: hvala na podršci i potpori. VT.

Najgore na poslu je prošlo – sve sam stigla obaviti na vrijeme! Samo što se sad malo osjećam kao Franz Beckenbauer 1990. neposredno nakon što su Švabe osvojile svjetsko prvenstvo. Ne znam što bih sad. Radila sam po cijele dane i odjednom više nema posla. Prazni hod, pa spoznaja kako konačno imam nešto vremena za obaviti proljetni šoping i proljetno čišćenje. Moj cimer (brat) bio je obaviješten o čišćenju, ali ga je izignorirao. Sad razmišljam koliko to da mu naplatim. 100 kn? Mislim da bi to bilo ok. Ne znam u stvari koliko čistačice (stanova, ne javnih prostora) dobivaju po satu, ali budući da sam očistila zajednički prostor, trebala bih mu vjerojatno naplatiti samo polovicu stvarne cijene.
Glede šopinga: nitko od mojih prijateljaIca nema vremena! Il' su ispiti il' je posao! Ali S. me nije ostavila na cjedilu. Kaže da mi je donijela nešto iz Japana. Uh, jedva čekam danas popodne!

Hvala Bogu na proljeću! Nisam više zgrčena, ništa me ne boli, vježbe istezanja mi odmah idu mnogo bolje, a trčanje je gušt! Gušt je zapravo i trčati vani po snijegu, dapače to je nešto najbolje – kad osjetiš kako ti više nije hladno i kako se iz pluća kisik širi tijelom. Ali najGORE je natjerati se na trčanje po zimi i mraku. Sad više tih problema nema – Maksimire dolazim!

Jupiii - desilo se!

Ne mogu doći sebi. Hvalahvalahvalahvalahvalahvala! Javile su mi se prve osobe sa skoliozom! Ne možete si zamisliti moje oduševljenje! U mojoj glavi oluje pitanja za Zlaju i t.o.m.c.a.t.-a: kako, kada, zašto, gdje, tko, koliko dugo, komplikacije, uspjesi, zadovoljstvo, smeta li, boli li, je li opasno….popis pitanja u mojoj glavi je beskonačan. U znak zahvalnosti stavljam vaše linkove na svoj blog, ako nemate ništa protiv. Ohrabrujem druge da se priključe, jer od izmjene informacija svi samo možemo profitirati.

I dok se u međuvremenu ostvaruju moji priželjkivani blogerski snovi, u stvarnom životu sam suočena s apsolutom: posao, posao, posao i još više posla. Zaboravila sam da imam kičmu – sve dok ne prođe deadline. Nemojte nestati!

čovjek koji je prodao svoju dušu na eBay

Zanimljiv koncept - ateist je prodao dušu za 504 dolara na eBay i dao ju vjernicima na raspolaganje. Vjernici su platili ateistu što ga smiju pokušati uvjeriti u to da Bog postoji. Nadam se da je svima jasna futilnost i ironija situacije. Ako nije, ni Bog vam ne može pomoći.

A za sve jehovine svjedoke, stažare kula, svami-đije i ostale, čiji kolačići, mirisni štapići i ukrasi "šatro" ništ ne koštaju, imam poruku: ne samo da ste zakasnili i da nemate pojma o vrbovanju sljedbenika - ma, vi ste bebe u povoju za ovog frajera!

ništa nas ne smije iznenaditi

Danas mi je bilo teško nositi kriva leđa i tešku torbu po cijelom gradu - bole me leđa, zdjelica, desno rame i desna ruka. Desna noga se uvrće prema unutra. Istežem se cijeli dan, ali ne pomaže.

INAČE: U tijeku su moje finalne pripreme za dogovaranje pretraga po bolnicama. Cilj mi je ne izgubiti više od 96 sati na pretrage, krvne analize i testove. Da vidimo hoću li uspjeti!
Slijedi jedan primjer kako se ne bi trebalo raditi.


Zovem bolnicu1 da se naručim za laboratorijske pretrage:
- Dobar dan, molim vas xy laboratorij. Zvoni.
- Laboratorij.
- Dobar dan, ja bih se naručila za pretrage.
- A kakve?
- Kažem joj.
- Ah, mi vam to ne radimo, nazovite xxxxxxx
Hvatam olovku, zapisujem. – Hvala. Zovem broj.
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Ja bi se kod Vas naručila za pretrage. Kažem koje.
- I što još?
- Uhmm, hmm, ne znam. (abnormalan rad srca?)
- Znači vi samo trebate te pretrage?
- Hm, da?
- Onda morate nazvati ambulantu. Ali......žžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžž... (background noise)
- Halo?
- Evo, zapišite broj. Doviđenja.
Zapišem broj. Nazovem.
Zvoni dva puta, a onda se javi žena:
– Telefon je isključen, zovite poslije 10h. I poklopi slušalicu.
Molim? Isključččenn?
10.03 sati. Poslušala vijesti na Plavom 9. Urednik kao i uvijek Raško Horvat. Zovem.
Javlja se ista žena:
- Telefon je još uvijek isključen, zovite kas....tu-tuut.

Odlučim se spremiti i poći u bolnicu1. Ovo nema smisla. Uđem na glavni ulaz i nađem zgradu za svoju tegobu. Popnem se na 2. kat, gdje sve vrvi od ljudi. Imam osjećaj kao da sam u mravinjaku i pitam se da li mi bolnice izgledaju neobično živahno zato što postajem svjesna vlastite smrtnosti. Sestra iziđe iz sobe za prijem. –Izvolite? – Ja sam došla da se naručim za pretrage. – Mi te pretrage ne radimo. Odite u staru zgradu preko puta. Iziđem van i sve nove zgrade. Moram nekoga pitati. Šačica studenata pokaže mi put do željene destinacije. Opet pogrešno, tu su neki radovi. Pitam radnika koji gablecuje uz prolaz. Objasni mi. Zgrada nije ni stara niti preko puta onoj prvoj. Enivejz: Konačno unutra: bakice čekaju i pripovjedaju si svoje bolničke avanture. Mislim si kako sam prije par godina prezirala te penzionerske razgovore kad bih ih načula u tramvaju. A sad se već mogu zamisliti kako ću s njima na odjelu gledati slike unuka i raspravljati o „Explosivu“. Mladosti moja. Moj red.
– Evo, ja bih se naručila za pretrage. Sestra me gleda.
– A imate li preporuku nekog od doktora s odjela?
– Nemam. Samo uputnicu od obiteljske doktorice.
– U tom slučaju ćete na pretrage moći tek za 4 mjeseca.
– Znam da će pretrage biti pozitivne, jer je moja cijela familija imala tu bolest. Ako sad nešto poduzmemo, možda neću morati na operaciju. (Znate, ja za 3 do 6 mjeseci idem na mnogo važniju operaciju i ne mogu dopustiti da me ovo zezne.)
– Ja tu ne mogu ništa.
– A kako da dođem do preporuke jednog od doktora s ovog odjela?
– Isto se morate naručiti za 4 mjeseca.
– A ako platim?
– Gleda me bez riječi. Ne znam dešifrirati pogled. (da sam barem više varala u školi!) Očekuje li cifru ili ispriku?
– Dobro, naručite me onda za pretrage.
– Mi ne radimo sve pretrage koje ovdje pišu.
– Svejedno me naručite.

Odlučim okušati sreću u bolnici2. Tamo sam operirala krajnike, a i manja je bolnica, pa se odmah snađem.
- Dobar dan. Radite li ovaj tip pretraga?
- Ne.
- (Pošteno). A koje bolnice ga rade?
- Odite u bolnicu3.
Zahvaljujem. Odlazim u wc. Ova bolnice ima najpristojnije wc-e u Zgrebu. Naravno da nema sapuna i wc papira, ali je barem čista. Bolnica5, u kojoj ću imati big surgery, ima ogavne wc-e unatoč papiru i sapunu. Čistačice ih izgleda ne čiste nego samo ulaze u prostoriju s lavaboom kako bi umetle više sapuna i zelenih papira za ruke birsat. Mislim da ne zalaze tamo where the action goes on, jer tamo nikad nema papira.

Bolnica3.: Odjel pronalazim planski i čak koristim lift. Ovdje me mogu ugurati za 3 mjeseca, ali moja doktorica nešto mora nadopisati na uputnicu. Rade sve testove izgleda. Osjećam kako se manji broj endorfina otpušta u moj krvotok. Hvala i doviđenja.

Čim sam izašla na cestu, zovem brata. Ej, ti si dobar s tom doktoricom, a ona je jednom nešto sredila za našu babu, jel se može raspitati-hitno je (naravno). Brat zna sve. Javit će mi. Čekam. Ubrzo telefon zvoni – nema problema. „Sutra ti je termin, javi se doktoru, reci da te poslala ta i ta“. Hvala buraze.

What’s it anyway?

Prije nego krenem, želim reći da sam sve informacije prikupila preko interneta i logičkim zaključivanjem. Ako netko zna nešto više ili bolje, molim ga/ju od srca da me ispravi i da mi proslijedi adekvatnu literaturu, za koju bih bila jako zahvalna.

Skolioza je poremećaj mišića i kralješaka koji rezultira iskrivljenom kičmom. Kralješci se prvo „nagnu“ na jednu stranu, a zatim se zarotiraju oko osi kralješnice. To se može desiti i dva puta, onda imate dvostruku skoliozu, kao što je imam ja. Kad se kralješci dovoljno zarotiraju, postaje vidljiv gibus ili od milja – grba.

80% slučajeva skolioze su idiopatski, što znači da nitko ne zna što im je uzrok. Zna se, međutim, da cure 6 puta češće obolijevaju. Od skolioze veće od 20 stupnjeva pati jedna na 2500 osoba. (I'm so very special!) Obično se skolioza prvi put zamijeti u predpubertetskoj ili pubertetskoj dobi, a najbolje ju je liječiti za vrijeme rasta kralješnice, odnosno ako se liječi operativno, najbolje je da se operira negdje pred kraj rasta ili taman kad završi rast.

Liječenje se sastoji redovito od vježbi za kralješnicu, koje se kombiniraju s nošenjem tzv. steznika iliti ortoze. Steznici nisu baš najudobnija stvar za nositi, ali pozitivno je to što uz pomoć njih možete svakom "pokazati" vaše čelične trbušne mišiće.



Kad je skolioza toliko progresivna da ni steznici ni vježbanje ne pomažu, mora se na operaciju. Operacija se sastoji iz toga da se pacijentuIci uz krivu kralješnicu pričvrsti metalna šipka, koja onda sprječava daljnje napredovanje bolesti. Postoje dva osnovna pristupa ovisno o kojem se tipu i stupnju skolioze radi:

a) ulazi se s leđa. PacijentIca leži na trbuhu.
b) ulazi se sa strane. PacijentIca leži na strani. Često se mora ukloniti jedno ili dva ili već po potrebi koliko rebara da bi se došlo do kičme.
c) Kombinacija a) i b). Nekad se vrše dvije operacije, a nekad se obavi sve odjednom: prvo b), nakon toga a)

Mislim da je dosta za danas. A propos, spomenuh krvne nalaze u prošlom postu:

Laboratorijska hematologija i koagulacija:
SE mi je 2 i preniska
MPV mi je 10,6 i previsok/a. Nemam blage veze što to je.
INR je 1,03 i prenizak/ka. Što god to bilo.

Klinička biokemija:
ALP 42 i nisko. Isto nemam pojma što to je.
Na mi je na granici: 136,4. Najniža normalna vrijednost je 137.
Fe ovaj put nisu mjerili. A to me baš zanimalo! Nakon što sam 3 tjedna pila heferol i imala okus metala u ustima. *eewww*

Yoshimi Battles the Pink Robots

Danas sam nešto sentimentalna. Ovu pjesmu Flaming Lipsa posvećujem svim suborcima protiv zlih roza robota, birokracije i mediokriteta.

Her name is Yoshimi - she's a black belt in karate
Working for the city - she has to discipline her body -
Cause she knows that it's demanding to defeat these
Evil machines - I know she can beat them -
Oh Yoshimi
They don't believe me
But you won't let those
Robots defeat me
Oh Yoshimi
They don't believe me
But you won't let those
Robots eat me
Those evil natured robots - they're programmed to
Destroy us - She's gotta be strong to fight them -
So she's taking lots of vitamins - cause she knows that
It'd be tragic if those evil robots win - I know
She can beat them

PS: Leđa su danas dobile masažu, pa je odmah sve ljepše. Analiza krvi nije baš najveselija, o tome više sutra. Laku noć!

joie de vivre

Kad spomenem operaciju svojim starcima, postane im vidljivo neugodno i automatski krenu s komentarima kao: "pa popravilo ti se, da samo znaš kako su ti leđa prije loše izgledala" ili "ma ja uopće ne znam što ti hoćeš, to uopće nije po život opasna bolest, pa vidiš na tv da ima još zgrbljenijih ljudi"! ili "budi sretna što imaš samo to, poznanik XY ima rak, pa ti gledaj!". Tata mi je tako naložio da samo trebam nositi malo šire majice i sve će biti ok. Što je mene navelo da provjerim u ogledalu kako sjedim. Nosila sam crnu usku majicu i primijetila sam u ogledalu da mi se otraga na leđima ipak ocrtava grba i totalno sam se uspaničarila. Do sad sam naime uvijek uspijevala kaširati leđa - prvenstveno tamnim majicama, a gdje ćeš tamnije od današnje crne i opet se vidi!!!! Sad fkt ŽELIM da mi netko više prišarafi tu metalnu šipku za kičmu!

To sve na stranu, danas je bio jako poseban dan. U Indiji se danas slavi HOLI, festival boja. Svi se naroljavaju i drogiraju i onda se gađaju bojama. Ne zvuči loše. Kao neki prototip paintballu uz obavezno ušlagiravanje. Ali nije mi zato dan poseban.

Danas je poseban dan zbog toga što su se ljudima koji su meni važni desile važne, a nekima od njih čak jaaako važne stvari. Najbolje je to da te stvari ni trunčicu nisu međusobno povezane. Moj brat, pa V, pa A, pa M - svima njima se danas desilo nešto za njih jako bitno i strahovito lijepo. Ushićena sam i opčarana i sretna i ponosna na njih. Jako vas volim!

preoperativna obrada

Dobila sam od doktora listić s popisom pretraga koje moram obaviti prije operacije: Piše ovako:

Molimo Vas da pri dolasku u bolnicu sa sobom ponesete:
Laboratorijske nalaze – ne starije od tri mjeseca
kks
se
guk
urin
urinokultura (mora biti sterilna)
koagulogram
bilirubin, ukupni proteini
ast, alt, ldh, ck (s), gt, alkalna fostaza
elektroliti
acidobazalni status
kg, rh faktor
rtg pluća
ekg
ergometrija
spirometrija
uzv srca
bris nosa (mora biti sterilan)
bris grla (mora biti sterilan)
pregled kardiologa

Kad dođem tamo, napravit će mi:
RTG (AP, LL, bending)
Pregled anesteziologa


Uz sve to, moram na redovni pregled hormona štitnjače i moram napraviti test na hepatitis. Zbog putovanja u egzotične zemlje. :-)
Jutros sam trebala ići vaditi krv, ali ne mogu si priuštiti da budem punovremeni pacijent – i ne želim prihvatiti činjenicu da će jedina svrha mog života u idućih par mjeseci biti hodanje po bolnicama i uvjeravanje medicinskih sestara da je moj slučaj hitniji od drugih slučajeva. Da, jer ja dragi moji, nemam vezu u bolnici.

Ili kako bi rekli kod dilberta:

jučer navečer

Nisam još spremna opisivati svoju "bolest", zato evo jedan warm-up post:

V me sinoć ipak uspio nagovoriti da se odem s njim prošetati do grada. V je moj najbolji prijatelj – zabavan, pametan, smiješan, dobar, drag, ciničan, neurotičan, blago manično depresivan i znaju ga prati paranoje – što su sve odlike koje mi savršeno odgovaraju.

Bilo nam je odlično, iako je pred kraj postalo jako hladno. Pričali smo o:

- zadrtim feministicama
- zašprehavanju baba na stanicama. Zanimljivo je što nitko ne zna kako babe na stanicama imaju mnogo poučnoga za reći o smrti i životu. I natprosječno su elokventne.
- njemu i T. To je kao Balaševićeva pjesma. Ne, zapravo kao njegov album. Njihov odnos karakterizira dubina, s kojom se je teško nositi. Ja znam da će na kraju sve s njima biti jako dobro.
- pravdi i nepravdi. pragmatizmu i idealizmu
- otkrivanju bogomdanih talenata
- o svemu što smo prošli kao izbjeglice. I kako možemo doprinijeti boljitku svijeta time što smo u stanju ne projicirati sve loše što nam se desilo/dešava na druge ljude. Time zaustavljamo, barem s naše strane, loše.

Brat i njegova cura su došli po mene, a onda smo išli po moju sestru. Loša organizacija povratka doma rezultirala je u tome da su tri osobe sjedile naprijed, a četiri otraga. Kako bismo izbjegli muriju išli smo dužim putem, a sve to vrijeme sjedila sam otraga u za moju kičmu nepovoljnom položaju. Bila sam zgnječena uz desna stražnja vrata, dok su se cure koje su sjedile u sredini nesvjesno naslonile na moju lijevu stranu. Nisam shvatila da držim njihovu težinu sve dok to one nisu skužile. Čim su izašle van iz auta, počela sam se istezati. Ipak me desna sredina leđa sad malo boli, kao i desni biceps. A desno rame se neposlušno gura naprijed. Živcira me to.

the beginning

ukratko: imam skoliozu i za otprilike 2,5 mjeseca bih trebala u bolnicu na operaciju. Malo se bojim i nadam se da ce pisanje ovog virtualnog dnevnika pridonijeti tomu da se bolje suočim sa sobom uoči neizbježnog(?) događaja. Uz to se nadam preko ovog bloga možda upoznati ljude koji su bili ili jesu u sličnoj poziciji. Možda ipak odustanem od svega nakon dva posta. Vidjet cemo...