skolioza

home sweet home

Zadivljujućih par dana. Na opću radost dođoh doma, napatih se malo u putu, od oduševljenja što me puštaju iz bolnice to jutro se gotovo dva puta sruših, jednom čak kod Mr. Kovača dok mi je objašnjavao moj zahvat (sramote li). Predložiše da se do auta odvezem kolicima, što sam uz negodovanje svog ega ipak prihvatila obzirom na gornje opisana rušenja, a bilo je i vruće. Pripreme za ulazak u auto trajale su 30 minuta ako ne i više i završile su gotovo u pozivanju hitne, ali se srećom u blizini nađe ljubazna bolničarka koja se ponudila isprobati sve moguće manevre umjesto mene dok nismo našli onaj pravi. On je uključivao dvostruko dizanje moje zdjelice od strane mog oca i bolničarke i deus ex machina – sjela u auto. Srećom sam do tog trenutka već popila 3 litre vode, pa mi se vrtjelo u glavi više nije. Iz auta izađoh jednako magično kao što u njega uđoh.

I doma…..ah radosti. Ali ubrzo i razočarenje. Kad sam došla doma moj ego i ja smo zaključili da sam posve zdrava i da mogu SVE sve baš kao i prije, ali se brzo razuvjerišsmo. Još uvijek se moram paziti, još uvijek ne mogu onoliko hodati koliko bih htjela, još uvijek me bole leđa. Sinoć sam radila neke vježbe disanja (udahneš i digneš ruke gore, pa spuštajući ih izdahneš najviše što možeš) i odjednom nešto zaboli i kao da puče. Uslijedi petominutna panika zbog mogućeg puknuća kuke, pa je sve opet bilo ok. Kad mi se tako nešto desi, ego se povuče i shvatim da fkt jesam tek friško iz bolnice i da se moram paziti i polagano vježbati i hodati. Kovač je rekao da sve smijem raditi penzionerski. Trčanje za 3 mjeseca tek. Ali polagano. Umjereni seks. Heh. Odbojka, košarka, nogomet, čak rekreacijski tek za 2 godine. Možda 1ipo.
Doma me stalno tjeraju na ležanje, pa ludim. Želim se što prije oporaviti, a za to moram vježbati. Čak jedem sve jako poslušno. Trenutačno mi je najveća želja imati dobrog osobnog fizioterapeutaInju, samo za mene. Da mi objasni, da prati moje pogrešne pokrete. Teško mi se samoj nadzirati i disciplinirati.

Svaki dan zovem cure iz sobe 11. Drago mi je da se dobro oporavljaju i želim maloj (odnosno sad već velikoj – ma sigurno 1.80m) Matejici najbolji oporavak nakon što je 6 tjedana morala biti space cowboy. Jako ju volim i nju i ostale cure – ne znam bi li imale što protiv pisanja njihovih imena na blog, pa ih izostavljam, ali one znaju na koga mislim.

I pozdravljam tetu Ružicu i baku koja je pala s trešnje i stvarno se nadam da će se sve dobro riješiti. I pozdravljam dr. Kovača koji mi je dao kompliment i zgodnog dr. Franića. Ah, zaljubih se….

Kako se vi oporavljate? Čujem da se neki već na treninzima pojavljuju, ehm ehm, radite li Damirove vježbe i znate li možda nekog fizioterapeuta ili ženu fizioterapeutkinju koju se može pozvati doma recimo na sat/dva da malo pomaže u vježbanju? Neki kažu da to HZZO plaća?

Šaljem svima veliku pusu i zagrljaj i slike slijede uskoro.

sutra bih trebala doma

Što da kažem? SAD mislim da UOPĆE NIJE BILO TOLIKO STRAŠNO. Ne znam kako to sad vama zvuči. Jučer sam se slikala i skolly mi se nije potpuno popravila što je bilo za i očekivati, ali svi mi redom govore da sam ravna i da sam narasla (cca. 4 cm). U bolnici sam upoznala predivne ljude i vidjela sam puno patnje. Cijelo vrijeme sam se osjećala tako da je ljudima uz mene 100 puta gore (što je tako i bilo- moja op je sasvim rutinska u odnosu na ono što su radili drugim ljudima ovdje) fokusirala sam se da im pomognem. I polako sam i prohodala, samo kad sad hodam još me rame boli i srši mi prema gore. Na tom ću morati raditi na fizikalnoj. Fizioterapeut na odjelu zbog vikenda i praznika nije mogao puno vremena meni posvetiti pa sam sama iprovizirala pokrete i vježbice, koliko je to bilo dobro ili loše ćemo još utvrditi. Tako na primjer nisam znala kako se okreće na bok ili na trbuh, a fizioterapetura nije bilo, pa sam se još onako narkozirana sama namiještala kako me je najmanje bolilo. Vježbe koje su mi danas pokazali čine mi se sličnima klasičnim vježbama za skoliozu , ali nadam se da ću za vrijeme oporavka ipak imati nekoga tko će mi voditi vježbe.
Svi na odjelu su jako slatki i dobri i imala sam super cimerice, a kad bi nam na večer dali naše doze „lijekova“, imale smo obavazne smijeh parade.
Ništa mi nije bilo neugodno, ni kahlica, ni pranje, sve je nekeko normalo, a Kovač je pravi profić, nedostižan nekad jer je fakat faca, ali zato strašno detaljan i brižan.
Pišem ovo još pod sredstvom protiv bolova, pa nemojte zamjeriti sintaksu.
Javim se kad dodjem doma. XOXOXOXOXO

evo da vam javim!!
seka je dobro, hoda pomalo, svakim danom sve više i više
hvala vam na svim riječima podrške. pomažu.
sve vas pozdravljam.

dan 2 nakon op

živa,boli,, teško tipkam jer moram na boku ležati. pusa

da vam javim.
operacija je prosla jako dobor.
dr.kovac ima zlatne ruke.
SEKO SVI TE JAAAAAAKO PUNO VOLIMO I ŽELIMO TI BRZ OPORAVAK!!!
pusa

Lets bring it on

Hvala rita VOLIM TE

Idem na operaciju, dali su mi tabletu za spavanje, koju ću popiti čim završim s ovim postom. I sutra u Božje ruke!
Ako je netko previdio neke moje rezultate i moje tijelo ne podnese op, to je Božja volja. Kovaču su te op već rutinske i vjerujem da neće zabrljati iako je danas imao tešku i kompliciranu op, koju je kako čujem savršeno izveo.
U procesu pripremanja da budem spremna na sve, zapitala sam se: da ti Bog ponudi Raj sad odmah ili da ostaneš živjeti uz napomenu da si možeš ugroziti mjesto u Raju, što bi izabrala?
Eto, a ja znam da Bog ne postavlja takve ekonomske ultimatume, ali to pitanje nije tako loše.

VOLIM jako svoje najdraže roditelje, koji su bili sa mnom danas i koji su me super smirili i strašno ih volim. I brata i sestru puno volim i svoje prijatelje i rodbinu i sve vas koji čitate blog.

Javit ću se čim mognem, a moja sestra će pisat dok ja ne budem mogla.
Pusa!

iz bolnice

Sutra sam ja na redu (dont ask) i po glavi mi se mota strašno puno stvari koje ne mogu povezati u koherentne rečenice. Jednu curu su jutros odveli dolje i dok ovo pišem ona je u OP sali i režu ju. Daj dragi Bože da s njom bude sve ok.

I sa mnom, kad smo već kod toga. Na rubu sam odustajanja. Znam da dosad nije nitko ostao nepokretan i da nije nitko umro, i da je vjerojatnost da će se to dogoditi vrlo mala, ali opet. Radi se o meni. O mojoj taštini? Ne znam. Je li uopće grijeh htjeti imati ravnu kičmu? Koliko je moja operacija samo kozmetička, a koliko ju je zaista trebam? Nitko mi ne može garantirati da ću u starosti imati manje bolova, jedino što mi mogu garantirati je da bih narasla i da bih dobila lijep struk i ravna leđa. Koja Bog zna nisu ni sad toliko strašna. Pa ja imam svega 50 stupnjeva!

Hoće li mi to stvarno olakšati život?

Vrijedi li rizik rezultata?

Kako samo to da dokučim?

Slikice

Tko zna kad ću opet moći na bazen/plažu kao danas. Bash je bilo fino. Izgorila nisam jer sam imala kremu za sunčanje.

Razno

Pokušat ću sve leteće teme naših blogova zbiti u jedan post da ne moram na svaki odgovarat pojedinačno…ljetna lijenost.

1. Stavljanje slikica na blog: našla sam zgodnu stvar: blogspremnik. Vrlo jednostavno. Sve što trebate napraviti je linkati slike.
2. Npr. A) s blogspremnikom izaberete neki fajl s vašeg kompa i blogspremnik vam ponudi neki „kod“. B) taj „kod“ unesete sljedeći put kad komentirate ili na vlastitom blogu (najbolje odmah zacrnite ponuđeni „kod“, pritisnite lijevu tipku miša i izaberite „copy“) i to tako da C) u vašem postu/komentaru koji želite objaviti zacrnite neku riječ i onda kliknete desnom tipkom miša na ikonicu koja izgleda kao svijet i neki lanac ispod svijeta (u komentarima se nalazi odmah do ikonica za boldirana i kosa slova), D) otvorit će vam se prozorčić i u taj prozorčić unesete „kod“, (odnosno kliknete desnu tipku miša i „paste“).
3. Druga opcija je preko imageshacka. Princip je sličan kao onaj gore. Aploadajte fajl, možete, ali ga ne morate usput smanjiti i kopirajte onaj „kod“ koji piše pod opcijom Hotlink for Websites. I to onda samo pejstajte u zapis na svom blogu, to je to.
4. Možete slike i meni poslati na mail, pa ću ih ja staviti na net.
5. Daisy, drago mi je da si opet s nama. Tvoj mail mi je bio prekrasan. Mislim da ću ga isprintati i ponijeti sa sobom u bolnicu. Hvala ti puno! Slatka mi je ova naša internetska zajednica. A još malo se možda vidimo u živo. Kad bismo se našle na trgu, kako bismo se prepoznale? Ja bih u principu mogla sutra u 5, pa nek svi koji su za se jave sutra do podneva.
6. Moram reći da s yogom i pilatesom nemam iskustva. Svako jutro kad se probudim, radim neke vježbe disanja koje malo sliče yogi. Pravilno disanje je uvijek važno, a kod skolioze posebno, pogotovo ako ti grba stvara pritisak na pluća, pa vjerujem da yoga mora bit dosta dobra za skoliozu. Al vjerojatno nećeš moći pratiti svaku vježbu. Na pilatesu nikad nisam bila, ali jednom bila zvala njih i oni su htjeli da idem na individualne sate, što je meni bilo dosta skupo, uz teretanu i masaže, koje već plaćam pa tako se pilates i ja nismo dogodili.
7. Danas nisam mnogo razmišljala o op, pa nemam pitanja, ali doći će, ne brinite. Hvala na info za rezanje rebara, jer sad mi je malo lakše.
8. Za razliku od inače, danas nisam trčala u teretani, nego vani na stazi. Istrčala sam jadna 2,5 km! Sramota, bez obzira što mi je bilo teško disati.
9. Prodajem kartu za koncert Franza Ferdinanda na Šalati. Očito da neću moći ići.

Svim zgrbljenima i nezgrbljenima, a pogotovo onima koji u ovom trenutku leže u KBD na 5. katu želim laku noć i slatke snove!

Još malo ljubavi....

Edith Piaf. Uživajte.

Koji ANTIklimaks, zar ne?

JA SAM! Dobila sam ODGODU do kraja tjedna, jer je nešto iskrslo danas, pa je u srijedu ambulanta, a u četvrtak praznik. Imam vremena još promisliti želim li ja to. Dobila bih ožiljak duž kralješnice sa stražnje strane leđa i prilično dugačku šipku, jer imam tri krivulje: jednu dolje, pa jednu u sredini leđa i jednu skroz gore gdje vrat počinje. Zbog te vratne ne može me operirati sa strane, previsoko je gore.
Nakon op dobila bih pravilan struk, narasla 4 cm i imala ravna leđa. Skolioza od cca. 25 stupnjeva bi ostala.



Da, to sam ja. Čudno je to što moram čekati, ali s druge strane....valjda je to sve tako moralo biti. Prihvaćam to. Kad već prihvaćate rizičnu op i bolove nakon nje, onda tih par dana stvarno ništa ne znače.

Evo, kako se ovaj blog nije mogao otvarati neko vrijeme, otvorih još jedan blog.

THE BIG DAY, tomorrow

evo seka je otišla u bolnicu i meni ostavila da uređujem njen blog.
ovih nekoliko dana je samo pričala o tome kako će blebetati gluposti kad se probudi iz narkoze sad se malo bojim. hm. svašta sam joj rekla al dobro, nek se samo sve dobro svrši.
pozdravljam sve, pogotovo moju seku koja sad ovo čita. seko, nadam se da sam ispunila sve ono što si htjela, ako nisam, reci napravit ću to. uskoro. pozdrav svima ,
proživite ovaj dan najljepše moguće.

Pripreme, TO DOs

Ajme, danas me nešto posebno boli donji dio leđa. Trebala bi mi masaža, od sekice moje koju jako volim, a koja mora raditi nešto drugo . Tata će me spasit kad dođe, nadam se, tj. sigurna sam!

U fazi sam pripremanja različitih popisa. Podijelila ih tematski.

Obaviti prije odlaska: (ne nužno ovim redoslijedom)
Tulum
Ispovijed
Platiti sve račune
Poslati pismo
Kupiti pidžamu

Popis potrepština:
Slamke
Jogurti, donati
Vlažne maramice
Wc papir
Dezinfekcijski gel
Pidžama
Veš
Japanke
Četkica, pasta i konac za zube
Hexoral
Šampon, gel za tuširanje
kremice
mobitel i punjač
Laptop s mobilnim uredom
Neka nabrijavačka knjigu kao recimo Veličanstveni Saturn. Dobila sam Goru sa sedam krugova od brata+cure i imam filing da su mi dali nešto dobro.

U slučaju da mi se nešto desi (a neće)
Roditelji dobivaju sve moje novce
Moj dečko dobiva laptop
Brat i sestra knjige
Sestra odjeću
BogoVski gitaru

Čemu se radujem:
Živjet ću
Narast ću
Neću imati grbu
Neću imati osjećaj da sam zgrbljena
Izgubit ću osjećaj/strah da će mi se kralješnica sa svakim novim danom dodatno pogoršati
manje bolova u leđima u starosti nego sa skoliozom
Moći ću normalno funkcionirati i neću morati stalno razmišljati o svojim leđima
Trčanju i plivanju
Posjetima ljudi koji me vole

Čemu se baš ne radujem:
Neću biti svoja
Bit ću u bolovima
Blebetat ću gluposti

Kao što svi dobro znamo, danas je 10.6., i zato koristim priliku da čestitam Daisy na mjesec dana staroj RAVNOJ kičmi!!!

Nix denken, nix wissen, nix hören, nix sehen

Dobro sam spavala, kao i noć prije. Nemam pitanja i trenutačno ne želim ništa znati. Baš u ovom trenutku dajem instrukcije (postam dok cura ne završi zadatak) i sve je 5.

Malo slabosti je dopušteno, pa ok: priznajem nisam od kamena (kamena skolioza haha), jučer sam tek prestala plakati kad sam počela čitati blogove narkomana i oboljelih od side. Ok, čudni načini opuštanja, ali učinkoviti.

UFFFFFFFFFFFFFFFF!

Tresem se. Od sljedećeg tjedna svoj ću život dijeliti na vrijeme prije operacije i vrijeme poslije operacije.

Dok Hrvatska bude igrala protiv Brazila ja ću se negdje u Dubravi buditi i povraćati od anestezije. Pod uvjetom da sve dobro prođe daj BOŽE! Držite mi fige, molite se Bogu i/ili ako ste ateisti barem vizualizirajte pozitivan rezultat!

Sve vas voli skolioza.

PS: Čitala sam po n-ti put Ritin komentar. Nije mi jasno kako ću to podnijeti. (nova mantra: podnijet ću, samo da OP bude uspješna).
Koliko su vaše operacije trajale i kad su vas budili? Predvečer? Jesu li tad dopuštali posjete? Jeste li bile na intenzivnoj prvo vrijeme?

Puževa kućica

Odlagala sam ovaj post ne bi li uz njega objavila i sliku svoje nesretne kralješnice s ugrađenom puževom kućicom kako po novome od milja zovem svoju grbu. Međutim, fotke koje smo dosada napravili mi se ne sviđaju pa ćete se morati još malo strpiti. Isto vrijedi i za opis vježbi za kralješnicu: nisam zaboravila, ali uvijek moram natjerati nekoga da me slika, a kako se kod mene doma rijetko desi da netko ima vremena za „moje gluposti“, morat ćemo još malo pričekati sa slikama.

Dobila sam email od jedne zabrinute mame koja me preklinje za pojašnjenje o skoliozi „budući da se radi djetetu od samo 12,5 godina“. Ok, ja sad nisam mama (hvalatibože), pa možda ne razumijem očajnu situaciju u kojoj ta mama misli da se nalazi hvatajući se za svaku slamku koja joj može pružiti neke informacije. Ali možda upravo iz tog razloga želim razjasniti i odagnati od sebe odgovornost za informacije vezane uz ovaj blog. Ja nisam liječnica, a još manje ortopetkinja i sve informacije koje iznosim na blogu rezultat su rešerširanja po netu i razmjene informacija s drugim pacijentimaIcama sa sličnom ili identičnom dijagnozom. Informacije koje se ovdje nude subjektivne su prirode (mislim da mogu govoriti i za cure koje tako revno komentiraju) i moguće je da nisu potpune ili da ne odgovaraju zornim primjerima iz ortopedskih udžbenika. Stoga molim sve koji prate ovaj blog, a imaju skoliozu da se uz blog konzultiraju sa stručnjacima koji su svoju profesionalnu karijeru posvetili problemima kralješnice. Prvenstveno mislim na ortopede, zatim na fizijatre, kiropraktičare i liječnike en general, znači bilo koje (druge) specijalizacije.

Internet Vam također nudi obilje informacija o skoliozi, pogotovo na engleskom jeziku. Koliko su pouzdane procijenite sami. U desnoj koloni možete pronaći neke linkove na stranice posvećene skoliozi.

Uz email zabrinute mame dobila sam još jedan mail. Od fizioterapeuta iz Australije. Citiram najvažniji dio:

zar slika na 3. stranici nije genijalna?

http://www.kbsplit.hr/30.pdf

Ups and downs, smiles and frowns

Par puta sam danas htjela da je upravljati nekom zlokobnom krvoločnom videoigricom gdje se stvari rješavaju pravilima amok terorista i kamikaza. Ne znam postajem li ona Grace s kraja Dogvilla ili sam nizom nesretnih okolnosti ili nekom kozmičkom konstelacijom primorana posebno paziti na to da se obranim, da ne dopustim da drugi upravljaju sa mnom. Različite su to situacije. Nekad su to verbalna prepucavanja, nekad neverbalni činovi, a nekad se naprosto boriš protiv sustava. Tako sam se među ostalim isfrustrirala što danas nisam mogla dobiti nikoga u bolnici, a javila sam im se pred više od tjedan dana. Kod obiteljske doktorice sam čekala dva ipo sata. Nisu me još zvali za dogovor za termin. Ah, da je stvarnost videoigrica. Sve bi se već riješilo. Ovaj post frcao bi srećom.

Međutim, nije sve tako strašno jer ima krasnih ljudi. Tako sam danas shvatila zašto je bogoVski zaljubljen u T., jer sam se i ja sam se u nju zaljubila. Ona mi ulijeva nadu da ću jednoga dana biti sretna što živim u stvarnosti, a ne u videoigrici. Eto.

Pitanja:
1. obavljaju li se rendgen i pregled anesteziologa u bolnici? Treba li mi za to uputnica ili je dovoljna ova za bolničko liječenje?
2. mene stalno ljudi pitaju hoću li nakon OP morati u toplice. Koja su vaša iskustva?
3. koliko bi vremena za vas nakon OP trebalo proći da se sjednete u avion? Znam glupo pitanje, ali meni strašno važno.

Mali Levijatan

Malo reklame: Izašao je prvi broj MALOG LEVIJATANA. Potražite na Fakultetu političkih znanosti. Izvrstan studentski časopis koji su uredili redom sposobni i pametni ljudi oduševljeni onime što rade. Ako Vas imalo zanimaju kvalitetni studentski radovi, ovo je prava stvar za vas. Dostupno i u PDF formatu ovdje.