|
|
petak, 28.04.2006.
Zwischen Tür und Angel
Nemam puno vremena, zato jedan nabrzaka post: Napravila sam dio testova u okviru predoperativne obrade koju sam najavila u jednom od svojih prvih postova. Dosadašnji nalazi ukazuju na to da nema zapreka mojoj operaciji. Pluća mi doduše nisu u najsjajnijem izdanju (NB iako ne pušim i nikad nisam), a ne pomaže niti to što sam malokrvna. Liječnici i liječnice misle kako imam ispodprosječne rezultate „disanja“ zbog pritiska koji gibus stvara na pluća. Ali još uvijek sam fit, znači unutar normalnih vrijednosti i spremna na operaciju. Jako me raduju uredni nalazi moga testa na hepatitis. Yay! Baš neki dan smo H i ja pričali kako je maltene gore imati hepatitis (C, D) nego aids. Za aids postoje lijekovi, uz više-manje normalan život možeš se popeti na razinu iznad 800 T-stanica, kad prelaziš u tek hiv-pozitivnu osobu, gdje možeš voditi pristojan život. Ako si zezneš jetru, uz najbolje životne navike ciroza vreba pred vratima, a tad bajbaj.
A propos testovi i nalazi: moram spomenuti da sam se iznenadila kako je sve prošlo relativno glatko. Grand total: izgubila sam dva prijepodneva i jedno poslijepodne. Moram ipak priznati da mi je kod prikupljanja testova pomogao tata i usluga Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba da će mojoj doktorici direktno poslati nalaze.
Kod liječnice opće prakse, koja je neka vrsta kontrolne točke, gdje se mjeri moj uspjeh odlaska po bolnicama u potrazi za nalazima, u pravilu moram čekati sat vremena kako bih došla na red. Nije mi dala uputnice za sve testove odjednom, tako da sljedeći put dobivam uputnice za ergometriju, ekg i ultrazvuk srca. Nije mi jasno zašto njih nisam dobila prve, jer se navodno na te testove najdulje čeka. Kako se s liječnicima ne raspravlja, želim živjeti u nadi da ona to sve čini za moje dobro i da ima neku tajnu strategiju za brzo dolaženje na red, koju mi još ne može priopćiti.
|
- 12:21 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
utorak, 18.04.2006.
melem za uši
U nedjelju na kontrapunktu, uletio mi je neki tip po čijem sam sudu imala „savršeno tijelo“. Ovo mi se nije dogodilo prvi put. Mislim da je strahovito smiješno. Možebit da je na tipa djelovala Dove kampanja prema kojoj su sva ženska stvorenja lijepa. Premda prije mislim da sam kompliment dobila zbog mraka, alkohola i dobro kamufliranih problematičnih zona.
Mislim da nisu sve žene lijepe. Isto kao što ne mislim da su svi muškarci zgodni. Ali nitko ne smatra potrebnom kampanju s debelim ćelavcima u zamazanim potkošuljama koji govore o tome kako su simpatično-privlačni. Dove kao da želi prenijeti poruku kako se žene definiraju jedino svojom ljepotom??? (a ne recimo inteligencijom, duhovitošću, uspjehom, bogatstvom…)
Ponekad sam ljuta jer nisam nikome ništa skrivila, pa ipak imam skoliozu. Jer nemam pravo biti lijepa u startu. Tu ne pomažu nikakve patetične kampanje, koje relativiziraju ljepotu. Bolje ću se osjećati kad mi netko malo pripit kaže da imam savršeno tijelo (da sam pametnija, duhovitija itd.) u usporedbi sa svim drugim curama u klubu, nego da mi netko trijezan kaže kako smo sve podjednako privlačne (pametne, duhovite, itd.). Što je tu loše?
|
- 22:15 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
subota, 08.04.2006.
sretan rođendan seko!

|
- 11:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
srijeda, 05.04.2006.
Znakovi, providnost, bankomati, šišanja i majice
Bogovski se ošišao. Sad je jako lijep. Magnet za udavače.. hehe. U tu čast htjedoh kupiti crvenu ljepuškastu ljetnu skupu majicu, jedinu takvu u cijelom Zagrebu. Odluka je bila teška, s obzirom na to da je cijena na gornjoj granici mog budžeta. Popust na gotovinu mi digao moral, pa zamolih prodavačicu da majicu ostavi na stranu na pola sata dok se ne vratim. Otrčah sa Zelom do najbližeg PBZ automata. Utipkam PIN, pita me koji iznos želim podići, pritisnem odgovarajuću tipku. Dobijem poruku: „Unijeli ste pogrešan PIN, molimo ponovite unos PIN-a“. Unesem, opet isti (i uvijek isti) broj, samo da bih dobila istu poruku. I tako, back and forth, par puta, dok nisam prekoračila broj unošenja PINa. Aaaaa! Trčimo do drugog bankomata iskušati sreću. Ništa. Trčimo do banke na Cvjetnom, zatvaraju, ne mogu mi pomoći. (argg! sutra gasim račun u PBZ i odlazim u Zagrebačku – strong resolve!) Da neka dođem sutra. (za kompulzivnog kupca poput mene to znači kraj svijeta – razumijemo se) Očaj na mom licu. Zela se ponudi dići svoje novce na bankomatu Zagrebačke. Dignemo, jurimo u dućan – samo da bismo saznale kako smo zakasnile. Eto ti providnosti!
Kichma update: Naporan dan, mnogo hodanja, djelomično s teškom torbom i/ili knjižurinama. Malo konkretnog vježbanja. Rezultat (fizički): boli rame, boli ruka, boli zdjelica, boli noga, bole leđa. Zijev, baš se umorih. Rezultat (psihički): sretnazadovoljna – svijet je divan kad provedeš poslijepodne s najboljim prijateljem i najboljom prijateljicom.
|
- 11:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|