...osjecam se kao da mi je srce puno nekih crvi ili buba koje ga neprestano zvacu...'there's no going back--ever'. kako to ruzno zvuci...a obecali smo da ako ikada prekinemo...da cemo ostati isti...da se nista nece mjenjati osim sto necemo vise spavati skupa...a sada...lagali smo...jer vise nista od nas nije ostalo...sve smo u sekundi izbrisali nekim nevidljivim pokretom koji nisam ocekivala...osjecam se kao da uporno gubim u ovoj igri zvanoj zivot...
kada cu je vec nauciti igrati??? da li ikad??? srce mi puca svaki put kad te vidim sa njom...kada pomislim da sada nju zoves da joj pozelis laku noc i dobro jutro...a prema tebi se ponasam kao da sam srecna...tako neces znati koliko mi je stvarno tesko...nitko ne zna...svima govorim da je ovako bolje...da sam srecnija i da smo davno trebali zavrsiti...ali niko ne zna istinu....nju kopam sto dublje u sebe... pitas me sta pisem...tebi ono sto sam obecala... ali zasto? nije kao da ces procitati...strah me da ce ti sa njom uspjeti...to me plasi...jer ne zelim vjerovati da ti neka druga moze pruziti sve sto sam ja zeljela...ne zelim da budes sa njom srecan...zelim da bude gora od mene...a znam da je mozda ipak bolja... zelim da ti bude samo avantura...kao sto su i druge do sada...ali znam da ti ona znaci vise od toga...jer avanture nisu bile djevojke koje si izvodio u nase lokale da vas drugi vide skupa...ne, ona ti je mnogo vise od toga...i to me boli...a volim te....i jos uvijek se nadam da cu cuti ono zvono u tri sata ujutro sto mi je tako bilo omrzlo...jos uvijek se nadam da ces mi onako pijan doci i zeljeti da se cuddle...tvoji idu u bosnu za par mjeseci...da li ces do tada ostaliti svoj zivot? da li ce ona biti stalna pojava u njemu...ne zelim ni razmisljati sta ce biti od vas dvoje...da li cete trajati i koliko dugo...jer ako budem...sama sebi cu grob iskopati...a vec sam pocela...
.
Post je objavljen 20.06.2006. u 06:31 sati.