|
Najgore na poslu je prošlo – sve sam stigla obaviti na vrijeme! Samo što se sad malo osjećam kao Franz Beckenbauer 1990. neposredno nakon što su Švabe osvojile svjetsko prvenstvo. Ne znam što bih sad. Radila sam po cijele dane i odjednom više nema posla. Prazni hod, pa spoznaja kako konačno imam nešto vremena za obaviti proljetni šoping i proljetno čišćenje. Moj cimer (brat) bio je obaviješten o čišćenju, ali ga je izignorirao. Sad razmišljam koliko to da mu naplatim. 100 kn? Mislim da bi to bilo ok. Ne znam u stvari koliko čistačice (stanova, ne javnih prostora) dobivaju po satu, ali budući da sam očistila zajednički prostor, trebala bih mu vjerojatno naplatiti samo polovicu stvarne cijene.
Glede šopinga: nitko od mojih prijateljaIca nema vremena! Il' su ispiti il' je posao! Ali S. me nije ostavila na cjedilu. Kaže da mi je donijela nešto iz Japana. Uh, jedva čekam danas popodne!
Hvala Bogu na proljeću! Nisam više zgrčena, ništa me ne boli, vježbe istezanja mi odmah idu mnogo bolje, a trčanje je gušt! Gušt je zapravo i trčati vani po snijegu, dapače to je nešto najbolje – kad osjetiš kako ti više nije hladno i kako se iz pluća kisik širi tijelom. Ali najGORE je natjerati se na trčanje po zimi i mraku. Sad više tih problema nema – Maksimire dolazim!
|