skolioza

jučer navečer

Nisam još spremna opisivati svoju "bolest", zato evo jedan warm-up post:

V me sinoć ipak uspio nagovoriti da se odem s njim prošetati do grada. V je moj najbolji prijatelj – zabavan, pametan, smiješan, dobar, drag, ciničan, neurotičan, blago manično depresivan i znaju ga prati paranoje – što su sve odlike koje mi savršeno odgovaraju.

Bilo nam je odlično, iako je pred kraj postalo jako hladno. Pričali smo o:

- zadrtim feministicama
- zašprehavanju baba na stanicama. Zanimljivo je što nitko ne zna kako babe na stanicama imaju mnogo poučnoga za reći o smrti i životu. I natprosječno su elokventne.
- njemu i T. To je kao Balaševićeva pjesma. Ne, zapravo kao njegov album. Njihov odnos karakterizira dubina, s kojom se je teško nositi. Ja znam da će na kraju sve s njima biti jako dobro.
- pravdi i nepravdi. pragmatizmu i idealizmu
- otkrivanju bogomdanih talenata
- o svemu što smo prošli kao izbjeglice. I kako možemo doprinijeti boljitku svijeta time što smo u stanju ne projicirati sve loše što nam se desilo/dešava na druge ljude. Time zaustavljamo, barem s naše strane, loše.

Brat i njegova cura su došli po mene, a onda smo išli po moju sestru. Loša organizacija povratka doma rezultirala je u tome da su tri osobe sjedile naprijed, a četiri otraga. Kako bismo izbjegli muriju išli smo dužim putem, a sve to vrijeme sjedila sam otraga u za moju kičmu nepovoljnom položaju. Bila sam zgnječena uz desna stražnja vrata, dok su se cure koje su sjedile u sredini nesvjesno naslonile na moju lijevu stranu. Nisam shvatila da držim njihovu težinu sve dok to one nisu skužile. Čim su izašle van iz auta, počela sam se istezati. Ipak me desna sredina leđa sad malo boli, kao i desni biceps. A desno rame se neposlušno gura naprijed. Živcira me to.