Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/skolioza

Marketing

Svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem?

Ne znam baš. Za mene su to presitni koraci da bi bili primjetni. Milimetarski pomaci. O Rita, da znaš da mi padaš na pamet stalno draga, ono što si govorila o sporom oporavku i strpljivosti bi ušlo i izašlo kroz moju glavu kao propuh kroz sobu. E, sad se vraća! Ne znam kako bih ti zahvalila na komentarima, na molitvama, na savjetima, na informacijama, na iskrenosti – da nije tebe, možda bih bila odustala od svega! I kad mi se na mail jave ljudi koji su u dilemi kao što sam bila ja, e onda znam da mogu vratiti ono što si mi ti dala! I baš sam happy. kiss

A sad malo manje emocija i više činjenica. Evo mojih dosadašnjih dostignuća:
- Prvi put nakon OP sjedim za stolom i tipkam, dok sam dosada to obavljala u krevetu.
- Mogu se sama obući. (malo varam kad oblačim donji dio odjeće, jer mi to najteže pada, ali sve mogu sama!)
- mogu sjediti više od 10 min. Kako mi je rez otraga, osjećam na sredini leđa nešto debelo neugodno što me podsjeća na šipke i mrzim se naslanjati.
- bole me konstantno sljedeći mišići: tricepsi, lijevi prsni mišić i ispod struka sa stražnje strane početka zdjelice. Ne znam jesam li dobro dijagnosticirala mišiće, ali bol je svakako prisutna. Pogotovo u tom struku sa strane znam dobiti jezovite grčeve – zadnji put ga dobih šetajući se ulicom razgovarajući sa susjedom. NA JEDVITE jade sam odšepala do nekog kreveta, da bi se uz strahovite bolove uspjela prvo sjesti, a zatim leći. Prije sam mislila sa se na tom mjestu u tijelu nalaze jedino naslage sala njami
- Bole me i leđni mišići, ali samo kad vježbam. Najviše oni duguljasti što se protežu duž cijelu kralješnicu
- jučer smo prali kosu. Legla sam se u krevet na trbuh, izbacila glavu tako da mi visi s kreveta, ispod moje viseće glave smo postavili kadicu za bebe, mama je donijela toplu vodu i na moj užitak lijepo mi uredila kosu. Bili smo poduzeli naravno sve mjere predostrožnosti, jer sam ležala na plastičnoj vrećici i ručniku (spasi Bože madrac), ali mi se uz sav oprez povoj u gornjem dijelu malo promočio i otvorio, i zasad smo ga spasili tek dodavanjem novog velikog flastera, a u ponedjeljak bih mogla negdje na previjanje, da se slučajno moja dosada hermetički od svih zala čuvana rana ne bi unapastila.
- Borim se s automatizacijom i sa svojim nesvjesnim pogrešnim pokretima i držanjima. uhvatim se još uvijek kako radim pogrešne pokrete. Noću se znam nekada sva zgrčiti i napraviti apsolutni no-no, a to je da prednji dio kičme previše nagnem naprijed.
- Evo i slika. Za vrijeme zahvata doktor se odlučio protiv lomljenja rebara, jer su se moja rebarca nakon postavljanja 14 kuka počela lijepo popravljati, međutim nešto nalik na grbicu je ostalo. Mislim da djeluje prirodno i da je možda bolje tako nego da izgledam kao da imam kolac u leđima.
Kako sam već najavila, skolly nije potpuno ispravljena – ali imam ravan struk i ravna leđa i više se neće pogoršavati. Budem i rendgene uploadala kad mi stignu.
- U leđima mi non-stop nešto krca i puca. Nije neugodan osjećaj, dapače!
- Mama mi je jučer rekla da trebam manje jesti, jer bi se mogla zdebljati. Da mogu, valjala bih se od smijeha. rofl

Image Hosted by ImageShack.us




Post je objavljen 02.07.2006. u 10:43 sati.