skolioza

utorak, 27.06.2006.

sutra bih trebala doma

Što da kažem? SAD mislim da UOPĆE NIJE BILO TOLIKO STRAŠNO. Ne znam kako to sad vama zvuči. Jučer sam se slikala i skolly mi se nije potpuno popravila što je bilo za i očekivati, ali svi mi redom govore da sam ravna i da sam narasla (cca. 4 cm). U bolnici sam upoznala predivne ljude i vidjela sam puno patnje. Cijelo vrijeme sam se osjećala tako da je ljudima uz mene 100 puta gore (što je tako i bilo- moja op je sasvim rutinska u odnosu na ono što su radili drugim ljudima ovdje) fokusirala sam se da im pomognem. I polako sam i prohodala, samo kad sad hodam još me rame boli i srši mi prema gore. Na tom ću morati raditi na fizikalnoj. Fizioterapeut na odjelu zbog vikenda i praznika nije mogao puno vremena meni posvetiti pa sam sama iprovizirala pokrete i vježbice, koliko je to bilo dobro ili loše ćemo još utvrditi. Tako na primjer nisam znala kako se okreće na bok ili na trbuh, a fizioterapetura nije bilo, pa sam se još onako narkozirana sama namiještala kako me je najmanje bolilo. Vježbe koje su mi danas pokazali čine mi se sličnima klasičnim vježbama za skoliozu , ali nadam se da ću za vrijeme oporavka ipak imati nekoga tko će mi voditi vježbe.
Svi na odjelu su jako slatki i dobri i imala sam super cimerice, a kad bi nam na večer dali naše doze „lijekova“, imale smo obavazne smijeh parade.
Ništa mi nije bilo neugodno, ni kahlica, ni pranje, sve je nekeko normalo, a Kovač je pravi profić, nedostižan nekad jer je fakat faca, ali zato strašno detaljan i brižan.
Pišem ovo još pod sredstvom protiv bolova, pa nemojte zamjeriti sintaksu.
Javim se kad dodjem doma. XOXOXOXOXO
- 11:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #