skolioza

I am BACK!

Tehničke komplikacije, međuljudske peripetije, gosti i putovanja su prošli i svu svoju pozornost u adrenalninsko-predbungeejump-plači-i-očajavaj- raspoloženju usmjerujem na blog. Kako sam već prije pisala, javila sam se Kovačevoj asistentici, teti Ankici, objavila joj da sam napokon dobila zeleno svjetlo za operaciju (neke testove sam morala ponavljati), ostavila broj mobitela i sad čekam da me nazovu. Zazirem od tog poziva i radujem mu se istodobno. Od listopada 2004., kad su me stavili na listu čekanja operacija mi se mota po glavi, čitam o njoj na netu, razgovaram s kim stignem o njoj (s masažerima, fizioterapeutima, kiropraktičarima, liječnicima, studentima medicine, a kad njih nema sve svoje bojazni i nesigurnosti u vezi s operacijom dijelim sa svojim prijateljima). Zar je sad došlo vrijeme? Zar je sad to TO? Pa nisam još dovoljno pripremljena, kako ću ja…aaaa????

Pitanja:
1. Koliko ste čekale od javljanja Kovačevoj asistentici Ankici do dogovora za operaciju i/ili operacije? Kako je to kod vas išlo?
2. Koliko sam razumjela za vrijeme operacije se šarafi stavljaju između kralješnjaka? Jesam li to dobro razumjela? Koliko je vaših kralješnjaka spojeno i smeta li vam to?
3. Zna li netko kako se uploadaju PDF fajlovi na stranicu?
4. (Bojim se….a što mogu?)

Nesigurni?

Pročitajte ovo.

za sve koji se brinu ili se žele brinuti o svojim leđima

Besplatne vježbe za kralješnicu na Zagrebačkom velesajmu. Naravno cilj je da kupite DVD, ali možete otići i kao potencijalni kupci postavljati pitanja o svemu što vas zanima. (kod doktora je to već malo teže, zato iskoristite ovu velesajamsko-kapitalističku pogodnost) Možda upamtite i koju zanimljivu vježbu.

Nastavite komentirati o svojim iskustvima sa skoliozom. Jeste li "narasli" nakon OP? Jeste li operirani s leđa ili sa strane?

Pusa!

Kockari

Prekršila sam protiv svih pravila dobrog ponašanja kad kod doktorice nisam mogla prestati buljiti u muškarca šezdesetih godina sa skoliozom. Bio je visok nekih 1,65m, imao je prosječne, duguljaste noge obučene u bež-hlače prikladne njegovoj dobi. Glavu je držao uspravno, jednako kao i ramena, a pravilno oblikovan vrat zorno je isticao njegovo ponosno držanje. Izgledalo je kao da je cijeli život nosio golem teret na svojim leđima, koji je u međuvremenu, dok su se godišnja doba izmjenjivala srastao s njegovim trupom i postao jedno. Umjesto pravilnog trupa, između slabašnih nogu obavijenih bež hlačama i pravilnog vrata nalazila se KOCKA u kariranom sakou s tamnocrvenom polo-majicom ispod!!!
Buljila sam u kocku u sakou.
Odlučila sam se da neću dopustiti mom trupu da preraste u kocku!

Za sve vas koji ste donijeli sličnu odluku, evo par pitanja:
1. koji tip skolioze imate/ste imali?
2. koliko stupnjeva?
3. koliko imate godina?
4. u načelu: operacija DA ili NE?
5. ako da, što vam je bilo najgore? Odlučiti, operacija, oporavak
6. jeste li zadovoljni rezultatima?


Na koncu, zahvaljujem svima na praćenju bloga, na podršci i dobrim željama. To mi puno znači. Pusa svima!

Sto mu mrkvica!!!!

Ima onih među nama koji se ubrajaju u ljude za koje kažemo da su u životu imali više sreće od drugih. Lako ih je prepoznati, najčešće po stupnju zavisti i mržnje koje drugi ljudi gaje prema njima. Lijepi su, uspješni i sve im lako i uvijek ide od ruke. Često su oni jako svjesni tog nezarađenog blagoslova i hvale se njime kao što parodiraju paunovi u vremenu parenja. Za takve ljude neuspjeh je strana riječ, a kad se desi dovede ih do ruba očaja.
Tako sam neki dan čitala o sasvim „prosječnoj ženi“ koja nakon posla svaki dan otrči svojih sat vremena! I ne samo to – u tih sat vremena još uspije otrčati 12,5 km!!! Svaki božji dan. Nevjerojatno. Mislila sam da sam u kakvoj-takvoj formi, ali me ovo pogodilo kao grom.
Ne mogu si uopće zamisliti kakav je to osjećaj trčati svaki dan sat vremena. Vjerojatno bih ja to uspjela istrčati, ali brzinom od jadnih 8 km na sat i trebao bi mi dan-dva oporavka da se vratim na atletsku stazu. Hmmm, trenutačno dnevno trčim 30 minuta pri brzini od 9,5 km/h, mislila sam da je to ok vrijeme i sad sam potištena, nisam u formi.
Kad trčiš svaki dan osjetiš nakon nekog vremena kako ti gležnjevi i koljena pate, kako im treba posebna njega. Ipak želja da istrčim tih sat vremena jača je od bolova, jača možda čak od saznanja da to često trčanje dugoročno ne može biti dobro. Jer nisam ja jedna od onih koja je blagoslovljena prirodnom vještinom brzog trčanja na duge staze. O ravnim leđima da i ne govorim! Trčim jer to volim, brojevi su moj orijentir, uživam u trudu koji ulažem u postizanje cilja. Znam da sam prosječna trkačica, što mi daje pravo da zavidim i da ne volim supersavršene, te također pravo da mogu ne-uspjeti. To je moja prednost, i tko zna, možda jedanput u životu, i ja, obična smrtnica doživim savršen dan. Samo se tada neću znati hvaliti…

Predoperativna obrada Pt.2

Kako bih prikupila sve nalaze potrebne prije operacije, morala sam otići na 5 različitih mjesta.

1. Specijalna bolnica za plućne bolesti
Rockefellerova 3
01/ 4684 400
Tu sam napravila sve pretrage koje imaju veze s plućima, obviously (uključujući rentgen). Zvala sam par puta da bi mi prvo rekli da se moram naručiti – i da je za naručivanje potrebno zvati u određeno vrijeme. Nakon malo zivkanja gore-dole sam konačno dobila informaciju da jednostavno dođem tamo bez dogovorenog termina. Osoblje je jako uslužno i dobro raspoloženo kad jednom dođete tamo. Mora se čekati, to je logično, pripremite se na jedno prijepodne. Najzanimljivijom se pokazala spirometrija. Prvo te važu i mjere visinu, zatim broj otkucaja srca. Stave te u nešto nalik na bager kućicu, ali iz bagera umjesto volana strši cijev. Na cijev doktor natakne pipak i onda moraš puhati prema doktorovim instrukcijama. Uz sve to izdisanje i uzdisanje dobiješ blagi napad klaustrofobije kad zatvori bager kućicu. Doktor je jako ljubazan, zaboravila sam mu ime, ali ima bosanski naglasak. Onda sam morala puhati izvan bager kućice, sve u svemu prilično zanimljivo. Spirometriju sam morala ponoviti jer sam imala blago ispodprosječne rezultate. Nisu se popravili ni u drugom krugu testova, ali su me na koncu pustili na operaciju.


2. Zavod za transfuzijsku medicinu
Petrova 3
01/ 4600 333
http://www.hztm.hr/
Do njih je telefonski nemoguće doći. Parking zaboravite (može se nešto naći oko Kvatrića, to je mislim žuta zona). Krv uzimaju svaki dan od 8 do 11 h. Njihova zgrada nalazi se iza Ženske bolnice: morate proći kroz bizarno dvorište opkoljeno malim neplanski građenim obiteljskim kućama, i zatim idete samo ravno, uspnete se uz stepenice i skrenete desno. Ne traje dugo – maksimalno 45 minuta. Meni su uzeli 7 ampula krvi i ne onesvijestih se. Juhuuu! Po rezultate dolazite za 8 dana.


3. Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7
01/ 4863 222
http://www.hzjz.hr/
Na Zvijezdi, lako iskombinirati s pregledom pluća. Malo teže pronaći zgradu u koju se trebate javiti, najbolje pitati. (iza žute zgrade!) Bris nosa i grla se ne čeka posebno dugo (možda 20 minuta), malo je neugodan al Bože moj. Rezultate mogu poslati direktno obiteljskoj doktorici.
Urinokulturu isto obavljate tamo, samo na drugom šalteru. Urin najbolje sa sobom donijeti u sterilnoj posudici (može se kupiti u ljekarni za 2 kn i nešto sitno) do 10 h. Također šalju rezultate obiteljskoj doktorici. S tim da oni kažu da traje tjedan dana, al kod mene je bogme trajalo preko dva tjedna. Ako vam se žuri, preporučujem odite sami po nalaze. Nalazi se kupe između 13 i 15 h.

4. Klinička bolnica Dubrava
Avenija Gojka Šuška 6
01/ 2902 444
http://www.kbd.hr/
Kod njih sam radila ergometriju, uzv srca i ekg. Ergometrija je bila jako zanimljiva – bila sam na traci za trčanje, spojena na kompjuter s preko više od 10 elektroda, oko struka sam imala debeli pojas s brojačem. Elektrode su s kompjuterom bile povezane kablovima, stršili su iz mene, sivi i androidni, pa sam se jedno vrijeme osjećala kao da sam pokusna Eva. Sve sam riješila brzo i učinkovito. Doktor mi dao zeleno svjetlo za OP.

5. Lokalni dom zdravlja
Da, i tu sam radila pretrage: krv i mokraću. Uzeli su mi 4 ampule krvi. Testovi se rade od 7-9 h, pa vrijedi radno ustati. Uvijek dođem oko 9, tako da čekam maksimalno sat vremena. Rezultati se dobivaju isti dan, poslijepodne.

Kad sam prvi put provela noć sa svojim dečkom, znala sam da će primijetiti moju skoliozu. Istinabog, za to mu je trebala tek trijeznost sljedećeg jutra. Nisam se bojala. Bilo mi je svejedno hoće li me ismijati, pa izvrijeđati i otići ili bez riječi pobjeći ili sve navedeno u nekom drugom redoslijedu. Bilo mi je svejedno. Zapravo jedva sam čekala priliku da mu kažem, da vidim njegovu reakciju (i da još više zamrzim muški rod, kapitalizam, nasilnu ljepotu). Dogodilo se sasvim slučajno kad smo se legli na bok, jedno pokraj drugoga, on iza mene. Počeo se namještati i u jednom trenutku sasvim spontano zagunđao: „Ma što je ov…..“….i objasnila sam mu: hladno, objektivno, medicinski. U tom trenutku sam u njegovim očima vidjela da se zaljubio. Zajedno smo tri i pol godine.

Ispravljač krivih kičmi

hrvatski stručnjak za skolioze dr. Kovač. Nije Luka, nego Vladimir.

sutra ergometrija, ekg i uzv srca

sutra ću napraviti zadnje preglede u bolnici u Dubravi. A i Daisy je tamo. U OP sali. Ambivalentan osjećaj. Sretno Daisy!

milk and cookies

Hranim se u zadnje vrijeme samim junk foodom, kao primjerice sad, čokoladnim keksima i mlijekom. Grijem vodu da si sprćkam neku talijanetu nakon postiranja....nadala sam se da ću barem pred operaciju uspjeti promijeniti prehrambene navike, ali ništa. Došla sam s posla gladna ko vuk i umorna ko pas i ne pada mi na pamet još 2 sata stajati u kuhinji.

Nisam više malokrvna, ali su testovi urinokulture pokazali da imam neku infekciju. Moram piti NINUR kapsule 10 dana, svakih osam sati i ponoviti test na urinokulturu. U međuvremenu još vrijedi napravii ekg, ultrazvuk srca i neizostavljivu ergometriju.

KAD ĆU DOBITI DATUM OPERACIJE???? želim isplanirati sljedeća 2 mjeseca, želim putovati u Indiju ili dobiti posjet iz Indije, želim preko ljeta ići bratu u Brazil, moram biti na poslu kako bih si to sve mogla priuštiti, želim ići na Franza Ferdinanda, želim nazočiti nekim drugim događanjima. I sve to mi visi u zraku jer ne znam kada ću dobiti termin!!

Raduju me ljudi poput Daisy koji vide u operaciji neki oblik katarze. Kad bih ju ja vidjela na taj način, vjerojatno se ne bih živcirala oko planiranja provođenja ljeta. Mogu puno naučiti od tebe iako sam 10 godina starija.

Još nešto sam danas naučila: čovjek može zeznuti pripremu nečeg tako jednostavnog kao što je talijaneta. Pusa!