Marketing
What’s it anyway?
Prije nego krenem, želim reći da sam sve informacije prikupila preko interneta i logičkim zaključivanjem. Ako netko zna nešto više ili bolje, molim ga/ju od srca da me ispravi i da mi proslijedi adekvatnu literaturu, za koju bih bila jako zahvalna.
Skolioza je poremećaj mišića i kralješaka koji rezultira iskrivljenom kičmom. Kralješci se prvo „nagnu“ na jednu stranu, a zatim se zarotiraju oko osi kralješnice. To se može desiti i dva puta, onda imate dvostruku skoliozu, kao što je imam ja. Kad se kralješci dovoljno zarotiraju, postaje vidljiv gibus ili od milja – grba.
80% slučajeva skolioze su idiopatski, što znači da nitko ne zna što im je uzrok. Zna se, međutim, da cure 6 puta češće obolijevaju. Od skolioze veće od 20 stupnjeva pati jedna na 2500 osoba. (I'm so very special!) Obično se skolioza prvi put zamijeti u predpubertetskoj ili pubertetskoj dobi, a najbolje ju je liječiti za vrijeme rasta kralješnice, odnosno ako se liječi operativno, najbolje je da se operira negdje pred kraj rasta ili taman kad završi rast.
Liječenje se sastoji redovito od vježbi za kralješnicu, koje se kombiniraju s nošenjem tzv. steznika iliti ortoze. Steznici nisu baš najudobnija stvar za nositi, ali pozitivno je to što uz pomoć njih možete svakom "pokazati" vaše čelične trbušne mišiće.
Kad je skolioza toliko progresivna da ni steznici ni vježbanje ne pomažu, mora se na operaciju. Operacija se sastoji iz toga da se pacijentuIci uz krivu kralješnicu pričvrsti metalna šipka, koja onda sprječava daljnje napredovanje bolesti. Postoje dva osnovna pristupa ovisno o kojem se tipu i stupnju skolioze radi:
a) ulazi se s leđa. PacijentIca leži na trbuhu.
b) ulazi se sa strane. PacijentIca leži na strani. Često se mora ukloniti jedno ili dva ili već po potrebi koliko rebara da bi se došlo do kičme.
c) Kombinacija a) i b). Nekad se vrše dvije operacije, a nekad se obavi sve odjednom: prvo b), nakon toga a)
Mislim da je dosta za danas. A propos, spomenuh krvne nalaze u prošlom postu:
Laboratorijska hematologija i koagulacija:
SE mi je 2 i preniska
MPV mi je 10,6 i previsok/a. Nemam blage veze što to je.
INR je 1,03 i prenizak/ka. Što god to bilo.
Klinička biokemija:
ALP 42 i nisko. Isto nemam pojma što to je.
Na mi je na granici: 136,4. Najniža normalna vrijednost je 137.
Fe ovaj put nisu mjerili. A to me baš zanimalo! Nakon što sam 3 tjedna pila heferol i imala okus metala u ustima. *eewww*
Post je objavljen 18.03.2006. u 15:41 sati.