srijeda, 31.05.2006.
my SCARS remind me that the past is REAL...I TEAR my heart opet just to FEEL...
...found in some quote book...but still beautiful
- 07:38 -
utorak, 30.05.2006.
I FUCKING HATE YOU LIKE I HAVE NEVER HATED ANYONE IN MY LIFE!!! HOW THE FUCK DID I LET MYSELF BELIEVE YOU AGAIN??? HOW STUPID CAN I BE??? WHAT THE FUCK IS WRONG WITH ME--AM I SO FUCKED UP THAT I CAN'T SEE WHAT AN ASSHOLE YOU REALLY ARE??? SCREW YOU!!!!
YOU FUCKING PIECE OF SHIT!!!! HOW COULD YOU??? AFTER EVERYTHING---AFTER ALL WE TALKED ABOUT??? AFTER ALL THAT HAPPENED THIS YEAR??? YOU ASSHOLE!!! YOU WERE JUST BUYING YOUR TIME TO FUCK ME UP!!! WELL, YOU JUST FUCKED UP YOURSELF....THE ONLY THING THAT PISSES ME OFF BEYOND REASON IS THAT I STAYED HOME EVERY GODDAMN WEEKEND WHILE YOU WERE OUT FUCKING GOD KNOWS WHO AND COMING INTO MY BED AT 4-5 IN THE MORNING REEKING OF ALCHOHOL....YOU KNOW I BEGAN WONDERING WHY YOU DIDN'T ASK TO HAVE SEX LATELY...NOW I KNOW THAT IT'S BECAUSE YOU WERE SCREWING SOMEONE ELSE...THAT FUCKING SMILE ON YOUR FACE...LIKE YOU HAVE NO WORRIES...LIKE YOU'RE THE MOST PERFECT PERSON IN THE WORLD...YOU ARE NOTHING!!!! NOTHING EXCEPT GARBAGE!!!! I HATE YOU!!!!! HOW COULD I EVER EVEN WISH TO LOVE YOU???? YOU---WHO ARE NOT WORTH ANYTHING, LET ALONE SOMEONE'S LOVE....I CAN'T STAND YOU!!! I WANNA THROW UP WHEN I THINK OF ALL THE TIMES YOU TOUCHED ME...I JUST WANNA GO AND SCRUB MY WHOLE BODY WITH FUCKING BLEACH....
JUST SO I COULD GET YOU OFF OF ME....I ALREADY RIPPED OUR PICTURES...THEY WERE A FUCKING FANTASY ANYWAYS...ONLY A FUCKED UP DREAM AND NOTHING ELSE...ALL THE DOLLS YOU BOUGHT HAVE BEEN STABBED WITH THE KNIFE...AND ALL THE TIME I WAS IMAGINING IT WAS YOU....I WISH I KNEW HOW TO DO VODOO....I WOULD JINX YOUR ASS SO YOU FEEL ALL THE PAIN THAT YOU HAVE CAUSED ME...BUT YOU KNOW WHAT???? I'M NOT SAD RIGHT NOW...I'M NOT HURT....I'M JUST PISSED AS HELL!!!!!!
PISSED THAT I HAVE BEEN SUCH A TRUSTING FOOL...YOU'RE GONNA BUY ME GLASSES WHEN I GET MARRIED, SO THAT I CAN THINK OF YOU ALL THE TIME, WHENEVER I PUT THEM ON....YOU FUCK---YOU KNOW WHAT I'M GONNA BUY YOU--A BRAIN!!!!!!
I DOUBT YOU'LL KNOW HOW TO USE IT, SINCE YOU'RE SUCH A STUPID FUCK ANYWAYS, BUT IT'S WORTH A TRY...I AM SO GLAD THAT I DIDN'T SEE YOU TONIGHT, AND EARLIER I WANTED TO....THANK DEAR GOD THAT I DIDN'T!!!! CUZ RIGHT NOW..
UUUUUUUUUUUUGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH!!!!!!!!!!!!!
THAT'S HOW I FEEL!!!!! YOU WILL NEVER BE ABLE TO IMAGINE HOW MUCH HATRED I FEEL FOR YOU RIGHT NOW...YOU'RE GONNA
CALL ME IN THE MORNING WHEN YOU GET ALL THE MESSAGES, BUT DON'T FUCKING BOTHER, CUZ I'M NOT GONNA ANSWER....
SINCE YOU WANNA GO OUT TILL 5 IN THE MORNING, TAKE PICS WITH OTHER CHICKS, AND DO GOD KNOWS WHAT ELSE, WHILE I SIT AT HOME AND WAIT FOR YOUR FUCKING ASS-----GO AND DO WHATEVER THE FUCK YOU WANT, BUT FORGET ABOUT ME!!!! FROM THIS DAY FORWARD, I DO NOT EXIST FOR YOU...
FORGET THAT I EVER DID...I OBVIOUSLY DIDN'T MEAN SHIT TO YOU ANYWAYS, SO....IF YOU THOUGHT YOU WERE GONNA FUCK ME UP--SCREW YOU!!!! AND JUST REMEMBER THAT I'M BETTER AT THIS---YOU'LL END UP LOOKING FOR ME, JUST AS YOU DID THE LAST TIME--BUT THIS TIME, I WILL BE EXACTLY WHAT YOU ALWAYS THOUGHT I WAS--A BITCH
- 05:49 -
osvetnik
...lunjam po sajtu gledajuci slike...slike od ove subote sto je sad prosla...kada sam ti rekla da ne dolazis ako planiras ostati vani duze od ponoci...nisam mislila da hoces, jer cijeli dan zalis se kako moras ustati ujutro rano...a opet izlazis...
i nisi dosao...stoga jer si ostao vani do 5 ujutro i znao si da ti necu otvoriti vrata...a i ne bi...dopizdilo mi je da se dizem u to doba kad ti pijan iz kafane dolazis i da onda od tvog jebenog prebacivanja i hrkanja oka vise ne mogu sklopiti...nije ti vazno jel ja moram ustat ujutro u 7 ili ne...tebi je vazno da nemoras buditi svoje....but anyways....slika ima oko 40...a tvoju nalazim pod broj 36...zagrljen sa nekom djevojkom stojis...a u ruci ti boca heinekena....lazljivce...rekao si mi da nisi uopce pio pivo jer ti se zbog toga stomacina razvalila...buljim u sliku....djevojku nikada nisam prije vidjela...tebi se osmijeh razvalio na faci....kao da si dobio kakvu lutriju...a ona...
mirno stoji....poluosmijeh na licu....pitam se sta joj prolazi kroz glavu...ma ne zanima me....pitam se koji me vrag natjera da ne izadem...a nesto me je tako tjeralo....trebala sam....jer izgleda da sam osjecala nesto....a sta bi ucinila i da sam te uhvatila sa njom???
da li bi ti opet opalila samar i poderala kosulju kao sto sam prije...da li bi ti prosula pice u lice i bacila casu na tebe....ma cemu svrha vise kad sve ostaje na svom...izmislio bi nesto....neki izgovor...al' zacepi vise...sve su to stare gluposti....a neku noc mi govoris da nisi 'OSVETNIK'---e ako nisi to, sta si onda???
- 05:39 -
petak, 26.05.2006.
Kako si priznati da je kraj? Koliko dugo treba se nadati prije nego prestati? Kako prezivjeti i preboljeti nesto sto nikad nije postojalo? Nesto sto je bilo veliki dio tvoje maste...sto si pokusao pretvoriti u stvarnost...ali ti nikada nije uspjelo...
...i stoga si se na kraju kao kukavica predao? Ali da li si kukavica ili jos uvijek ostajes ratnik? Ja mislim da sam ovo drugo jer ne prestajem da se borim...svaki dan sa znanjem da je gotovo..da ti nisam bila nista osim neke vrste ludog provoda...A da li sam ti uopce znacila i toliko? Ma cisto sumnjam, ali ovaj put, iskreno mi je svejedno sta mislis...
Zelim se izgubiti u pisanju...Pronaci neki svoj svijet medu slovima...svijet gdje se necu morati kriti pod laznom facadom...Nego biti ono sto jesam...Osoba puna zara....Nestati samo na par trenutaka...kao prije u tvom zagrljaju...Opet osjecati se tako sigurno, mada je cijeli svijet protiv mene...Samo malo...na par minuta...ili bar sekundu...samo...a onda cu da se opet vratim u hladne ruke realnosti...i izdrzim njen dah istine...tako gorak...a nekad je bio presladak...surovo se smijem...pa zar sam na trenutak uspjela se uvjeriti da cu izgubiti se...pronaci spas medu rijecima???
- 05:50 -
četvrtak, 25.05.2006.
Koja ZIVOTINJA od osobe je u stanju uciniti nesto ovako zlobno i bezosjecajno???
...kako je moguce biti ovako zao???
- 06:03 -
...
...vani je tmurno....sve je nekako ljigavo...kisa neprestano lije....
a ja ipak uzivam u ovakvom vremenu...nekako mi odlikuje mom raspolozenju...
mracnom...tuznom...bas nikakvom...bio bi ljut kad bi znao kako se sada osjecam...
ne volis me kad sam ovakva...kazes da mi ne pristoji...ali reci mi nesto...
da li je tuga ikada cinila nekog lijepim???
iritiras me...ponekad bi stvarno voljela da malo otkacis od mene...ali onda znam da bi te sama dosla traziti....
pozelim pobjeci kao pasce od kuce....znajuci da cu se vratiti kad me sve ovo prode...
opet me hvata ono moje ludo...zahvalna sam ti sto uvijek ostajes uz mene...jer pozelim sama sebe ponekad ostaviti...
da...divim ti se...ali ipak...treba mi malo odmora...malo odmora od ove 'ljubavi'...
treba mi malo odmora od nas...od stalnih razgovora na telefon, kad jedina stvar koju zelim raditi je nestati u svoj svijet....
ma ne zamjeri...znas da ce me ovo proci...znas da cemo na kraju oboje se praviti kao da se nista nije desilo...kao da je sve perfektno...
navikli smo previse na sve to, da bi ucinili ista drugo...
dode mi da sve i jedan cd, kasetu, pjesmu....ma sve da ih spalim...da vise ne slusam nas u njima...dojadilo mi je pronalaziti nas u svemu tom...a ipak...sta drugo ce mi pomoci kroz sve ovo nego one...vise ne sjecem...u zilete mogu slobodno gledati, znajuci da necu se ozlijediti...
ili kao sto sam mislila...time uciniti da sve ovo ostalo prestane...divim se samoj sebi...jer zelja je jos uvijek tu...ali vise nisam kukavica...
kazes da sam smjesna...a ja pak to ne vidim...nema te...otisao si na put...kazem ti da mi nedostajes..a ti na to odgovaras smijehom...
to me vrijeda....i poklapam ti slusalicu...ne treba mi to...ionako su mi svi osjecaji rasklimani i bez svih tih gluposti...
uporno zoves, a ja na kraju iskljucujem telefon...ma goni se u vraga vise....dosadan si...al' ipak zvat cu te kad podem leci..da ti kazem laku noc...koristit cu to kao izgovor da te cujem...onako, 'ma zovem iz navike', a znat ces da postoje drugi razlozi...
slusam kako kisa tresti po prozorima...zelim ici vani...zelim da trcim u njoj...da opere sa mene sve ovo...sve osjecaje...svu ljutnju...sve grijehove...svu ovu tugu...ma nek nosi sve...samo sto dalje od mene...meni vise ne trebaju...ne trebas mi ni ti...bar ne nocas....nocas sam srecna sama...hmmm...pricam gluposti...u mozgu kontradiktujem sama sebe...blentava sam...
treba mi izlaz..izlaz iz ovoga...a neznam gdje da ga trazim..i da li sam dovoljno hrabra ga prihvatiti kada budem imala sansu...
mozda je ipak lakse nastaviti ovako...jer ovaj put znam...znam sve njegove posljedice....nema iznenadenja...samo znanje...
- 05:34 -
subota, 20.05.2006.
I'm so lonely....
...iako si pored mene svaku noc...pitam se sta time pokusavas...da li mi time zelis dokazati da ti je stalo...ma sta se vise desava...nemam pojma...a sigurna sam da nemas ni ti...whatever--who cares anyways??? We both know that I still can never get enough of you...
- 00:04 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
....
trazim te...hodam pustim ulicama u gluho doba noci...nadajuci se da cu te mogda negdje sresti....ne zelim prihvatiti stvarnost....ne zelim da vidim da je grad prevelik i da postoje hiljade mjesta gdje mozes biti...zelim da se nadam...da cu te jednu od ovih noci pronaci...da ces doci i pokucati na prozor...cim ponoc prode...kao sto si prije radio...ostavljam auto otkljucano, nadajuci se da cu te ujutro naci u njemu kako spavas sakriven pod jaknom...papirici cokolade na vozacevom sjedistu...i knjiga...neka koja ti ovaj put pomaze da pobjegnes od stvarnosti... zelim da ti kazem 'izvini' mada ti to meni dugujes...ne mrzim te, mada sam se tako pokazala...voljela bi da te nisam otjerala...voljela bi da sam mogla suzdrzati ljutnju onaj dan...ali to je ipak vise bilo razocarenje...ti neznas koliko sam plakala dok sam te gledala kako pognute glave odlazis...rekli su mi da nisi vrijedan da se iko brine za tebe...govorili da imas dovoljno godina i pameti...da bi trebao znati kako zivjeti zivot...ali oni nisu razumjeli nista...nisu znali kako smo bili bliski...nisu znali da si uvijek bio tu uz mene...i kad bi nestao da sam radila sve moguce da te pronadem...oni ne znaju kako su me tvoje suze bolile...svaki put kada si zgrijesio nesto...kada si otisao pogresnim putem, po ko zna koji put...toliko puta sam u starim slikama trazila te...osobu koju znam...ali samo sam vidjela prazninu...cesto sam se pitala gdje u zivotu smo pogrijesili da bi bili ovako gorko kaznjeni...zasto bas mi...od toliko drugih ljudi na svijetu...zasto se sve ovo moralo desiti nama...
da li smo ipak zbog necega zasluzili??? pronasla sam tvoju poruku u autu...izvinjavao si se i rekao da si me zelio vidjeti za rodendan...pisao si da nisi zaboravio, ali da nisi znao da li sam jos uvijek ljuta na tebe...gledao si me...ali nisi smjeo prici...izgledam dobro...i zao ti je za svu patnju kroz koju sam stobom prosla...pisao si kako si ti trebao da pazis na mene, a ne ja na tebe...jer ipak...ti si bio stariji i musko...
lonely si...ja sam ti bila posljednji i jedini prijatelj...to mi od tebe cudno zvuci...sjecam se kada si imao bezbroj prijatelja, i kada je svako zelio da bude asociran sa tobom...tvoje ime je bilo znano medu svima...a sad...samo je ostala praznina...i sjecanje...nisam ljuta na tebe...nego zabrinuta...svaku noc se molim da dodes...pitam Boga da te cuva sigurnog i da ti se nista lose ne desi...volim te....i zelim ti pomoci...ali neznam vise kako??? kako da ti pomognem, kad ti sam sebi ne zelis pomoci...a moras...sjeti se sta sve imas....sjeti se sta si imao i sta mozes imati...nemoj se predati...spao si na dno i nize ne mozes...koristi me kao oslonac da se vratis na vrh...bit cu uz tebe...pomoc cu ti...i
bit cu ti prijatelj...bit cu ti sve sto zelis...samo dodi da znam da si ok..da si ziv...i da se neces predati...tako si mi bio vazan u zivotu...i uvijek ces biti...ne dopusti mi da se pretvorim u zaborav...please...i need you to be the brother you used to...i need you to be there for me...as you once were...please...try to realize how much you mean to me...come back...we'll make it through together..somehow...cuz with you by my side...i know that nothing bad can happen to me...come..i'll take care of you...you're too young to give up...please...i love you...& never forget that...
I wil always wait for the midnight knock on my window...
- 05:58 -
petak, 12.05.2006.
....da li si cula...
opet ono pitanje...puno strepnje...iscekuje moj odgovor...suteci gledam...ne zelim reci nista...ne zelim upitati o cemu prica...pravim se da me ne zanima...ne zeli prihvatiti to...i uporno me mami da upitam...razmisljam...ali nista mi ne pada na pamet...smije se...ali uvrijedeno me gleda ispod oka...ne shvaca moju sutnju...vidim da vise ne moze izdrzati...OZENIO SE!!! U soku trznem glavu...Primjecuje to...i ceka...gleda daljnju reakciju...okrecem glavu...ne zelim da vidi moju reakciju...ali osjetim bol...nisam za tebe nista osjecala...bio si mi igracka...iskoristila sam te za svoje zadovoljstvo...i onda odbacila...a sad...osjecam zalost...
- 23:58 -
....
Da li znas sta sam jucer uradila...
Napila sam se...onako sama...kao sto odavno nisam...
pitam se da li mi je to trebalo...i onda se smijem...
naravno da jeste...da li bi pila da nisam imala potrebu...
pronasla sam onaj stari album...pun poruka, slika, starih opusaka...i sitnica...
citam rijeci, koje sa svakim gutljajem vodke postaju nesnosljive..
zar sam mogla te ovako mnogo voljeti...
prstima prelazim preko tvog lica na slikama...
osjecam prvu suzu kako se kupi u oku...
zar sam mogla biti tako ohola prema tebi...tebi, koji si me jedini ikad iskreno volio...
kakva god da sam bila...i onda trazim tvoj broj telefona...zovem...ali uzalud...
odavno je iskljucen...boli me...zelim da te cujem...mada znam da ti se ne bi javila..
nego bi suteci slusala kako uporno pitas 'halo? halo?'
zasto da poslije sest godina jos uvijek ne zelim da te pustim...
sjetim se kako skoro kad sam izasla si govorio prijateljici sto je sjedila sa mnom, kako ti je zao za sve...
kako ti je zao sto od nas nije moglo biti ono sto si zelio...sjecam se da si me gledao u oci dok si to govorio...
pricao si kako sam ti ja bila prva ljubav...prvi poljubac...prva djevojka....
muzika je trestala oko nas u klubu...suze su tekle niz moje lice kao godina....drugi su nas gledali....a bilo mi je svejedno....
samo sam gledala u tebe i sjecala se svega....htjela sam te zagrliti...naci svoje mjesto u tvojim rukama...
tu...gdje pripadam...osjecala sam se kao da se gusim...prijateljica je htjela da idemo....nije htjela da budem uzrujana....
a ja kao prikovana za stolicu...nisam htjela da se pomaknem...druge te zovu da ides igrat i odlazis....
gledam te i placem...nemam stida...ali razloga ima bezbroj....
park u downtown...kraj navy pier....klupa...mcdonald's....plaza pored tvoje kuce...posao...setnje...izlazci...kokice...sladoled na kornetu...mentos bombona...moje pisanje....tako mnogo puta mi je zagorcalo zivot, ali ne prestajem...trazio si da ti dam svoje sveske koje sam pisala o tebi...i rekla sam da hocu jednom...mozda ove godine...tako da imas i ti...da vidis da si mi unatoc svemu ipak mnogo znacio i da te jesam volila...mada to nisam pokazala...a krila sam...misleci da ces otici ako saznas...a zeznula sam samu sebe....
otisao si jer nisi mogao saznati..mislio si da mi je svejedno...i nisi mogao vise tako...
ne krivim te....bio si u pravu...ali voljela bi da....
davao si mi par sansi poslije toga...htjeo da budes sa mnom i razmijenili smo brojeve....
nisam te zvala...a na tvoje pozive se nisam javljala...stoga sada i kazes da ti je zao za sve...
time si mi rekao da vise za nas ne postoji nista....
da vise ne mozes i ne zelis da budes jedini koji pruza i koji trazi da nesto bude...
da ne zelis biti jedini, koji pokusava....
a ne znas...da te uporno zovem, mada ti je telefon iskljucem...bezbroj puta okrenem ono 773-7..-9...
idem na p...........com svaki tjedan...nadajuci se da cu vidjeti tvoju sliku...a tebe nema...
nestao si...a ja te jos uvijek tako mnogo volim...
prije sest godina...bila sam najsretnija djevojka na svijetu...
prije sest godina...sama sebi sam unistila zivot....
prije sest godina...izgubila sam ono sto se samo jednom u zivotu nade...
prije sest godina...sam te zavolila...
prije sest godina...bila sam budala...
prije sest godina...ranila sam te....
prije sest godina...nisi mogao vise...
prije sest godina...nakon mnogih pokusaja...ostavio si me...
poslije sest godina...jos uvijek cesto mislim na tebe...
poslije sest godina...jos uvijek spavam u tvojim boxericama i majici...
poslije sest godina...jos uvijek imam sve i jednu poruku koju si mi ikada napisao...
poslije sest godina...jos uvijek znam tvoj broj na pamet...
poslije sest godina...jos uvijek taj broj koristim kao lozinku za sve...
poslije sest godina...jos uvijek cesto gledam u tvoje slike...
poslije sest godina...jos uvijek te trazim kad god izadem na mjesto gdje ides i ti....
poslije sest godina...jos uvijek pozelim da me volis onako mnogo kao nekad...
poslije sest godina...jos uvijek se kajem za sve sto sam ti ucinila...
poslije sest godina...jos uvijek te ludo volim...
jos uvijek si moje bebano...to pripada samo tebi...
- 07:28 -
Da li imam pravo na novi pocetak...da li ga zasluzujem...a jos uvijek se osjecam tako gresna...zar to nije trebalo proci...sta vise zelim...i zasto jos uvijek...tako ti mnogo imam reci...a neznam kako poceti...zaboravila sam kako se izraziti...cekam te...na putu si...govorim ti da mi nedostaje spavanje pored tebe....tri tjedna tako...a sad...opet sam sama...opet je tvoja strana kreveta zahladnila...ne usudujem se preci na nju...to je nekako ipak tvoje...zovem te par puta kroz dan i u glasu ti primjecujem da sam ti postala vec dosadna...ne krivim te--dosadila sam i sama sebi...ali ipak ne odustajem...samo zelim cuti ono 'bebe, jesil' se napajkila? do u miss me?' a ja, ne samo da ti zelim reci, vec bi voljela da sam ti malo blize pa da ti mogu dokazati...govoris mi da se strpim...jos par dana pa se vracas...a meni je to predaleko...znam da bi i ti voljeo biti sa mnom...ali ipak...ti se nekako lakse bocis sa svim ovim...kao sto si i uvijek do sad...
- 07:13 -
