AD 6.: uzimam u obzir da mi se oni s jako lošim iskustvima (dakle oni što su umrli) ne mogu javiti, ali bi me zanimalo....koliko se često to dešava? Što mislite? Bojim se i paničarim. :-o
22.05.2006. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja operirala skoliozu. ovako: desna skolioza, bilo gore 68 stupnjeva, dolje 40 stupnjeva, otišla na operaciju (znači, za op. sam definitivno za), gibus mi je bio 4 cm, a sad pojma nemam koliko još imam stupnjeva, samo znam da mi se grba ni ne vidi, držanje mi je normalno, nije više onako iskrivljeno... ja ti to operirala u dubravi kod kovača. ako te zanima neš više, samo odi na moj blog... pusu ti šaljem... :)
22.05.2006. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prije nekoliko mj. ja sam bila u situaciji u kojoj si ti sad,očajnički sam kopala po internetu nebili došla do bilo kakve informacije o toj operaciji no nisam baš uspjela previše saznati,možda je tako bilo i bolje jer ja nisam pojma imala šta me čeka.znam kroz šta prolaziš i zato bi htjela tebi i svima koji imaju taj problem pomoći baš zato što meni nije imao tko!!ovako..imam 24 god. i skolioza mi je bila cca 50 stupnjeva,to kod mene uglavnom ljudi nisu primječivali (osim ako im nisam rekla) jer sam to vješto prikrivala!sebi sam izgledala GROZNO!!u gornjem dijelu kralježnica mi je izbacila rebra prema van i desna lopatica bila je puno izraženija u odnosu na ljevu,u donjem dijelu desna strana mi je bila lagano zasječena a na ljevoj stani uopće nisam imala struk nego izbočinu.na operaciju sam se odlučila usprkos svima!!roditelji su smatrali da nisam normalna i da ljudi imaju i puno gorih stvari pa žive, i da se samo trebam prihvatiti takva kakva jesam,no ja sam već odavno znala da ću na operaciju otići kad tad..sad kad je prošlo žao mi je što odavno to nisam napravila.u bolnicu dolaziš dan prije operacije taj dan ti izvade krv i anesteziolog daje zeleno svjetlo za op.Popodne popiješ neku odvratnu tekućinu za čiščenje i više ništa ne smiješ jesti.Sve do navečer svaki čas trčiš na WC i osječaš UŽASAN strah iako te svi tješe da to nije ništa i da su to već rutinske operacije.navečer dobiješ tableticu za spavanje i čekaš dan D!Pripremi si obavezno pidžame na kopčanje jer samo takve možeš imati!!lak za nokte na nogama i rukama moraš skinuti i naravno od nakita ništa na sebi!!ujutro rano te bude i šalju na tuširanje i depiliranje svega osim intim.djelova!dobiješ nakakvu inekciju i voze te o op.salu.ubrzo uspavaju i dalje naravno neznaš ništa!buđenje i prvi dan nije ni malo lak iako ga uglavnom prespavaš,UŽASNO si žedan a ne smiješ ništa piti cijeli dan,ja sam prva dva dana povraćala i to mi je bilo bolno s obzirom da su mi rebra bila prerezana.ti prvi dani prolete jer ih uglavnom prespavaš a i sredstva protiv bolova su jaka tako da ne osječaš neku veliku bol.meni je od svega najbolniji bio dren ali samo po noći,preko dana nisam osječala skoro nikakvu bol osim naravno kad se pomičeš.Nakon par dana dižu te na noge i to je jaaaako čudan osječaj,ali već svaki sljedeći put je lakše.ja sam se panično bojala vađenja drena nakraju je ispalo totalno bezbolno!dan dva nakon vađenja drena šalju te na spirometriju i ako je sve u redu šalju te kući.u početku baš ništa ne možeš sama,mene je mama doslovce kupala i vodila na WC.mislim da sam svim svojima kod kuće tih dana bila prava nočna mora jer su me morali opsluživati cijelo vrijeme.no polako dan po dan napreduješ,treba ti otprilike oko 2 mj da postaneš kolko tolko normalna.sad već 4 mj. nakon operacije plivam na veliko,vozim bajs,vratila sam se na posao i sve normalno iako još uvijek nisam ona stara i mislim da još neko vrijeme neću biti ali to je normalno.ožiljak je dosta velik iako sam ga ja mazala nekim sredstvom protiv ožiljaka tako da ne izgleda uopće strašno,a i on me ne opterečuje ni najmanje.što se tiče rezultata,iskreno očekivala sam više!lopatica mi i dalje strši ali ja sam valjda bila takav specifičan slučaj,uglavnom nikakve grbe nemam i sve osim lopatice je sad ok.da mogu sve ponovo napravila bih isto!što se tiče smrtnosti koju si spomenula mislim da se toga netrebaš bojati jer to se dešava u super rjetkim slučajevima i meni su u bolnici rekli da nisu imali takav slučaj kao ni invalidnost.u svakom slučaju ja sam ZA za operaciju i mislim da je šteta provesti život nesretan ako za tvoj problem postoji rješenje a ono se zove VLADIMIR KOVAČ!!eto nadm se da sam ti bar malo pomogla!!javi kad ideš na op.,pusa i SRETNO!najvažnije je da u ovom svemu budeš optimista!!
24.05.2006. (01:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cure, hvala na informacijama, krasne ste! suze su mi navirale na oči dok sam čitala vaše komentare, pogotovo ritin opširni (pročitala najmanje 10 puta)
24.05.2006. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, i btw. i moji roditelji su apsolutno protiv operacije! njihova argumentacija: ako nije po život opasna bolest, zašto se izlagati nepotrebnom riziku? znaju oni ljude s grbom koji su doživjeli 100 godina i cijeli život radili! Uostalnom, uopće se ne vidi, kažu oni. LOL
24.05.2006. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ex-skolioza
AD 6.: uzimam u obzir da mi se oni s jako lošim iskustvima (dakle oni što su umrli) ne mogu javiti, ali bi me zanimalo....koliko se često to dešava? Što mislite? Bojim se i paničarim. :-o
22.05.2006. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heart of a woman
ja operirala skoliozu. ovako: desna skolioza, bilo gore 68 stupnjeva, dolje 40 stupnjeva, otišla na operaciju (znači, za op. sam definitivno za), gibus mi je bio 4 cm, a sad pojma nemam koliko još imam stupnjeva, samo znam da mi se grba ni ne vidi, držanje mi je normalno, nije više onako iskrivljeno... ja ti to operirala u dubravi kod kovača. ako te zanima neš više, samo odi na moj blog... pusu ti šaljem... :)
22.05.2006. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bupsy
prije nekoliko mj. ja sam bila u situaciji u kojoj si ti sad,očajnički sam kopala po internetu nebili došla do bilo kakve informacije o toj operaciji no nisam baš uspjela previše saznati,možda je tako bilo i bolje jer ja nisam pojma imala šta me čeka.znam kroz šta prolaziš i zato bi htjela tebi i svima koji imaju taj problem pomoći baš zato što meni nije imao tko!!ovako..imam 24 god. i skolioza mi je bila cca 50 stupnjeva,to kod mene uglavnom ljudi nisu primječivali (osim ako im nisam rekla) jer sam to vješto prikrivala!sebi sam izgledala GROZNO!!u gornjem dijelu kralježnica mi je izbacila rebra prema van i desna lopatica bila je puno izraženija u odnosu na ljevu,u donjem dijelu desna strana mi je bila lagano zasječena a na ljevoj stani uopće nisam imala struk nego izbočinu.na operaciju sam se odlučila usprkos svima!!roditelji su smatrali da nisam normalna i da ljudi imaju i puno gorih stvari pa žive, i da se samo trebam prihvatiti takva kakva jesam,no ja sam već odavno znala da ću na operaciju otići kad tad..sad kad je prošlo žao mi je što odavno to nisam napravila.u bolnicu dolaziš dan prije operacije taj dan ti izvade krv i anesteziolog daje zeleno svjetlo za op.Popodne popiješ neku odvratnu tekućinu za čiščenje i više ništa ne smiješ jesti.Sve do navečer svaki čas trčiš na WC i osječaš UŽASAN strah iako te svi tješe da to nije ništa i da su to već rutinske operacije.navečer dobiješ tableticu za spavanje i čekaš dan D!Pripremi si obavezno pidžame na kopčanje jer samo takve možeš imati!!lak za nokte na nogama i rukama moraš skinuti i naravno od nakita ništa na sebi!!ujutro rano te bude i šalju na tuširanje i depiliranje svega osim intim.djelova!dobiješ nakakvu inekciju i voze te o op.salu.ubrzo uspavaju i dalje naravno neznaš ništa!buđenje i prvi dan nije ni malo lak iako ga uglavnom prespavaš,UŽASNO si žedan a ne smiješ ništa piti cijeli dan,ja sam prva dva dana povraćala i to mi je bilo bolno s obzirom da su mi rebra bila prerezana.ti prvi dani prolete jer ih uglavnom prespavaš a i sredstva protiv bolova su jaka tako da ne osječaš neku veliku bol.meni je od svega najbolniji bio dren ali samo po noći,preko dana nisam osječala skoro nikakvu bol osim naravno kad se pomičeš.Nakon par dana dižu te na noge i to je jaaaako čudan osječaj,ali već svaki sljedeći put je lakše.ja sam se panično bojala vađenja drena nakraju je ispalo totalno bezbolno!dan dva nakon vađenja drena šalju te na spirometriju i ako je sve u redu šalju te kući.u početku baš ništa ne možeš sama,mene je mama doslovce kupala i vodila na WC.mislim da sam svim svojima kod kuće tih dana bila prava nočna mora jer su me morali opsluživati cijelo vrijeme.no polako dan po dan napreduješ,treba ti otprilike oko 2 mj da postaneš kolko tolko normalna.sad već 4 mj. nakon operacije plivam na veliko,vozim bajs,vratila sam se na posao i sve normalno iako još uvijek nisam ona stara i mislim da još neko vrijeme neću biti ali to je normalno.ožiljak je dosta velik iako sam ga ja mazala nekim sredstvom protiv ožiljaka tako da ne izgleda uopće strašno,a i on me ne opterečuje ni najmanje.što se tiče rezultata,iskreno očekivala sam više!lopatica mi i dalje strši ali ja sam valjda bila takav specifičan slučaj,uglavnom nikakve grbe nemam i sve osim lopatice je sad ok.da mogu sve ponovo napravila bih isto!što se tiče smrtnosti koju si spomenula mislim da se toga netrebaš bojati jer to se dešava u super rjetkim slučajevima i meni su u bolnici rekli da nisu imali takav slučaj kao ni invalidnost.u svakom slučaju ja sam ZA za operaciju i mislim da je šteta provesti život nesretan ako za tvoj problem postoji rješenje a ono se zove VLADIMIR KOVAČ!!eto nadm se da sam ti bar malo pomogla!!javi kad ideš na op.,pusa i SRETNO!najvažnije je da u ovom svemu budeš optimista!!
24.05.2006. (01:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ex-skolioza
cure, hvala na informacijama, krasne ste! suze su mi navirale na oči dok sam čitala vaše komentare, pogotovo ritin opširni (pročitala najmanje 10 puta)
24.05.2006. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ex-skolioza
da, i btw. i moji roditelji su apsolutno protiv operacije! njihova argumentacija: ako nije po život opasna bolest, zašto se izlagati nepotrebnom riziku? znaju oni ljude s grbom koji su doživjeli 100 godina i cijeli život radili! Uostalnom, uopće se ne vidi, kažu oni. LOL
24.05.2006. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...