Nemam puno vremena, zato jedan nabrzaka post: Napravila sam dio testova u okviru predoperativne obrade koju sam najavila u jednom od svojih prvih postova. Dosadašnji nalazi ukazuju na to da nema zapreka mojoj operaciji. Pluća mi doduše nisu u najsjajnijem izdanju (NB iako ne pušim i nikad nisam), a ne pomaže niti to što sam malokrvna.
Liječnici i liječnice misle kako imam ispodprosječne rezultate „disanja“ zbog pritiska koji gibus stvara na pluća. Ali još uvijek sam fit, znači unutar normalnih vrijednosti i spremna na operaciju. Jako me raduju uredni nalazi moga testa na hepatitis. Yay! Baš neki dan smo H i ja pričali kako je maltene gore imati hepatitis (C, D) nego aids. Za aids postoje lijekovi, uz više-manje normalan život možeš se popeti na razinu iznad 800 T-stanica, kad prelaziš u tek hiv-pozitivnu osobu, gdje možeš voditi pristojan život. Ako si zezneš jetru, uz najbolje životne navike ciroza vreba pred vratima, a tad bajbaj.
A propos testovi i nalazi: moram spomenuti da sam se iznenadila kako je sve prošlo relativno glatko. Grand total: izgubila sam dva prijepodneva i jedno poslijepodne. Moram ipak priznati da mi je kod prikupljanja testova pomogao tata i usluga Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba da će mojoj doktorici direktno poslati nalaze.
Kod liječnice opće prakse, koja je neka vrsta kontrolne točke, gdje se mjeri moj uspjeh odlaska po bolnicama u potrazi za nalazima, u pravilu moram čekati sat vremena kako bih došla na red. Nije mi dala uputnice za sve testove odjednom, tako da sljedeći put dobivam uputnice za ergometriju, ekg i ultrazvuk srca. Nije mi jasno zašto njih nisam dobila prve, jer se navodno na te testove najdulje čeka. Kako se s liječnicima ne raspravlja, želim živjeti u nadi da ona to sve čini za moje dobro i da ima neku tajnu strategiju za brzo dolaženje na red, koju mi još ne može priopćiti.
Post je objavljen 28.04.2006. u 12:21 sati.