petak, 30.06.2006.
telefon zvoni...privatni broj...javljam se bez razmisljanja...nekoliko puta govorim 'halo' i bas u trenu kad pomisli da poklopim, cu taj tako poznati glas...
iznenadio si me...kazes ne zelis da ispadnes 'supcina' mada ipak jesi, pa si nazvao...pitas kako sam...kako su moji...da li je sve u redu...da li sam ok...pricam sa tobom kao da se nismo vidjeli godinama....nema toplote u mom glasu, nego samo obaveza...krivo mi je sto sam se javila...voljela bi da nisam...pitam se da li bi ostavio poruku...al' cisto sumnjam...nastavljamo pricati...o sitnicama...kazes da sam postala professional uvezi myspace...smijem se i govorim da cu ti pomoci i sa tvojim...mjenjas temu...govoris da prolazis kroz mjesto gdje smo nekada isli na odmor...wisconsin dells...oboje sutimo par minuta...sjecajuci se...bilo je so much fun...sjecas li se koliko smo sampona istresli u whirlpool....pa nije htjelo prestati da se pjeni??? Trebalo nam je tako dugo vremena da ga isperemo i iscistimo...lijepa sjecanja... odjednom me pitas da li mogu uzeti July 20 da ne radim na poslu...govorim ti naravno i pitam koji je to tocno dan...da znam...petak, kazes..
odgovaram da nema problema...i pitam zasto...cutis...ponavljam pitanje...'Mislim da ti dugujem da cujes iz mojih usta...a ne od nekog drugog. Uvijek si govorila da te zovnem kad bude vrijeme. Zovem te sada. To ti je poziv na svadbu.' Nista ne shvacam...pitam te ko se sada zeni...i cujem kako ti se uzdah odlijema iz grudi...stvari postaju biti jasne...ali ja ipak te tjeram da ih izgovoris....'Zenim se.' Cutim...Ostala sam skamenjena u trenu...Da li da ti vjerujem? Ne zelim... To je nemoguce...zelim te pitati koga, ali znam odgovor na to...ponavljas moje ime nekoliko puta...trazis od mene da se javim...nisi siguran da li sam jos uvijek na vezi ili sam poklopila...a ja...buljim u telefon...nije mi jasno...osjecam se kao da sam cula nesto nemoguce...kao da se to nikada na svijetu nemoze desiti....vidim prekidas vezu...ali par sekundi poslije, telefon zvoni...i tako neprestano nekoliko puta...ne ostavljas poruke...nego samo dopustas da zvoni dok ti se sekretarica ne javi...i onda poklapljas....napokon odustajes...shvatio si da se medu nama nema sta vise reci...ti si rekao sve...sa te dvije tako kratke rijeci...izbrisao si me iz svog zivota totalno...Zelim vristati...zelim plakati...zelim nekoga prebiti...zelim...ali nemogu...prazna sam....nesvjesna...onog sto si rekao...sledena sam ostala u tom momentu...ubio si me... ali bezbolno...jer ne boli me...ne placem...ne vristim...samo sjedim...i mirna sam...previse...to nije dobro...i ne...necu ti doci na svadbu...mada sam uvijek trazila da me pozoves...to je bilo iz sale...jer nikada nisam ni pomislila da ces se ozeniti dok te jos budem voljela...na neki glup nacin sam mislila da ces bar sacekati da ti dopustim da mi postanes samo prijatelj...a ne ovako...znas je tocno mjesec dana...od Maja 28...i sada je zenis...Neka ti je sa srecom... zelim ti sve najljepse u zivotu...jer nema potrebe da ti zelim zlo...neka ti ona bude sve sto si ikada mogao pozeljeti u zenskom polu...i neka ti pruzi sve sto zasluzujes...i nadam se da ces je voljeti...ludo...kao sto nikada do sada nikoga nisi....i pokazi joj to...nemoj kriti...Nosi je u svojim dlanovima kao kap vode u pustinji...jer vrijedna je toga...Necu traziti da me se nekad sjetis...necu pozeljeti da pronadem put do tvojih misli... za to je vrijeme proslo...vise nema potrebe...dopusti mi da postanem zaborav...jer ne zelim biti sjecanje...
- 07:30 -
utorak, 27.06.2006.
Da li postoji neka veca sila sto nam kroji sudbinu...ili je sami nesvjesno odlucujemo za sebe???
Da li sami sebi zadajemo nepotrebne boli...cinimo neispravdane grijehove...trazimo izgovore...a neprestano pri tome, krivimo druge... za sve ono cemu smo krivi samo mi...Da li ja uzivam kada me boli...zar mi je tako tesko staviti osmijeh na lice i nastaviti zivot u kojemu je cak i poslije tebe ostalo jos mnogo toga lijepog??? Zar moram se nadati svaku noc da ces doci ili bar nazvati...i onda razocarana u suzama zaspati? Da li moram izlaziti na ista mjesta gdje znam da ces biti ti? Da li te trebam zvati nekoliko puta na dan i poklopiti slusalicu kada se javis? Ne, ne trebam, niti moram....ali biram da to cinim...a zasto? Zato sto sam luda, sto mislim da cu time postici nesto, sto sam nerazumna...zasto??? I da li je odgovor uopce i vazan??? Ne, nije...ali od nocas, odlucujem nesto drugo...Odlucujem da izbrisem tvoj broj sa svog telefona....odlucujem da promjenim sve lozinke...i pospremim slike...odjecu nisi odnijeo, ali ti je saljem...tvoju cetkicu za zube bacam zajedno sa samponima, mirisovima, i brijacima...razglednice, cestitke, privjeske, filmove i upaljace cu zapakovati u kutiju...sve sto me podsjeca na tebe...sto je vezano tobom...bit ce uklonjeno...samo ce ostati pisana slova...koja neces procitati...ne, nije da te mrzim...nego ipak volim sebe...
Mislila sam...nadala se...da ce mozda ovako...ili onako...ali sada shvacam...da nece...bas nikako...
I nocas postajem ono sto moram...sto sam odavno trebala biti...jaka...sigurna...i hrabra...dopustila sam ti da me napuknes...ali necu ti dopustiti da me do kraja slomis...ali nisi me lomio ti...nego sam lomila sama sebe...sada je vrijeme da tome dode kraj...Vrijeme je da odrastem i da prihvatim istine...da svijet ne gledam zamazanih ociju, nego da ga vidim za ono sto jeste...i ponosna sam....ponosna na sebe za ovaj mali korak sto uzimam...jer on je ipak samo pocetak...trebat ce mi mnogo vremena da naucim ponovo sama krociti kroz zivot... ali vrijeme je tu...preda mnom...i daje mi se cijelo...
Nocas sam svjestna svoje sudbine...i sigurnom rukom pocinjem da je sama krojim...
- 06:53 -
nedjelja, 25.06.2006.
It's not you leaving me that's gonna kill me....It's you loving someone else, that will...
- 23:18 -
lolek...
cekala sam te sinoc....na neki glup nacin, mislila da ces doci...mada sam znala da neces....nedostajes mi... nedostaje mi pricanje sa tobom...cak i onda kad smo lupetali o bezveznim stvarima...bilo mi je drago vidjeti te sinoc...a jos draze bez nje...mada znam da ste jos uvijek skupa...samo...mozda je bila na poslu ili nesto...
whatever...i miss your belly...i hope you had fun last night...plasim se za tebe....za koliko pijes....znam da te ubija to sto tvoji odlaze...ali kontrolisi se malo...ionako si uvijek govorio da nikada neces ostati ovdje....izdrzi godinu bez njih...proletit ce ti za cas....radi, skupi pare, i idi njima...zamisli da su samo otisli na malo duzi odmor... a mozes ih ici i posjetiti u zimu....bebe...pazi se molim te...znam da te ne zanima sta ja mislim i govorim... but please....just take care of yourself....mada nikada necu razumijeti zasto ne zelis dopustiti nekom da te voli....i wish you'd call me sometimes...samo tek da te cujem, ako nista drugo...kao sinoc....bilo mi je drago...znam da zvucim gruba...ali moram cuvati sebe....oprosti...& know, that if you ever look for me...I'll always be waiting for you...
I love you...
Anja (dudek)
- 21:38 -
utorak, 20.06.2006.
mislila sam da mogu...ali ne mogu...pokusala sam...zeljela biti ono sto si trazio od mene--biti jaka...ali...bol me slomi...
...osjecam se kao da mi je srce puno nekih crvi ili buba koje ga neprestano zvacu...'there's no going back--ever'. kako to ruzno zvuci...a obecali smo da ako ikada prekinemo...da cemo ostati isti...da se nista nece mjenjati osim sto necemo vise spavati skupa...a sada...lagali smo...jer vise nista od nas nije ostalo...sve smo u sekundi izbrisali nekim nevidljivim pokretom koji nisam ocekivala...osjecam se kao da uporno gubim u ovoj igri zvanoj zivot...
kada cu je vec nauciti igrati??? da li ikad??? srce mi puca svaki put kad te vidim sa njom...kada pomislim da sada nju zoves da joj pozelis laku noc i dobro jutro...a prema tebi se ponasam kao da sam srecna...tako neces znati koliko mi je stvarno tesko...nitko ne zna...svima govorim da je ovako bolje...da sam srecnija i da smo davno trebali zavrsiti...ali niko ne zna istinu....nju kopam sto dublje u sebe... pitas me sta pisem...tebi ono sto sam obecala... ali zasto? nije kao da ces procitati...strah me da ce ti sa njom uspjeti...to me plasi...jer ne zelim vjerovati da ti neka druga moze pruziti sve sto sam ja zeljela...ne zelim da budes sa njom srecan...zelim da bude gora od mene...a znam da je mozda ipak bolja... zelim da ti bude samo avantura...kao sto su i druge do sada...ali znam da ti ona znaci vise od toga...jer avanture nisu bile djevojke koje si izvodio u nase lokale da vas drugi vide skupa...ne, ona ti je mnogo vise od toga...i to me boli...a volim te....i jos uvijek se nadam da cu cuti ono zvono u tri sata ujutro sto mi je tako bilo omrzlo...jos uvijek se nadam da ces mi onako pijan doci i zeljeti da se cuddle...tvoji idu u bosnu za par mjeseci...da li ces do tada ostaliti svoj zivot? da li ce ona biti stalna pojava u njemu...ne zelim ni razmisljati sta ce biti od vas dvoje...da li cete trajati i koliko dugo...jer ako budem...sama sebi cu grob iskopati...a vec sam pocela...
.
- 06:31 -
ponedjeljak, 19.06.2006.
Pocetak Kraja...Seka Aleksic...Cijelu noc me zoves i uporno pustas Pjesmu...Zelim poklopiti...ali i ne zelim...Jer pase mi da vjerujem da ti ipak nije onako lako kao sto se pravis...a doduse pjesma nam ipak divno pase...
Nije mi moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostaricu sa tobom
Nemas ti sto da se kajes
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
pocetak kraja si mi nudio
Hajde bar malo sa mnom pricaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kazi to je to
Ref. 2x
Ako se ikad sretnemo ti prodji
prodji ko da se ne znamo
jedino tako mozes mi pomoci
da te prebolim nekako
Nemas ti sto da se kajes
nisi me nikada ni voelo
jer ti od prvoga dana
pocetak kraja si mi nudio
Hajde bar malo sa mnom pricaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kazi to je to
Ref. 2x
Kad samo stranci
budemo u noci
znacu da sve je nestalo
- 08:31 -
5:37 stizem....8:53 stize....10:30 odlazi...pratim...11:27 ulazim....11:59 izlazim...bilo je dovoljno...'ne valja ti da izlazis sama...sta ce ljudi reci...jesil' vidjela kolika joj je glava?' vracas kljuc u neko doba...bilo ti je krivo me vidjeti...
gledas me kao da mislis da si napravio gresku...sto si izabrao nju...'reci curi da nejede McDonald's ovako kasno...udebljat ce se jos vise'
'Koliko puta sam ti rekao da ne pijes vodku--od nje ces samo jos vise smrsati...uzmi jedno pivo da se malo udebljas' 'navika je jebena stvar' odgovaram...'zar nisi primjetio po nama?' nisi ocekivao da cu biti happy poslije ovog rastanka...but i'm having the time of my life and I love it...
- 08:25 -
petak, 16.06.2006.
danas...
Smijem se...
Srecna sam...
A cini mi se kao da nemam razloga
za to...
Kao da nemam pravo...
Osjecam se kao da bi trebala biti tuzna...
Kao da moram dopustiti vremenu da prode prije
nego sto se opet veselim...
Ali ne mogu...Ne mogu niti zelim...sama sebe tim pokopati...
Istina je...ostavio si me...da, zbog druge...
i boli...necu lagati...
ali moj zivot nije zbog toga stao...
Vrti se oko mene punom parom...
i nudi mi sve sto sam do sada
zbog tebe odbila...
Pozeljet cu te pored sebe...
Nedostajat ces mi...sve ono sto smo bili...i sto necemo biti...
Ali moje vrijeme borbe je zavrseno...pokusaji su odavno postali nevazni...
Nema svrhe ni potrebe...
Mirim se sa krajem...bez suza...bez bola...samo sa sjecanjem...
i osmijehom na usnama...jer ipak...'voljela sam te'
- 23:42 -
Jos samo nocas...pozeljeh...
...da ti cujem glas...
...da u rijecima osjetim onu staru njeznost...
...ono 'bebe, ne idi na posao...ostani pored mene'...
...da kroz stisak tvoje ruke osjetim sigurnost...
...i ponovo zaspim u tvom narucju...
...da osjetim zar sa tvojih usana...
...i vrelinu tvoga dodira...
...probudi me poljubcima, zagrljenu...
...da osjetim tvoje tijelo uz moje...
...jos samo nocas...pozeljeh...
...da vjerujem u nas...
...da vjerujem u moc ljubavi...
...da ipak...za nas ce postojati vrijeme...
...koje ce opet biti nase...
...i pripadati samo nama...
...vrijeme u kom cemo se opet voljeti...
...i postojati samo jedno za drugo...
...jos samo nocas...pozeljeh...
...reci ti ono sto ne zelis cuti...
...sto ne zelis vise znati...
...pozeljeh ti reci...koliko si mi nedostajao...
...koliko puta sam ti htjela cuti glas...
...jos samo nocas...pozeljeh...
...reci ti ono cega nikada neces bit svjestan...
...pozeljeh ti reci...jos samo nocas...
...tiho, necujno...
...koliko te volim...
...i onda shvati...ne, to nije istina...
...ne zelim to samo jos nocas...
...nego zelim ono nemoguce...
...zelim da bude ZAUVIJEK...
- 08:09 -
...
...svi govore da vrijeme ce izlijeciti sve...da ce izbrisati sve rane, a sa njima i tebe...
ali unatoc svemu, ja to ne zelim...ne zelim da te zaboravim...jer zasto bi...kad sam te tako mnogo voljela...
- 07:38 -
četvrtak, 15.06.2006.
Neke rijeci odleprsase sa tvojih usana...ne cu ih...
Lete oko mene i uvlace se u tijelo...u vene...osjetim njihovu tezinu...bolne su, ali iskrene...
Pokusavam ih ignorisati-istjerati iz sebe...ne pripadaju meni...to su rijeci za neku drugu...
ja ih ne zelim!!! Odjednom sve puca...hvatam se za srce...da li je moguce da osjecam kako se lomi???
I onda ih kao zmiju osjecam...kako me stezu sve vise...tvoje rijeci...guse me...
Gusi me saznanje da je ipak istina...da su ipak namjenjene meni...
Tako kratke...a mocne...Cijeli svijet se oko mene rusi...stojim izbezumljena, ne znajuci kako dalje...
i cujem te...cujem kako ih opet nemocno ponavljas...kao da ti je tesko ih izreci...
kao da nemas snage ih ponoviti...kao da i tebe bole...Zar je moguce?
Ali ipak, cujem te...i one odzvanjaju u meni...
'Ne Volim Te Vise'
- 08:50 -
srijeda, 14.06.2006.
sve i jedna vasa slika me ubija...sama pomisao da si sa drugom...i povraca mi se....
u soku sam...jos uvijek...ne mogu vjerovati...ne poslije svega...da se ovako nesto moze desiti....a islo nam je tako lijepo....we didn't fight anymore....ali ja ti nikad nisam bila dovoljna....uvijek su ti ostali bili preci...za druge si uvijek mogao naci vremena...a za mene...zasto i bi...zasto kada si znao da cu te uvijek cekati...i da nikada necu otici, unatoc svemu...i jos imas hrabrosti reci da nikad ne bi saznala da nisam gurala nos gdje ne treba...pa sta bi onda ti...sa njom se vidao preko vikenda a samnom spavao??? ne znam vise sta da kazem...i jos ne razumijes zasto sam uzrujana..pa i tele bi moglo to razumijeti...ali nema veze...postoji Bog...sve se vrati...kako meni, tako ce i tebi...a kako cemo kad se sretnemo...nemozemo se pozdraviti i razgovarati, ali reci mi gdje da nadem hrabrosti i okrenem glavu od tebe...sta si ti to meni pruzio pa da mislim da ne mogu bez tebe...nista...apsolutno nista...bilo je lijepih dana, lijepih vremena...ali isto tako bilo je i losih stvari...ali koliko sam kostala ja tebe...kostao si i ti mene...nema veze...bilo pa proslo..samo troduplo vise, jer ti se mozes pomiriti sa svim, a ja ne......nit mogu oprostiti...
zao mi je sto smo na ovaj nacin morali zavrsiti, sve ostalo je postalo u trenu nevazno, sve se izbrisalo...samo je ostala bol, i sok...jos uvijek sam u soku i ne zelim priznati ni sama sebi da je istina...i jos kazes da neznas dali ces sada hodati sa njom...u cemu je bolja od mene...sta ce ti ona pruziti sto ti ja nisam mogla ili zeljela...dala sam ti sve sto sam mogla...sve sto si zelio...sve sto sam imala...a tebi ni to nije bilo dovoljno...i want to say so many bad things to you...i'm angry and hurt...but i know that's not going to help me...
samo nadam se da ce ti ona biti vrijedna svega...nadam se da ces u njoj pronaci ono sto nisi u nijednoj, cak ni u meni mogao...ali znaj jedno...koliko god bio sa njom...sta god bilo izmedu vas...nitko, bas nitko...nikada te nece moci voljeti onako jako kao sto sam ja..
mozda je bilo ludo voljeti te tako mnogo...ali to je bio moj izbor, a sada ce biti moje kajanje...nastavit ces svoj zivot...u njemu sam ti vec postala nevazna...ali sta ce biti kada me se sjetis....sta ce biti kada pogledas u onu sliku sto ti je pored kreveta...ili naruknicu na kojoj pise da te volim i datum kad smo se upoznali...ili kad budes cistio sobu i pronades sva ona pisma....da li cu ti u tom trenu nedostajati barem malo? da li ces pozeljeti da me nazoves i kazes mi 'what's up dudek? what's cooking?' da li ce ti nedostajati nase cuddling i bubble baths....a tako dugo nismo... ni jedno ni drugo...kako cu prebroditi ovo??? znam, proci ce jednom...ali da li ces mi uvijek bit slabost? sta cu ja uciniti ako pozelis jos jednu noc prespavati u mom krevetu...da li cu imati snage reci ti 'ne' ili cu ti kao kukavica dopustiti??? a zelim te....pored sebe nocas..samo da te osjetim...samo da me prestane boljeti malo...samo da sebi na tren slazem da je sve u redu....da se jos uvijek volimo..mada to nikad i nismo...kako je moguce da ovako jako boli...zar se dosada nisam trebala naviknuti na sve ovo???
- 06:05 -
utorak, 13.06.2006.
dont ever leave the one u love for the one u like, because the one u like will leave u for the one they love
...a ti sad izaberi...
- 18:22 -
layout for mysp ...and neither did we.... - 17:20 -
Uvijek je postojala neka druga, manje vrijedna ali koja vise odgovara...
a ti si nasao tu neku drugu...manje vrijedniju...sto ti vise odgovara...vise nego ja...
nazvao si me danas...i pitao zasto nisam bila na poslu...ni sinoc...ni danas...a obecala sam...da hocu...
da necu praviti gluposti...da cu biti u redu...
govorim ti da to nije tvoj problem...moj zivot je moj, i ja cu se sama bociti sa njim...
da sam znala da je petak posljednja noc koju provodis sa mnom....ne bi te odgurala od sebe, nego bi te privukla sto blize...
ne bi galamila na tebe sto si pijan, nego bi ti saptala slatke rijeci...ne bi okretala glavu, nego bi dopustila da me ljubis...
sto vise...sto duze...da sam samo znala da je posljednji put....ne razumijem nista...u soku sam...
a taj isti dan si trazio kljuc od moga stana...da se mozes usuljati da me ne budis...
I asked you, 'Do you even care?'
'Of course,' you answered....
But tell me then, how would it be possible for you to do this if you cared???
I onda ti kazem...ja tebe nikad nisam ostavila...ni poslije svega...uvijek sam ostajala uz tebe i borila se...
ali vise nemogu...nema potrebe...a ona...ona te ne zna...i pitam se kako ce ti biti...
ona nece razumijeti ono 'dudek, sta ima?'...or 'nothing's upping'
ona ne zna sta te nervira i sta ti skodi...ne zna sta volis, a sta ne...
ne zna da mrzis koliko si se udebljao...ne zna za igranke...za eagle talon...
ona ne zna koliko volis kolacice...i da ih pravis sa vegetom...ne zna da mrzis pisati, a jos vise citati...
ne zna da si lijevak...ne zna za kiselinu...kako cvrsto spavas...i koliko hrces...da mrzis pepsi a obozavas vodu i kiselu...
ne zna za boxerice...bubble bath...
ne zna nista....ali nudis joj vrijeme da sve sazna....uporno buljim u njenu sliku i pokusavam vidjeti sta si u njoj vidjeo...
po cemu je bolja od mene??? da li stoga samo sto ti je neka nova, i nista ne znas o njoj...ili...
ma nije vazno...nista nije vazno osim...da
uvijek je postojala neka druga, manje vrijedna ali koja vise odgovara....
u ovom slucaju--ONA
- 06:13 -
ponedjeljak, 12.06.2006.
boli tako jako da osjecam kako umirem....svakom rijeci sto si izgovorio kao da si me nozem ubo...
...
- 05:31 -
subota, 10.06.2006.
this is my reason to live...only five years old...and has already given me so much in this life...the best brother i could've ever wished for...he is truly what his name means.... Mateo--Gift of God.
- 08:05 -
petak, 09.06.2006.
opet si dosao...u neko doba, ostavljajuci poruku u vratima...pitam se kako te nisam primjetila...cijelo vrijeme sam pokusavala gledati u tamu..
nadajuci se da cu moci vidjeti tvoj lik...prisunjao si se....jos jedna bolna poruka...nedostajes i ti meni...i ja bi voljela da su stvari drugacije...
krivo mi je sto ne zelis da me nazoves ili javis se na neki drugi nacin...zelim da te zagrlim i da vidim sama za sebe da si u redu, a ne preko pisanih rijeci koje mi ostavljas...vozim oko grada, opet se nadajuci da cu te mozda negdje slucajno sresti...ni sama sebi ne zelim priznati da se krijes...svida ti se vrijeme, ali si usamljen...i nocas cu ti se nadati,...gledat cu kroz prozor misleci da cu te ipak vidjeti...da ces mozda nocas skupiti malo hrabrosti da mi se priblizis...ostalima je bilo drago kad su culi da si se javio...pitaju me tisucu pitanja, a ja im nisam u mogucnosti odgovoriti ni jedno, jer ni sama ne znam...pisao si mi na list knjige...tvoja slova ispreplecena sa nekom pricom iz knjige...i tu sam poruku ostavila u kovertu sa ostalima...sjeti se one figure sto sam rekla da cu ti dati kada se samostalis...znaj da te jos uvijek ceka...
previse me podsjeca na tebe...ne zelim da odrastes i postanes kao covjek u njoj....nedostajes mi kao lud...a znam da kad te vidim bit cu hladna i opaka...ne, to nece biti zato sto sam ljuta ili sto te mrzim...nego sto me boli sve ovo sto si ucinio od svog zivota....
volim te....cuvaj se...i sljedeci put...dodi i vidi me...voljela bi to....
- 23:27 -
petak, 02.06.2006.
i wonder....
..& sjetim se kako sam bila u mogucnosti ovako nesto uciniti zbog tebe...mislila sam da je to jedini izlaz iz svega....ali sada sam najzad shvatila da cu biti u redu bez tebe....nisi mi neophodan za opstanak...nisi vise moj zivot...unatoc svemu sto sam mislila...samo si obicni covjek.....kojega sam mnogo voljela....kome nisam mogla nikada vjerovati...cin u kojoj smo oboje bili krivci...pitala sam se kako cu dalje sama? Ali shvatila sam da moram...nema vise svrhe da mucimo jedno drugo...nicemu nas to ne vodi...jednostavno...nepotrebno je... ali nedostajat ces mi...neostajat ce mi neke stvari...znanje da si tako blizu, a ipak tako nedostizan....necu te izbjegavati, ali necu te ni traziti...pozeljet cu da ti cujem glas i nesto njezno prije spavanja....ali poklopit cu slusalicu prije nego sto otkucam posljednji broj... kad se sretnemo, pruzit cu ti osmijeh i zagrliti te.ali kao prijatelja....reci cu ti da sam srecna i da je sve super...reci cu ti da mi je drago sto smo se sreli....i dogovorit cemo se da nekad odemo na pice...reci cu ti da me nazoves ponekad...ali necu ti reci da si mi nedostajao i koliko mnogo....necu pricati o proslim danima...o svemu sto smo bili i mogli biti..samo da smo bili malo pametniji....necu ti reci da cu cekati na tvoj poziv...jer to nece biti vazno...ali znaj...nisam tuzna, mada bi sigurno trebala biti...ovo me nece vise lomiti, nego samo ojacati...sad je moje vrijeme da uzivam zivjeti....da se malo provedem....da donesem zivot u red bez tebe...a poslije...nek bude sta bude....mozda ce od nas opet nekada biti nesto, a mozda vise nikad....sta god, bit cu zadovoljna....jer ako sam se magla odvici od tebe prvi put...sigurna sam da cu moci i ovaj...samo ne zaboravi...i si onaj koji je dosao i trazio mene da se vratim poljednji put...jer si odlucio da me ipak 'volis'....pazi da ovaj put ti ne bude kasno za to...
- 07:33 -
whatever...
sinoc si kao pas lunjo dosao na vrata i zvonio....kazes nisi htjeo zvati jer nisi bio siguran da li cu ti otvoriti...u pravu si...da sam znala da si ti, i nebi...al' kasno je. pustila sam te da udes i odvukla se u krevet. dolazis za mnom u sobu i pitas da li mozes u istom krevetu kao i ja....govorim ti da mi je svejedno, osim sto ne zelim da me diras uopce. skidas se i podvlacis pod plahtu...priblizujes se meni i grlis me. guram ti ruke sa sebe i govorim ili da prestanes ili cu ici spavati u dnevni boravak...ljutito se odmices od mene i pocinjes onu staru pricu....kako ja ovo, kako ono....ma i ne slusam te....zaspala sam...ujutro otisla iz stana bez rijeci pozdrava...svejedno mi je....u tom krevetu vise ne pripadas...a danas...danas sam ti rekla da dodes po stvari i da poslije toga ne trebas vise dolaziti....ne, sve dok ti ne budem znacila vise od tog drustva....a ti mi govoris da budem fair???? pravedna prema kome??? prema tebi??? covjece, shvati da ti to najmanje zasluzujes....a pogotovo poslije svega...a ja...u redu sam....vise nema navika...nema pokusaja...ja sam probala...a ti si igrao kako ti je pasalo...mislis da se salim...da je i ovo jedna vise zajebancija preko koje cemo oboje proci....ali tim misljenjem zajebao si samo sebe....jer sad je stvarno gotovo....nedostajat ces mi...to necu kriti....pozelit cu da pored mene zaspis....da osjetim tvoje ruke oko sebe...pozelit cu da idemo u kino i da me pitas da li ima rucak spreman...znajuci da nema...nedostajat ce mi mnogo toga.....ali kao sto sam se navikla na zivot uz to---tako cu se naviknuti i na zivot bez toga...nastavit cu sama...i ovako sam to bila vecinu vremena...
to je jedna jebena stvar...kad si sa nekim toliko dugo...a opet znas da si sam....sta ces...sama sam si dopustila....ali sama cu i zavrsit...
zaboravit cu te...vremenom...a ako ne...oh well, bit ces samo jedno vise sjecanje...kao i mnoge ostale stvari...one uvezi kojih se inace kajem...da...to je sve sto mi ti znacis...samo jedno veliko kajanje...i cetiri godine ukradenog zivota....
- 02:57 -
who the hell gave you the right????
to accuse me on not being FAIR??? how the hell am I not fair???? because i waited like a dumb-ass for you for 3 hours & then you have the nerve to ask me why am i upset? ok, why don't you tell me why, since you're so fucking smart???? you promised, and i believed. but not anymore.
- 02:54 -
