skolioza

u najmanju ruku gnjavaža

Zadnjih par dana u nogama me svaki put kad se stanem na noge uhvate grčevi (od gležnja do dupeta). Moram piti magnezij i vitamin B kompleks, kaže fizioterapeutkinja. Plivanje se time odgađa do daljnjega.

prisjećajući se vremena prije operacije...

Nedostaju mi ljudi!!!

Kad biste proveli dva tjedna izolirani od svijeta, kad bi jedina osoba koju danima vidite bila vaš dečko/vaša cura, prema kojem/kojoj niste fini, jer umjesto druženja s njim/njom čitate Jadnike dok vam oči ne pocrvene, a u pauzama od čitanja vrijeme punite usvajajući svaku scenu i svaki dijalog iz filmova Match Point i Dogville, da biste ostatak vremena filozofirali o sreći, dobru i zlu ili po 5 sati bez prestanka igrali šah na yahoo games, e onda biste znali kako se trenutačno osjećam. Mogu vam odmah reći kako se ne radi o osjećaju za kojim biste trebali žuditi, pa se ne morate truditi da ga iskusite. Osim ako imate neki oblik psihoze ili antisocijalni poremećaj ličnosti. U tom slučaju vaše stanje bi se poboljšalo.

Međufaza oporavka zatekla me je i svu moju silnu energiju dijelom nespremnu. Nemojte me krivo shvatiti, moj „tjelesni“ oporavak i dalje teče prema planu: vježbam jednom do dva puta dnevno, istežem se po potrebi, dobivam pristojne masaže, ne debljam se, ožiljak lijepo zarasta, a ja se mogu tuširati i uskoro ću plivati. I nije istina da je jedina osoba koju vidim moj dečko, jer se svaki dan šećem po kvartu (sad već po pola sata) i VIDIM ljude. I fizioterapeutkinja mi dolazi. I ne igram šah 5 sati dnevno. Nisam toliki freak. Ali mi je opet dosadno. I nema ničega što bi moglo zaokupiti svu moju pažnju. Zapravo, jedna stvar bi mogla. Kako bi bilo da od ovog bloga napravimo referentno mjesto za sve koji na našem govornom području imaju pitanja vezana uz skoliozu? Postovi bi se morali drugačije organizirati, jer u ovom obliku nisu tematski pregledni, a nitko nema vremena čitati ih sve. Kako još nisam sasvim skužila zločesti html, ne znam kako to napraviti, al ne gubim nadu. Bilo bi super: sve bi bilo na jednom mjestu, organizirano po temama (npr. vježbanje, ortoze, operacije, skolioza kod odraslih, ustanove, bolnice), svatko bi mogao staviti svoju osobnu priču na ovu stranicu, možemo prevesti relevantne informacije sa stranih stranica, objaviti FAQ, slikice, takve stvari. Kako to zvuči?

Ako netko želi pisati o svojim iskustva na blog, nek pošalje mail. A ja se idem prošetati. Pusa!

summer luvin'

Sa skoliozama baš nema mnogo veze, ali je ipak važno. Pročitala sam danas ovaj članak u Večernjem i ma koliko on na prvi mah bio smiješan, toliko je, bolje razmotrivši, ozbiljan.
I ZATO cure, znajte svoja prava i ne dopustite da vas netko maltretira – bilo to na poslu, faksu, školi, etc.
Ako se ikada zateknete u situaciji u kojoj se osjećate neugodno, recite to jasno i glasno. Prvo svom nesuđenom počinitelju, a ako on (ili ona) ne čuje, na raspolaganju i na vašoj strani stoje razne udruge i ustanove. Spolno maltretiranje je „invazija na tjelesni integritet određene osobe i napad na slobodu i samoodređenje“ (medicina.hr). A to su, ne zaboravite, vaša osnovna ljudska prava. Ako mi ne vjerujete, pročitajte ovo i ovo. Ako ste nabrijane, posjetite b.a.b.e.

Q.E.D. 2

.

Q.E.D.

slikano mobitelom, zato izgleda malo mutno

Razno

- Dobila sam otpusno pismo u kojem je službeno potvrđeno kolika mi je šipka: ide od Th2 do L2 – slatkice, na linku možeš točno pogledati gdje se nalazi tvoj Th9 i možda iz tog iskombinirati smisao svoje dijagnoze. Kovač bi te (moga mi dana) operirao, al to moraš sve vidjeti s njim. Citirala sam negdje u prethodnim postovima kako se jedino u Dubravi rade prednje korekcije skolioza, pa….

- Dobila sam pravo na fizioterapeutkinju/fizioterapeuta, ali moram čekati skoro do kraja mjeseca. Što bi značilo fizioterapija bi započela tek mjesec dana nakon operacije. Velike li koristi! Leđne vježbe mi već idu puno, puno bolje!

- Previjena sam danas i čista, po drugi put nakon izlaska iz bolnice. Rana me počinje svrbiti, što je valjda dobar znak. Preporučeno mi je mazanje medicinskim benzinom, kako bi manje svrbilo. Nadam se kako će mi skinuti povoj za koji dan.

- Mislim da mi se nakon narkoze vid znatno pogoršao (za 1 bod možda), živim u nadi da će se ili popraviti ili si ja možda umišljam da ne mogu vidjeti brojke elektronskog sata u mojoj sobi s dva metra udaljenosti?

- S dečkom je čudno i spava na kauču jer mi smeta. On to ne shvaća.

- Iznenadilo me je ponašanje mog brata. Previše proračunato drži jezik za zubima.

Franz Ferdinand u Zagrebu, a ja u svojoj sobi

Ne brinite, kartu sam itekako dala u dobre ruke. Gutam famoznu Zadie Smith i čak ni ona ne priječi moj redoviti san. Srećom spavam sasvim normalno, kao i prije OP i tablete mi ne trebaju. Još uvijek čekam otpusno pismo iz bolnice. Dotad ništa od vođene fizioterapije ili patronažne sestre. Međutim, mi smo ljudi snalažljiva stvorenja, osobito u uvjetima infinitum birokracije, i tako ja imam prijateljicu/susjedu koja je nedavno završila Medicinu i čeka stažiranje, i sama predložila doma me previti i sad se mogu mirne duše tuširati i nakvasiti zavoj. (prije samo u ljekarni kupiti sterilnu gazu i Vivapore samoljepljivi flaster). Nitko sretniji od mene!!

Vježbe iz bolnice se većinom svode na napinjanje mišića (trbuh, stražnjica, noge, leđa), dok su neke cirkulacijske, i to je sve ok. Glavna vježba je: ležeći na leđima, s rukama na natkoljenicama, petama na krevetu, nožnim prstima zategnutima prema sebi, napetim trbuhom i stražnjicom trebam gurati noge protiv ruku i ruke protiv nogu u različitim varijacijama – ruke s unutarnje strane, pa ruke s vanjske strane, pa ruke prekrižene). Također je dopušteno raditi sve moguće vježbe disanja sve dok je kičma ravna. I toga se bespogovorno pridržavam. Mojim nogama, a možda i mojoj psihi ipak nedostaje svakodnevno trčanje, istezanje, borba protiv sebe, znoj, napor, euforija.
Čudno je to kad se između različitih dijelova tijela vode diplomatski pregovori: jedan dio žudi za ekstremnijim naprezanjem, a drugi ne može napraviti ni najjednostavniji pokret.
Nesavladiv napor i nepromijenjen izvor frustracija su i dalje leđne vježbe. (danas sam ih uspjela napraviti ravno 5!)

ZNAM: moram mirovati/čuvati kičmu dok se ne okošti što se okoštati mora između kralješnjaka, i zahvalna sam što ne moram nositi ortozu i zato ću se držati uputa i mirovati, ali me svejedno zanima: što se sve može dogoditi ako sam vrckasta, ako se previše napinjem, krećem ili ako pogrešno vježbam? A što ako samo ležim?

Događaj dana

Osim oduševljenja zbog blještavih 2 i kusur minute telefonskog razgovora i s njime povezanog polusatnog općeg ushićenja, ostatak dana provedoh sukladno vremenu – u krevetu, dijelom vježbajući, dijelom ljenčareći.

sličnu vježbu moram raditi doma, smo što meni ide malo teže nego Patricku

zapravo, ono što ja pokušavam je: NE DIZATI TIJELO uopće, ali zato laktove. AUČ!

Svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem?

Ne znam baš. Za mene su to presitni koraci da bi bili primjetni. Milimetarski pomaci. O Rita, da znaš da mi padaš na pamet stalno draga, ono što si govorila o sporom oporavku i strpljivosti bi ušlo i izašlo kroz moju glavu kao propuh kroz sobu. E, sad se vraća! Ne znam kako bih ti zahvalila na komentarima, na molitvama, na savjetima, na informacijama, na iskrenosti – da nije tebe, možda bih bila odustala od svega! I kad mi se na mail jave ljudi koji su u dilemi kao što sam bila ja, e onda znam da mogu vratiti ono što si mi ti dala! I baš sam happy.

A sad malo manje emocija i više činjenica. Evo mojih dosadašnjih dostignuća:
- Prvi put nakon OP sjedim za stolom i tipkam, dok sam dosada to obavljala u krevetu.
- Mogu se sama obući. (malo varam kad oblačim donji dio odjeće, jer mi to najteže pada, ali sve mogu sama!)
- mogu sjediti više od 10 min. Kako mi je rez otraga, osjećam na sredini leđa nešto debelo neugodno što me podsjeća na šipke i mrzim se naslanjati.
- bole me konstantno sljedeći mišići: tricepsi, lijevi prsni mišić i ispod struka sa stražnje strane početka zdjelice. Ne znam jesam li dobro dijagnosticirala mišiće, ali bol je svakako prisutna. Pogotovo u tom struku sa strane znam dobiti jezovite grčeve – zadnji put ga dobih šetajući se ulicom razgovarajući sa susjedom. NA JEDVITE jade sam odšepala do nekog kreveta, da bi se uz strahovite bolove uspjela prvo sjesti, a zatim leći. Prije sam mislila sa se na tom mjestu u tijelu nalaze jedino naslage sala
- Bole me i leđni mišići, ali samo kad vježbam. Najviše oni duguljasti što se protežu duž cijelu kralješnicu
- jučer smo prali kosu. Legla sam se u krevet na trbuh, izbacila glavu tako da mi visi s kreveta, ispod moje viseće glave smo postavili kadicu za bebe, mama je donijela toplu vodu i na moj užitak lijepo mi uredila kosu. Bili smo poduzeli naravno sve mjere predostrožnosti, jer sam ležala na plastičnoj vrećici i ručniku (spasi Bože madrac), ali mi se uz sav oprez povoj u gornjem dijelu malo promočio i otvorio, i zasad smo ga spasili tek dodavanjem novog velikog flastera, a u ponedjeljak bih mogla negdje na previjanje, da se slučajno moja dosada hermetički od svih zala čuvana rana ne bi unapastila.
- Borim se s automatizacijom i sa svojim nesvjesnim pogrešnim pokretima i držanjima. uhvatim se još uvijek kako radim pogrešne pokrete. Noću se znam nekada sva zgrčiti i napraviti apsolutni no-no, a to je da prednji dio kičme previše nagnem naprijed.
- Evo i slika. Za vrijeme zahvata doktor se odlučio protiv lomljenja rebara, jer su se moja rebarca nakon postavljanja 14 kuka počela lijepo popravljati, međutim nešto nalik na grbicu je ostalo. Mislim da djeluje prirodno i da je možda bolje tako nego da izgledam kao da imam kolac u leđima.
Kako sam već najavila, skolly nije potpuno ispravljena – ali imam ravan struk i ravna leđa i više se neće pogoršavati. Budem i rendgene uploadala kad mi stignu.
- U leđima mi non-stop nešto krca i puca. Nije neugodan osjećaj, dapače!
- Mama mi je jučer rekla da trebam manje jesti, jer bi se mogla zdebljati. Da mogu, valjala bih se od smijeha.